Veliki zimzelen
| Veliki zimzelen | |
|---|---|
 Vinca major (Split, 2023.) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Gentianales |
| Porodica: | Apocynaceae |
| Rod: | Vinca |
| Vrsta: | V. major |
| Dvojno ime | |
| Vinca major L. | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Veliki zimzelen (lat. Vinca major je vrsta cvjetnice iz porodice Apocynaceae, porijeklom iz zapadnog Sredozemlja. Raste do 25 cm (10 in) visok i beskonačno raširen, zimzelena je trajnica, koja se često koristi u uzgoju kao pokrivač tla.
Etimologija[uredi | uredi kôd]
Ime roda vjerojatno potječe od latinske riječi vincire, što znači vezati, budući da su se duge puzave loze koristile za izradu vijenca. Latinski specifični epitet major znači "veći",[1] u odnosu na sličan Vinca minor L.
Opis[uredi | uredi kôd]
Vinca major se širi duž tla i ukorjenjuje duž stabljika kako bi formirala guste mase pokrivača tla pojedinačno 2-5 m u promjeru, a penje se do 50-70 cm visine.
Listovi su nasuprotni, gotovo okrugli na dnu stabljike i lancetasti na vrhu, 3-9 cm duga i 2–6 cm široka, sjajna tamnozelena s kožastom strukturom i cijelim, ali izrazito trepavičastim rubom, i dlakavom peteljkom 1-2 cm dužine.
Cvjetovi su hermafroditni, pazušni i pojedinačni, ljubičastoljubičasti, 3-5 cm promjera, s peterokrakim vjenčićem. Čaška koja okružuje bazu cvijeta je duga 10–17 mm, s dlakavim rubovima. Razdoblje cvatnje traje od ranog proljeća do jeseni.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]
Ova vrsta se nalazi u južnoj Europi i sjevernoj Africi, od Španjolske i južne Francuske na istok do zapadnog Balkana, te također u sjeveroistočnoj Turskoj i zapadnom Kavkazu. Također se nalaze u nižim himalajskim lancima u Aziji. Preferira vlažnu šikaru, šume, živice i obale uz rijeke na nadmorskoj visini od 0–800 m nadmorske visine. Dobro raste na punom suncu i u dubokoj sjeni.
Podvrste[uredi | uredi kôd]
Postoje dvije podvrste, s geografski odvojenim rasponima:
- Vinca major subsp. major - lisne peteljke sitno dlakave, dlake kratke (južna Europa)
- Vinca major subsp. hirsuta (Boiss. ) Stearn (sin. V. pubescens d'Urv.) - lisne peteljke gusto dlakave, dlake duže; latice mnogo uže (Kavkaz, sjeveroistočna Turska)
Blisko srodna vrsta Vinca minor je slična, ali manja, s užim listovima bez dlaka.
Uzgoj[uredi | uredi kôd]
Vinca major je ukrasna biljka koja se često uzgaja u umjerenim vrtovima zbog svog zimzelenog lišća, proljetnog cvijeća i korištenja za pokrivanje tla.
Dostupni su mnogi kuultivari, s razlikama u cvjetovima, poput bijelih do tamnoljubičastih cvjetova, te različitim uzorcima i bojama prošaranog lišća. Sorta 'Variegata' dobila je nagradu Royal Horticultural Society Award of Garden Merit.[2][3]
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Detalj cvijeta, nabujali cvjetni pupoljci i lišće u proljeće -
Sorta Vinca major -
Cvijet od var. oxyloba -
-
Obratite pažnju na dlakavi rub sepala -
-
Listovi s trepavičastim rubovima i dlakavom peteljkom
Invazivne biljne vrste[uredi | uredi kôd]
Vinca major je invazivna vrsta u umjerenim dijelovima Sjedinjenih Država, Južne Afrike [4] Australije i Novog Zelanda . Posebno je čest štetni korov koji 'guši' domaće biljke i raznolikost u obalnim područjima i staništima hrastovih šuma obalne Kalifornije. Formira guste niti koje obavijaju druge biljke i mogu spriječiti rast mladica i grmova blokirajući svjetlost. Zimuk se seli s mjesta na mjesto, uz nenamjernu ljudsku pomoć, u bačenom vrtnom otpadu ili kao komadići biljaka nošeni vodom.[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Harrison, Lorraine. 2012. RHS Latin for Gardeners. Mitchell Beazley. United Kingdom. ISBN 978-1845337315
- ↑ Vinca major 'Variegata'. RHS. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
- ↑ AGM Plants - Ornamental (PDF). Royal Horticultural Society. Srpanj 2017. str. 107. Pristupljeno 18. veljače 2019.
- ↑ [1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2021. (Wayback Machine) Web page managed by the South African Green Industries Council
- ↑ Periwinkle, Aliens Among Us. Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2013. (Wayback Machine) Virtual Exhibit of the Virtual Museum of Canada.
- Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982, sv. II, str. 348
- Flora Europaea: Vinča glavno rasprostranjenje
- Blamey, M. i Grey-Wilson, C. (1989). Flora Britanije i sjeverne Europe . Hodder & Stoughton.
- Huxley, A., ur. (1992). Novi RHS rječnik vrtlarstva 4: 664-665. Macmillan.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Vinca major, baza podataka s fotografijama "CalPhotos", University of California, Berkeley
- Vinca major. Calflora. The Calflora Database. Berkeley, California.
- Vinca major. Plants for a Future