Virtualna međunarodna normativna baza

Izvor: Wikipedija

Virtualna međunarodna normativna baza (eng. Virtual International Authority File, VIAF)[1][2][3] je međunarodna jedinstvena normativna baza. Projekt je virtualnoga povezivanja nacionalnih normativnih podataka za osobe, korporativna tijela i zemljopisne nazive.[4]

Združeni je projekt koji su 2003. godine započele američka Kongresna knjižnica (Library of Congress), Njemačka nacionalna knjižnica (Deutsche Nationalbibliothek)[4] i OCLC. Osnovan je radi uključivanja normativnih podataka različitih knjižnica u besplatnu javno dostupnu uslugu na internetu koja poboljšava identificiranje, prikaz i provođenje normativnoga nadzora u lokalnim katalozima i time pridonosi razvoju bibliografskog nadzora.[4] Projekt vodi Online Computer Library Center (OCLC).[5][6]

Krug sudionika u bazi VIAF brzo se proširio. Hrvatska Nacionalna i sveučilišna knjižnica s OCLC-em je svibnja 2013. potpisala ugovor. Do prosinca 2013. dosegao je broj sudionika 34 ustanove, od čega 23 nacionalne knjižnice, odgovorne za izradbu normativnih zapisa. Prosinca 2013. normativnih zapisa u VIAF-u bilo je 33 milijuna, od kojih se 26,4 milijuna odnosi na osobna imena. Povezani su sa 107 milijuna bibliografskih zapisa. Broj korisnika VIAF-a bio je više od milijun godišnje.[4]

Recipročno ažuriranje služi se protokolom Inicijative otvorenih arhiva (OAI-PMH).

Od 4. travnja 2012. projekt prelazi u servis OCLC-a.[7]

Zbog toga što je jedinstveni identifikator autora sam po sebi ograničene vrijednosti ako je bez povezanosti s biografskim i bibliografskim podatcima, međunarodni sustavi ISNI i VIAF, u svjetlu normativnog nadzora, djeluju u međuovisnosti. ISNI ne bi mogao nastati i održati se bez VIAF-a. Primjenom ISNI-ja raste kakvoća VIAF-u. Dodatna im je vrijednost u povezanosti normativnih i bibliografskih podataka.[8]

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Hrvatsko knjižničarsko društvo Skupovi. 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva. Predavanje 16. listopada 2014.: Ana Knežević Cerovski: Virtualna međunarodna normativna baza - VIAF i identifikator ISNI u kontekstu bibliografske kontrole i njihova implementacija u normativnu bazu NSK (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  2. ↑ Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Međunarodna suradnja, 16. prosinca 2011. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  3. ↑ Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2017. (Wayback Machine) Održana 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskoga društva „Knjižnice – od misije do strategije“, 22. listopada 2014. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  4. ↑ a b c d Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2017. (Wayback Machine) Normativna baza Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postala dijelom virtualnoga skupnog kataloga VIAF, 16. prosinca 2013. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  5. ↑ Kelley, Michael; Schwartz, Meredith. 2012. VIAF service transitions to OCLC. Library Journal (engleski). Media Source. 137 (8): 16
  6. ↑ VIAF. OCLC.
  7. ↑ Murphy, Bob. 4. travnja 2012. Virtual International Authority File service transitions to OCLC; contributing institutions continue to shape direction through VIAF Council (engleski). OCLC. Pristupljeno 7. veljače 2017.
  8. ↑ Hrvatsko knjižničarsko društvo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2022. (Wayback Machine) Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br.1/3 2014., str. 39-40 (pristupljeno 4. veljače 2018.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Virtualna_međunarodna_normativna_baza&oldid=6934419"