Vlada narodnog spasa
.svg)
Vlada narodnog spasa bila je središnji organ marionetske vlasti koje su njemačke okupacijske vlasti u Drugome svjetskom ratu postavile u okupiranoj Srbiji. Stvorena je 29. kolovoza 1941. godine i zamijenila je prijašnju namjesničku upravu u Srbiji poznatu kao Komesarska vlada Milana Aćimovića. Rasformirana je 4. listopada 1944. godine.
Vlada je tijekom okupacija de facto bila podređena njemačkoj vojnoj administraciji poznatoj kao Vojna uprava u Srbiji (nje. Militärverwaltung in Serbien). Vojna uprava Trećeg Reicha stvorena je 1941. godine, nakon invazije na Kraljevinu Jugoslaviju.[1][2] Pored vlade narodnog spasa, na području okupirane Srbije djelovale su i druge domaće kolaboracionističke snage, kao što su ZBOR i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića, četnici Koste Pećanca i legalizirani četnici Draže Mihailovića.[3][4][5]
Prema kraju rata zbog sve veće opasnosti od ulaska sovjetskih i partizanskih snaga u Srbiju, Milan Nedić je sazvao izvanrednu sjednicu Vlade, u ponoć 4. listopada 1944. Na sednici je odlučeno raspustiti Vladu te da se radi novih akcija prebaci u Austriju, u grad Kitzbühel gdje će nastaviti svoje djelovanje. Milan Nedić se zahvalio svima i tako zaključio posljednju sjednicu Vlade narodnog spasa. Nedić je sutra se zaputio automobilom ka Austriji. Ostali ministri su sklanjali izvješća i arhive. Dimitrije Ljotić je zadnji napustio Beograd.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Wolff (1956). str. 203.
- ↑ Deutsche Interessen in Serbien Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. kolovoza 2009. (Wayback Machine), Pristupljeno 31. ožujka 2013.
- ↑ Tomasevich (1975). str. 127.
- ↑ Petranović (1992). str. 271.
- ↑ Raspis Draže Mihailovića od 21. kolovoza 1942. godine: "Priopćite svim legaliziranim odredima sljedeće: Mnogi legalizirani odredi zaboravili su da je sad rat i da je njihova legalizacija samo krinka za podzemni rad. Novac i ugodan život razniježio je mnoge koji misle tako pričekati kraj rata pa da poslije samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Zapovijedam da svi legalizirani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorima."
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Dimić, Ljubodrag. 2001. Istorija srpske državnosti. 3. Ogranak SANU. Novi SAD.
- Lukan, Walter. 2006. Serbien und Montenegro: Raum und Bevölkerung, Geschichte, Sprache und Literatur, Kultur, Politik, Gesellschaft, Wirtschaft, Recht. LIT Verlag Münster. ISBN 978-3-8258-9539-6
- Manoschek, Walter. 1995. "Serbien ist judenfrei": militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42. Oldenbourg Verlag. ISBN 978-3-486-56137-1
- Wolff, Robert Lee. 1956. The Balkans in Our Time. Harvard University Press
- Tomasevich, Jozo. 1975. War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks. Stanford University Press. Stanford. ISBN 978-0-8047-0857-9
- Petranović, Branko. 1992. Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945. Vojnoizdavački i novinski centar. Beograd.
- Borković, Milan. 1979a. Kvinsliška uprava u Srbiji 1941—1944 (knjiga 1). Beograd
- Borković, Milan. 1979b. Kvinsliška uprava u Srbiji 1941—1944 (knjiga 2). Beograd
- Milosavljević, Olivera. 2006. Potisnuta istina - kolaboracija u Srbiji 1941—1944 (PDF). Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. Beograd. ISBN 86-7208-129-3
- Stojanović, Aleksandar. 2012. Srpski civilni/kulturni plan vlade Milana Nedića. Institut za noviju kulturu Srbije. Beograd. ISBN 978-86-7005-112-6
- Kozić, Milorad. Četnici Koste Pećanca u Drugom svetskom ratu