Vodica mađarske kraljice
Vodica mađarske kraljice je bio vrlo rašireni srednjovjekovni lijek, koji je i danas u upotrebi, pogotovo kao parfem, a pripisuje se kraljici sv. Elizabeti Ugarskoj, kojoj je služio za ljepotu, te masiranje paraliziranih udova i gihta, od kojih je bolovala kraljica pred kraj života. Prema legendi, mađarska kraljica Elizabeta Ugarska bolovala je od gihta i reume, ali je bolest uspjela izliječiti parfemskom vodicom od destilata ružmarina, lavande i metvice (prema nekim autorima sastav je ružmarin, cedar i terpentin). Vodicu je upotrebljavala i u kozmetičke svrhe, pa je uspjela toliko pomladiti lice i tijelo, da ju je u njezinoj 72 godini zaprosio mladi poljski kralj. Ta čuvena parfemska vodica predstavljena je europskoj eliti 1370. u Parizu, na dvoru Karla V Mudrog. [1]
Priprema [uredi]
Prirema se tinktura od ružmarina i na isti način tinktura od lavande; tri dijela tinkture od ružmarina se primiješa jednom dijelu tinkture od lavande (unutarnja primjena: mala žličica na dan – samo za odrasle. Vanjska primjena: za trljanje, masažu, protiv reume, uloga, raznih bolova). Tinkture su tekući alkoholni ekstrakti iz ljekoviti biljaka. Za tinkture se upotrebljava 40, 50 ili 70%-ni alkohol. [2]
