WLAN

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

WLAN je kratica za engleski naziv Wireless Local Area Network i označava lokalnu mrežu (LAN) koja se zasniva na bežičnim tehnologijama.

Standardi[uredi VE | uredi]

Jedno od trenutačno najraširenijih WLAN inačica je Wi-Fi, registrirani znak Wi-Fi Alliance-a. Trenutačno postoje tri standarda koji su odobreni od strane IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers, Inc.):

Standardi 802.11b i g se uglavnom koriste u Hrvatskoj dok je standard 802.11a uglavnom u upotrebi u SAD. Osnovna razlika u standardima je u radijskoj frekvenciji na kojoj rade. 802.11a radi na frekvencijama oko 5 GHz dok 802.11b i g rade na frekvenciji od 2,4 GHz. Najnoviji i najbolji standard je 802.11n (takozvani "Draft-N") koji postiže u teoriji brzine do 300Mbps. 802.11n Draft 2.0 je objavljen 19.03.2007. kao novi prijedlog. Od ovog novog standard-a se još očekuje da bude registrirani znak Wi-Fi Alliance-a, kao što su 802.11a/b/g.

Arhitektura WLAN-a[uredi VE | uredi]

Za izradu WLAN-a je potrebno imati pristupnu točku (AP - access point) i jednog ili više klijenata. AP povezuje više klijenata u zajedničku grupu i služi za povezivanje sa žičanom mrežom ili sa drugim bežičnim mrežama. Dva ili više AP-a mogu raditi zajedno u WDS (wireless distribution system) načinu rada.

Za povezivanje sa drugim mrežama koristi se bežični usmjerivač (wireless router) koji u sebi objedinjuje pristupnu točku i mrežni usmjerivač. Čest je slučaj da bežični usmjerivač, posebno za male korisnike, ima ugrađen višepristupni spojnik (switch) sa jednom ili više spojnih točaka, te na taj način može služiti i za povezivanje dijelova žičane mreže sa bežičnom mrežom. Prvenstvena namjena bežičnog usmjerivača je komunikacija sa WAN mrežom što se ostvaruje pomoću sporijih linija kao: Frame Relay, ISDN, DSL, mikrovalnim vezama ili nekim drugim WLAN tehnologijama.

Frekvencije[uredi VE | uredi]

Standard Frekvencije Kanali
IEEE 802.11a 5,15 GHz do 5,725 GHz Kanali: 19, u Europi sa Transmission Power Control i Dynamic Frequency Selection prema 802.11h standardu.
IEEE 802.11b 2,4 GHz do 2,4835 GHz Kanali: 11 u USA / 13 u Europi / 14 u Japanu.
IEEE 802.11g 2,4 GHz do 2,4835 GHz Kanali: 11 u USA / 13 u Europi / 14 u Japanu.

Širina kanalnog pojasa je kod svih standarda između 10 i 30MHz.

Brzine prijenosa podataka[uredi VE | uredi]

IEEE 802.11 2 Mbps maksimalno
IEEE 802.11a 54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11b 11 Mbps maksimalno (22 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa, 44 Mbps kod 60 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11g 54 Mbps maksimalno (g+ =108 Mbps, do 125 Mbps moguće; 2 Mbps u miješanom stanju (g+b) sa IEEE 802.11b)
IEEE 802.11h 54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11n 300 Mbps maksimalno (Upotreba MIMO-Tehnike; Prijedlog objavljen 20. 01. 2006. ; Draft 2.0 objavljen kao novi prijedlog 19.03.2007.)

Kod ovih brzina je važno obratiti pažnju da si svi uređaji u mreži dijele liniju za Up- i Download. Uz to su sve ove navedene brzine u Brutto vrijednosti, a dostignuta Netto brzina čak pod optimalnim okolnostima, nalazi se samo malo iznad polovice ovih navedenih podataka. U miješanom radu (b+g) brzina se lomi čak na 2 Mbps.

Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u
1 2,412 GHz Europi, USA, Japanu
2 2,417 GHz Europi, USA, Japanu
3 2,422 GHz Europi, USA, Japanu
4 2,427 GHz Europi, USA, Japanu
5 2,432 GHz Europi, USA, Japanu
6 2,437 GHz Europi, USA, Japanu
7 2,442 GHz Europi, USA, Japanu
Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u
8 2,447 GHz Europi, USA, Japanu
9 2,452 GHz Europi, USA, Japanu
10 2,457 GHz Europi, USA, Japanu
11 2,462 GHz Europi, USA, Japanu
12 2,467 GHz Europi, Japanu
13 2,472 GHz Europi, Japanu
14 2,484 GHz Japanu
Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u
34 5,170 Japan
36 5,180 SAD, Singapur
38 5,190 Japan
40 5,200 SAD, Singapur
42 5,210 Japan
44 5,220 SAD, Singapur
46 5,230 Japan
48 5,240 SAD, Singapur
Kanal broj Frekvencija (GHz) Dozvoljeno u
52 5,260 SAD, Taiwan
56 5,280 SAD, Taiwan
60 5,300 SAD, Taiwan
64 5,320 SAD, Taiwan
149 5,745  
153 5,765  
157 5,785  
161 5,805  

Sigurnost[uredi VE | uredi]

Zaključavanje[uredi VE | uredi]

Dio WLAN standarda IEEE_802.11 je Wireled Equivalent Privacy (WEP), jedan sigurnosni standard, koji sadrži RC4 Algoritam. Unutar toga postojeće zaključavanje je samo sa jednim 40 Bit (nazvanim 64 Bit) tj. 104 Bit (nazvanim 128 Bit), kod nekih proizvođača isto 232 Bit (nazvano 256 Bit) dugačkim statičkim ključem, koje pak nije dovoljno i ne garantira da se WLAN zaključao sigurno. U Haker sceni je poznato da skupljanjem parova ključeva je moguće izvesti takozvani "Known-Plaintext-Napad". Postoje besplatni programi koji čak i bez potpunog prikupljanja paketa (podataka) mogu otključati (WEP) lozinku, gdje pak kod jednog 232-Bit ključa to može potrajati nešto duže, ali nije nemoguće. Pri tome može svaki korisnik mreže čitati promet koji putuje mrežom. Kombinacija RC4 i CRC-a (Cyclic Redundancy Check) se smatra matematički nesigurnom.

Iz tih razloga su tehničke nadoknade izmišljene, kao npr. WEPplus, Wi-Fi Protected Access (WPA), Fast Packet Keying, Extensible Authentication Protocol (EAP), Kerberos ili High Security Solution koji svi zajedno više ili manje smanjuju sigurnosni problem WLAN-a.

Nasljednik WEP-a je novi sigurnosni standard 802.11i. On nudi jednu povećanu sigurnost kroz upotrebu TKIP-a kod WPA tj. Advanced Encryption Standard (AES) kod WPA2 i smatra se momentalno sigurnim od strane haker-a koji ga žele otključati. Kao savjet može služiti raditi lozinke uz pomoć takozvanog generatora lozinki, gdje lozinka sadrži velika i mala slova, brojke i posebne znakove i pri čemu nije kraća od 32 znaka.

WPA2 spada pod Wi-Fi 802.11i, koji radi sa zaključavajućim algoritmom "AES" (256 Bit) i u novijim uređajima je podržan. Prije svake kupnje uređaja (npr. WLAN router-a) se savjetuje detaljno informiranje o tome dali taj uređaj zaista i podržava WPA2. Neki uređaji se mogu kroz promjenu Firmware-a naknadno nadograditi na WPA2.

Pri takozvanom "WarWalking"-u sa jednim Notebook-om (koji ima WLAN funkciju u sebi) ili PDA-om se traže otvorene, znači nezaključane mreže u gradu. Javno i dozvoljeno je to npr. u takozvanim "WLAN Hotspot"-ovima ili u kafićima koji imaju nezaključani WLAN Router i koji pri tome služe kao "WLAN Hotspot". Tako se može svako sa svojim Notebook-om u kafiću spojiti na taj Router i surfati doslovno besplatno. Ova usluga u kafićima/restoranima je pretežno besplatna, no ima i gdje se plača (poznato npr. od Deutsche Telekom), no to je zaista rijetko i trend ide sve više prema besplatnim Hotspot-ovima. Ako se ponese Notebook u auto i stime se vozi kroz grad, tražeći pri tome (nezaključane) WLAN mreže, onda se govori o takozvanom "WarDriving"-u.

WarChalking[uredi VE | uredi]

Primjer Warchalking-a u gradu

"WarChalking" je engleska riječ i označava markiranje WLAN mreže sa kredom na zidovima zgrada ili na asfaltu od strane "WarWalker"-a. U znaku je uvijek ime mreže (SSID), vrsta mreže, evenutalno WEP lozinka i brzina veze. Oni koji razumiju te znakove, odmah znaju gdje ima besplatni bežični Internet.

U WarChalking sceni se upotrebljava tipičan stil pisanja. Tako jedan zatvoren krug znači da se radi o zatvorenoj WLAN mreži. Dva suprotna polukruga označavaju jednu otvorenu, nezaštićenu WLAN mrežu. Oko toga su postavljene tehničke informacije, koje omogučuju potencijalnom korisniku ulaz u mrežu.

Osnivač ove metode je navodno Matt Jones iz London-a.

Socijalno značenje[uredi VE | uredi]

Veliko i brzo proširenje bežičnih mreža zadnjih godina podcrtava trend prema većoj pokretljivosti i fleksibilnijim uvjetima rada. Još 2005. godine je u Europskoj uniji više notebooka nego desktop računala prodano, pri čemu je večina notebooka sadržavala ugrađeni WLAN-čip. Pogotovo u zapadnim zemljama moguće je naći u domovima korisnika DSL-a pretežno DSL uređaje s ugrađenim AP-om, koje pružatelji internetske usluge često pojeftinjeno (ili čak besplatno) nude uz novi internetski priključak.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • D-Link - proizvođač uređaja za WLAN spajanje
  • Motorola - proizvođač uređaja za WLAN spajanje