Wikipedija:Glasovanje nije zamjena za raspravu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Purple question mark.svg Ova stranica predlaže pravilo, smjernicu ili proces na hrvatskoj Wikipediji.
Napomena: Prijedlog je još u fazi razrade, o njemu se raspravlja, ili je u postupku prihvaćanja.

Wikipedija djeluje na načelu izgradnje konsenzusa, do kojega se dolazi na stranicama za razgovor o nekoj temi ili u Kafiću. Glasovanje je integralni dio nekih formalnih postupaka, kao što je primjerice glasovanje za izabrane članke. U drugim oblicima uređivanja Wikipedije, kao što je primjerice uređivanje samih članaka, glasovanje se ne koristi, jer sadržaj članaka mora biti potkrijepljen vjerodostojnim izvorima po pravilu Wikipedija:Provjerljivost.

Glasovanje, premda nije zabranjeno, trebalo bi se koristiti vrlo pažljivo, ako bi se uopće i trebalo koristiti, i alternativne metode razrješavanja sukoba bi se uvijek trebale uzimati u obzir. Pored svega toga, čak i u slučajevima koji se doimaju poput "glasovanja", tek nekolicina odluka na Wikipediji su napravljena po "načelu većine", jer Wikipedija nije demokracija. Osim toga, s vremena na vrijeme neka "viša" tijela (npr. Arbitražni odbor, Odbor povjerenika ili Jimbo Wales) mogu nametnuti odluke bez obzira postoji li konsenzus u zajednici ili ne.

Mogući problemi s glasovanjem su sljedeći:

  1. Možda se promašuje najbolje rješenje (ili najbolji kompromis) samo zbog toga što to rješenje nije bilo jedno od ponuđenih opcija. Ovo je osobito problematično kad se barata s nekoliko problema istovremeno.
  2. Polariziranjem diskusije i povećavanjem "uloga", glasovanje može potpomoći u degradiranju pristojnosti pojedinih suradnika i otežati pretpostavljanje dobre namjere. Glasovanje u svezi neke kontroverzne teme je često osobito oštrog tona.
  3. Glasači često očekuju da većina ili apsolutna većina automatski "pobjeđuje" u sporu, ili da su rezultati glasovanja obvezujući — što često nije slučaj.
  4. Čak i kad neslužbeno glasovanje (anketa) nije obvezujuće, ponekad ljudi naknadno odluče da bi trebali raditi kao što većina želi, na taj način smatrajući da je rezultat neslužbenog glasovanja obvezujući. Iako ima smisla pitati druge suradnike da razmisle o mišljenju većine tijekom rasprave, nijedno neslužbeno glasovanje se ne može upotrijebiti kao sredstvo prisile manjinskih suradnika sa oprečnim mišljenjem da prihvate mišljenje većine.
  5. Kad bi Wikipedija rješavala sve probleme glasovanjem, ljudi bi došli u napast da koriste glasovanje u svezi sadržaja članaka. U više navrata se dogodilo da su ljudi pokrenuli glasovanje o istinitosti neke činjenice. Tekst Wikipedijinih članaka se uključuje isključivo na osnovu smjernica kao što su provjerljivost i enciklopedičnost, a ne na osnovi popularnosti teksta među glasačima.

Korištenje glasovanja prilikom rasprave o Wikipedijinim člancima[uredi VE | uredi]

Na Wikipediji se ne prakticira metoda glasovanja bez prethodne diskusije. U nekim slučajevima, suradnici prakticiraju ankete prilikom rasprave o uključenju pojedinih tvrdnji u Wikipedijine članke. Iako se takva glasovanja s vremena na vrijeme koriste i ponekad su od pomoći, njihova upotreba je kontroverzna. Gdje god da se koriste, ankete o mišljenju suradnika bi se trebale razvijati na način da pomažu u dosezanju konsenzusa, a ne da se zloupotrebljavaju u pokušaju utišavanja oprečnog mišljenja.

Glasovanje obeshrabruje donošenje konsenzusa[uredi VE | uredi]

Sama mogućnost rješavanja problema glasovanjem, umjesto da se pažljivo razmisli o raspravi, o argumentima pojedine strane i pri tom formira vlastito mišljenje, često potkopava napredak u rješavanju problema Wiki putem. Ovo je prednost, a ne nedostatak postupka. Dijalektika je jedna od najvažnijih posebnosti Wikipedije, pa iako je glasovanje često mnogo lakše od uzajamne suradnje prilikom iznalaženja rješenja koje bi zadovoljilo sve strane, gotovo nikad nije najbolje riješene.

Glasovanje podstiče zajednicu da ostane podijeljena izbjegavanjem dijaloga. Suradnici ne vrše interakciju sa glasačima, već se samo opredjeljuju za pojedinu "stranu". Oblikovanje konsenzusa zahtijeva izražavanje mišljenja na način malo složeniji od odabira između nekoliko predefiniranih opcija, poput obrazlaganja i umovanja o pojedinim točkama prijepora, i konstruktivnog raspravljanja i prednostima i nedostacima pojedinog gledišta sve dok se svi ne usuglase o zajedničkom rješenju. Nitko ne može uzeti u obzir prigovore koji nisu jasno izrečeni, točke prijepora koje nisu jasno navedene.

Stvaranje konsenzusa jest zaista mnogo teže nego glasovanje. Ali zato je mnogo isplativije.

Vodič za anketiranje[uredi VE | uredi]

Suradnici koji razmišljaju o anketi u svezi nekog članka moraju imati na umu da se takav oblik izjašnjavanja glasovanjem koristi tek iznimno, i da ne bi trebali stvarati ankete prerano. Uvijek valja imati na umu činjenicu da anketiranje nije i ne može biti zamjena za debatu i konsenzus, da nijedno anketiranje nije obvezujuće po glasače, kao i da anketiranje može pogoršati a ne razriješiti već postojeće rasprave.

Ankete u svezi sadržaja članak su često neuvjerljive i ponekad vrlo prijeporne. Kako bi se bilo koji spor riješio na produktivan način, suradnici moraju imati na umu sljedeće:

  1. Konačni cilj bilo koje rasprave jest konsenzus, a anketiranje je korisno samo ako pomaže suradnicima da uistinu dođu do istinskog konsenzusa.
  2. Iz toga razloga, rezultati ankete nisu nikad obvezujući, i suradnici koji se ne slažu sa mišljenjem većine se ne smiju izbaciti iz diskusije samo zato jer su u manjini. Slično, suradnici koji su u većini imaju obvezu nastaviti diskusiju i pokušati iznaći istinski konsenzus.
  3. Iz istog razloga, ankete o pojedinim člancima se ne bi trebale donositi prerano. Očito je iz diskusije koja je u tijeku da se konsenzus još nije iznašao, a sam proces glasovanja neće pripomoći u oblikovanju konsenzusa i štoviše može dovesti do polarizacije mišljenja, sprečavajući ili odgađajući oblikovanje konsenzusa.
  4. Slično, ako je ishod glasovanja ankete neuvjerljiv, ili postoji neslaganje o tome je li pitanje ankete pošteno, anketa i njeni rezultati se slobodno mogu ignorirati.
  5. Jednom kad su odgovori na anketu započeli, svaka pa i najmanja promjena pitanja koje se anketira će po svoj prilici rezultirati "bitkom" oko toga je li anketa poštena ili ne. Ovo znači da bi se prove trebao doseći konsenzus oko točnog pitanja koje se postavlja u anketi.
  6. Službene smjernice, kao što je WP:NPOV i označavanje izvora članaka, se očito ne mogu nadjačati anketama. Poznati su slučajevi kad su ljudi glasovali o istinitosti činjenice, što je besmisleno.
  7. Suradnici bi trebali biti izuzetno pažljivi prilikom pozivanja drugih suradnika da sudjeluju u anketama.
  8. Svrha anketiranja jest da stimulira diskusiju i konsenzus. Suradnici bi trebali procjenjivati objašnjenja koje sudionici ankete nude, i trebali bi vidjeti pomažu li ta objašnjenja njima samima da razviju svoje vlastito mišljenje, ili da predlože kompromis. Nekoliko dobro promišljenih i jasno izrečenih mišljenja može utjecati na tijek debate mnogo više nego znatno više glasova bez objašnjenja.
  9. U kontekstu Wikipedijinih članaka, ankete su od najveće pomoći prilikom procjene postoji li uopće konsenzus u zajednici u svezi nekoliko ponuđenih jasno odjelitih opcija, kao što je primjerice izbor od dva moguća naziva članka. Čak i u ovim slučajevima ankete se ne bi trebalo shvatiti kao proces stvaranja konsenzusa, već samo kao alat u razvijanju uzajamnog i dobrovoljnog konsenzusa.
  10. Anketiranje ne bi trebalo neumjereno koristiti. Ako se nedavno anketiralo o nekom problemu, obično nema razloga za drugu anketu, čak i ako mislite da se konsenzus možda promijenio ili da se prva anketa odvila pod nepoštenim uvjetima. Ako se ne slažete s mišljenjem "većine", samo se sjetite toga da anketiranje nije obvezujuće i nastavite diskusiju.