Wilfried Zaha

Izvor: Wikipedija
Wilfried Zaha

Wilfried Zaha u dresu Crystal Palaca u 2016. godini

Država Engleska
Obala Bjelokosti
Osobni podatci
Rođenje 10. studenoga 1992.
Abidjan
Visina 180 cm
Klub
Trenutačni klub Galatasaray
Broj 14
Pozicija krilo
Mlađi uzrasti
2004. – 2010. Crystal Palace
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2010. – 2013.
2013. – 2015.
2013.
2014.
2014. – 2015.
2015. – 2023.
2023. – danas 		Crystal Palace
Manchester United
→ Crystal Palace (posudba)
→ Cardiff City (posudba)
→ Crystal Palace (posudba)
Crystal Palace
Galatasaray 		0110 00(12)
0002 000(0)
0016 000(1)
0012 000(0)
0016 000(1)
0275 00(67)
0000 000(0)
Reprezentativna karijera**
2011.
2012. – 2013.
2012. – 2013.
2017. – danas 		Engleska do 19
Engleska do 21
Engleska
Obala Bjelokosti 		0002 000(0)
0013 000(1)
0002 000(0)
0031 000(5)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 25. srpnja 2023.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Dazet Wilfried Armel Zaha (Abidjan, 10. studenoga 1992.) je bjelokošćanski nogometaš koji igra za Galatasaray i reprezentaciju Obale Bjelokosti na poziciji krila.

Zaha je proizvod omladinske škole Crystal Palaca, za čiju je prvu momčad debitirao 2010. godine. U siječnju 2013. godine, ostvario je transfer u Manchester United vrijedan 10.000.000 €, a bio je to ujedno zadnji transfer u eri Alexa Fergusona koji se umirovio na kraju te sezone. Ostao je na posudbi u Palacu do kraja sezone, pomogavši klubu da se vrati u Premier ligu. Nakon neuspješne sezone 2013./14. koju je proveo s Manchesterom Unitedom (dio sezone je proveo na posudbi u Cardiff Cityju), Zaha se u kolovozu 2014. godine vratio u Palace na posudbu, prije nego što se i trajno vratio u Palace u veljači 2015. godine.

Rođen je Obali Bjelokosti, a u Engleskoj je živio od svoje 4. godine života. Debitirao je za englesku nogometnu reprezentaciju u 2012. godini. Odigrao je dva neslužbena susreta za Englesku, zadnjeg 2013. godine, prije nego što je odabrao nastupati za reprezentaciju Obale Bjelokosti uoči Afričkog kupa nacija 2017. godine, a nastupio je i na sljedećem Afričkom kupu nacija 2019. godine.

Rani život[uredi | uredi kôd]

Rođen je Obali Bjelokosti,[1] a u dobi od četiri godine se sa svojom osmeročlanom obitelji preselio u Thornton Heath, dio Croydona, okruga u južnom Londonu.[2][3] Pohađao je osnovnu školu Whitehorse Manor u Thornton Heathu i srednju školu u Selsdonu.[4]

Igrao je nogomet već u školi, a omladinskoj školi Crystal Palaca se priključio u dobi od 12 godina.[5]

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Crystal Palace[uredi | uredi kôd]

2009./10.[uredi | uredi kôd]

Debitirao je za prvu momčad Crystal Palaca 27. ožujka 2010. godine u domaćem 1:2 porazu od Cardiff Cityja, ušavši u igru zadnjih 10 minuta umjesto Stern Johna.[6] Dva tjedna poslije debija, potpisuje dvogodišnji ugovor s Palaceom.[7]

2010./11.[uredi | uredi kôd]

Brzo je napredovao u momčadi Crystal Palaca te je postao ključni igrač kluba na pripremama uoči sezone 2010./11. Dana 7. kolovoza 2010. godine, zabija svoj prvi seniorski gol, u domaćoj pobjedi od 3:2 nad Leicester Cityjem.[8] Dana 12. travnja 2011. godine, Zaha je isključen u 95. minuti susreta protiv Leicester Cityja, zbog navodnog gaženja Patricka van Aanholta, ali mu je kazna poslije poništena.[9] Sezonu je završio s 44 nastupa, jednim postignutim pogotkom i dvije asistencije.[10][11][12]

2011./12.[uredi | uredi kôd]

Zaha s Crystal Palaceom u 2012. godini

Zaha je započeo sezonu 2011./12. dvama pogodcima u domaćoj utakmici Liga kupa protiv Crawley Towna dana 23. kolovoza 2011. godine.[13] Dne 30. studenog 2011. godine, Zaha je odigrao impresivnu utakmicu u šokantnoj pobjedi Crystal Palaca nad Manchester Unitedom na Old Traffordu od 1:2 nakon produžetaka u četvrtfinalu Liga kupa, a tom je utakmicom privukao interes Manchester Uniteda i Liverpoola.

U ožujku 2012. godine imenovan je najboljim mladim igračem EFL-a.[14]

U završnim utakmicama sezone, trener Palaca Dougie Freedman ga je prekomandirao na poziciju napadača i 21. travnja zabija u remiju od 2:2 s Readingom, osvajačem Championshipa te sezone.[15] Na kraju sezone 2011./12., Zaha je po drugi put u nizu izabran za najboljeg mladog igrača Crystal Palaca. Sezonu je završio s 48 nastupa u kojima je uspio zabiti 9 golova i podijeliti 5 asistencija.[16][17][18]

2012./13.[uredi | uredi kôd]

I u novu je sezonu Zaha ušao sjajno. Asistirao je u utakmici Liga kupa protiv Exeter Cityja i izborio jedanaesterac u prvom ligaškom kolu protiv Watforda. Dana 2. listopada 2012. godine, zabija svoja prva dva gola u sezoni u utakmici protiv Wolverhampton Wanderersa. Četiri dana poslije, opet zabija dva pogotka, ovoga puta Burnleyju u 4:3 pobjedi.

Dana 5. ožujka 2013. godine, Zaha zabija svoj prvi pogodak za Crystal Palace otkako ga je Manchester United kupio i ostavio na posudbi u Palacu. Zabio je direktnom konkurentu u borbi za ulazak u Premier ligu, Hull Cityju u 4:2 domaćoj pobjedi.[19] Dana 13. svibnja 2013. godine, u drugoj utakmici polufinala doigravanja za ulazak u Premier ligu protiv Brightona, zabija dva pogotka koja su gurnula Crystal Palace u finale doigravanja na mitskom Wembleyu.[20] U finalu doigravanja odigranom 27. svibnja 2013. godine, izborio je odlučujući jedanaesterac koji je realiziran te je s tim golom Crystal Palace osigurao ulazak u Premier ligu za sezonu 2013./14.[21]

Manchester United[uredi | uredi kôd]

Zaha na posudbi u dresu Cardiff Cityja u 2014. godini

Dana 25. siječnja 2013. godine, Zaha je pristao potpisati za Manchester United koji ga je ostavio na posudbi u Crystal Palacu do kraja sezone.[22] Crystal Palace je pokušao odgoditi transfer za ljeto 2013. godine, ali su pravila EFL-a to spriječila te se Zaha morao pridružiti Unitedu i biti vraćen Palacu na posudbu do kraja sezone.[23] Zaha je prošao liječničke preglede u Manchester Unitedu te je 26. siječnja 2013. godine potpisao ugovor na pet i pol godina uz odštetu od 10.000.000 € te još mogućih pet milijuna kroz bonuse vezane za izvedbe u novom klubu.[24]

Dana 11. kolovoza 2013. godine je debitirao za Manchester United u utakmici FA Community Shielda protiv Wigana. Utakmicu je započeo u prvoj postavi te je izašao iz igre 61. minuti, kada ga je zamijenio Luis Antonio Valencia. Manchester United je na kraju dobio utakmicu s 2:0 te je tako Zaha osvojio svoj prvi trofej u karijeri.[25] Nakon toga nije igrao sve do 29. listopada, kada je startao u utakmici trećeg kola Liga kupa protiv Norwich Cityja koju je United dobio s 4:0 na Old Traffordu.[26] Premijerligaški debi u dresu Crvenih vragova je imao 7. prosinca 2013. godine u domaćem 0:1 porazu od Newcastle Uniteda, kada je ušao u igru umjesto Nanija, nedugo nakon što je njegova momčad primila pogodak.[27]

Dana 31. siječnja 2014. godine, zadnjeg dana zimskog prijelaznog roka, odlazi na posudbu u Cardiff City do kraja sezone, nakon što je upao u nemilost Davida Moyesa.[28]

Na kraju sezone, nakon otkaza Moyesu, Zaha je izjavio da mu Škot nije ni dao pravu šansu. Usporedio je sebe s Raheemom Sterlingom, još jednim mladim ofenzivcem kojemu je Liverpool dao pravu šansu nakon teškog početka. Također je izjavio da su ga lažne i zlobne glasine o njemu uznemirile.[29]

Povratak u Crystal Palace[uredi | uredi kôd]

2014./15.[uredi | uredi kôd]

Dana 28. kolovoza 2014. godine, Zaha se vratio u Crystal Palace na posudbu do kraja sezone.[30] Dva dana poslije, u svojoj prvoj utakmici po dolasku na posudbu, zabija za izjednačenje u sudačkoj nadoknadi u remiju 3:3 s Newcastle Unitedom.[31] Dana 2. veljače 2015. godine, zadnjeg dana zimskog prijelaznog roka, Crystal Palace je objavio da se Zaha i trajno vratio u klub, potpisavši ugovor u trajanju od pet i pol godina uz određenu odštetu. Manchester United je "ugradio" pravo prvokupa ugovora, a United će također imati pravo na određeni postotak odštete ako Palace bude prodao Zahu u budućnosti.[32][33]

Bio je standardan igrač Crystal Palaca kroz cijelu sezonu te je sezonu završio s četiri pogotka i dvije asistencije dok je Palace završio ligu na desetom mjestu.

2015./16.[uredi | uredi kôd]

I u novoj je sezoni bio standardan u Palacu. Upisao je 34 nastupa, zabio je dva gola i jedanput asistirao dok je Palace bio 15. u ligi.[34] Pomogao je klubu da se plasira u finale FA kupa, igrajući u svakoj utakmici od treće runde natjecanja i zabivši dva pogotka na putu do finala.[34] Igrao je svih 120 minuta u finalu protiv svog bivšeg kluba, Manchester Uniteda koji je uspio pobijediti Palace s 2:1 i osvojiti trofej.[35] Na kraju sezone po prvi puta biva izabran za najboljeg klupskog igrača sezone.[36]

2016./17.[uredi | uredi kôd]

Dne 26. prosinca 2016. godine, nije mu sviran jedanaesterac zbog simuliranja u završnici utakmice protiv Watforda. Nakon utakmice, Watfordova maskota ga je pokušala isprovocirati glumeći ronjenje ispred njega.[37][38] Dana 14. svibnja 2017. godine zabija prvi gol u 4:0 domaćoj pobjedi nad Hull Cityjem,[39] a tom je pobjedom Crystal Palace i matematički osigurao ostanak u ligi, a ujedno i izbacio Hull City u Championship.[40] Nakon još jedne sjajne sezone, po drugi put u nizu osvaja nagradu za najboljeg klupskog igrača sezone.[41] Dana 26. svibnja 2017. godine potpisuje novi petogodišnji ugovor s Crystal Palaceom.[42]

2017./18.[uredi | uredi kôd]

Zaha (desno) igra za Palace, 2017. godina

Dana 14. listopada 2017. godine, Zaha se nakon dvomjesečnog izbivanja vratio u početnu postavu i odmah zabio pobjednički pogodak u pobjedi od 2:1 nad braniteljima naslova, londonskim Chelseajem, pomogavši tako Orlovima da dođu do prve pobjede u sezoni.[43] Proglašen je za najboljeg igrača Premier lige za mjesec travanj 2018. godine zbog njegova četiri gola i asistencije u tom mjesecu;[44] 14. travnja je zabio dva pogotka u 3:2 domaćoj pobjedi nad direktnim rivalima u borbi za opstanak, Brighton & Hove Albionu.[45]

Unatoč lošem ulasku u sezonu, smatra se da je Crystal Palace ostao u ligi zahvaljujući treneru Royu Hodgsonu uz pomoć ključnih igrača – Wilfrieda Zahe i Androsa Townsenda.[46][47][48] Na kraju sezone, po treći put u nizu biva izabran za najboljeg klupskog igrača godine, čime je izjednačio rekord vratara Juliána Speronija.[49]

2018./19.[uredi | uredi kôd]

Na otvaranju nove premijerligaške sezone, 11. kolovoza 2018. godine, zabija drugi pogodak u 0:2 gostujućoj pobjedi nad Fulhamom. To mu je bio 23. pogodak u Premier ligi za Palace, čime se izjednačio na vrhu najboljih klupskih strijelaca u Premier ligi s Chrisom Armstrongom.[50] Dva tjedna poslije, zabija počasni pogodak u porazu od 2:1 kod Watforda, a s tim pogotkom prestiže Armstronga i postaje najbolji klupski strijelac u Premier ligi.[51]

Nakon što je zabio pobjednički pogodak u utakmici protiv Huddersfield Towna u rujnu 2018. godine, javno se požalio na loš tretman kod sudaca, govoreći da bi mu vjerojatno trebali slomiti nogu prije nego što mu se svira faul. Statistike su pokazale da je u zadnjih pet godina, drugi najfauliraniji igrač lige, odmah iza Edena Hazarda.[52]

Dne 30. siječnja 2019. godine, zabija vodeći pogodak u gostujućoj utakmici protiv Southamptona koja je na kraju završila s 1:1. Tri minute prije kraja regularnog dijela utakmice, dobiva crveni karton nakon prigovora i sarkastičnog aplaudiranja sucu utakmice.[53]

Dana 23. veljače 2019. godine, zabija dva pogotka u 1:4 gostujućoj pobjedi Crystal Palaca nad Leicester Cityjem,[54] nakon koje je Leicesterov trener Claude Puel dobio otkaz.[55]

2019./20.[uredi | uredi kôd]

Tijekom cijelog ljetnjeg prijelaznog roka 2019. godine ga se dovodilo u vezu prelaska u Arsenal, ali njihova najviša ponuda od 40.000.000 £[56] je odbijena kao preniska jer su u klubu očekivali duplo bolju zaradu na njemu.[57]

Cijela situacija oko nerealiziranog transfera se odrazila na njegov učinak kroz sezonu, koja je bila razočaravajuća iako je nastupio u svih 38 prvenstvenih kola, uz učinak od samo 4 postignuta gola u 39 utakmica u svim natjecanjima. Jedan od tih golova je došao u utakmici s Chelseajem, kada je zabio prekrasan pogodak kojim je prekinuo post od 17 utakmica bez ligaškog pogotka.[58]

2020./21.[uredi | uredi kôd]

Novu sezonu započinje puno bolje, s tri pogotka u prva dva kola. Prvo 12. rujna 2020. godine zabija jedini pogodak u ogledu sa Southamptonom,[59] a tjedan dana kasnije zabija dva pogotka svom bivšem klubu, Manchester Unitedu, u 1:3 pobjedi na Old Traffordu.[60]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Zaha je imao mogućnost biranja između dviju reprezentacija, Engleske gdje je odrastao i Obale Bjelokosti odakle su mu roditelji i gdje je rođen.[61]

Engleska (2011. – 2013.)[uredi | uredi kôd]

Uspješan start u seniorskom nogometu mu je omogućio poziv za englesku reprezentaciju do 19 godina za utakmicu protiv Njemačke u veljači 2011. godine. Dana 23. veljače 2012. godine dobiva svoj prvi poziv za uzrast do 21 godine.[62] Debitirao je šest dana poslije, u 4:0 pobjedi nad Belgijom, a upisao je i asistenciju za treći pogodak kojega je postigao Henri Lansbury.[63] Dana 11. studenog 2012. godine mu je stigao prvi poziv za seniorsku vrstu, koju je vodio Roy Hodgson, za prijateljsku utakmicu protiv Švedske.[64] Debitirao je za Englesku ušavši s klupe u 83. minuti utakmice, kada je zamijenio još jednog debitanta, Raheema Sterlinga.[65]

Pošto je Zaha zaigrao najbolji nogomet u životu po dolasku čovjeka koji ga je i pozvao u englesku reprezentaciju, Roy Hodgson je prije SP-a u Rusiji 2018. godine izjavio da mu je žao što nije dao Zahi priliku u službenoj utakmici za Englesku, kako bi ga zauvijek ostavio dostupnim za reprezentaciju.[45]

Obala Bjelokosti (2016. – danas)[uredi | uredi kôd]

Dana 27. studenoga 2016. godine, Nogometni savez Obale Bjelokosti je potvrdio to da je Zaha poslao FIFA-i zahtjev za promjenom reprezentacije.[66] Izbornik Engleske, Gareth Southgate je izjavio da će pokušati odgovoriti Zahu od promjene reprezentacije zbog njegovih konstantno dobrih predstava u klubu.[67]

U siječnju 2017. godine, izabran je u kadar Obale Bjelokosti koji će nastupiti na nadolazećem Afričkom kupu nacija.[68] Za svoju novu reprezentaciju je debitirao ušavši na poluvremenu te je upisao asistenciju Giovanniju Siu za pobjednički gol u 2:1 pobjedi u prijateljskom dvoboju sa Švedskom.[69] Tri dana poslije, u još jednoj prijateljskoj utakmici, ovaj put s Ugandom, prvi put kreće u početnoj postavi te zabija svoj prvi pogodak za Obalu Bjelokosti u 3:0 pobjedi.[70] Na turniru održanom u Gabonu, Slonovi koji su ujedno i branitelji naslova, su eliminirani nakon grupne faze natjecanja, a Zaha je startao u sve tri utakmice grupne faze.[71][72][73]

Zaha je izabran u sastav Obale Bjelokosti i za Afrički kup nacija 2019. godine. Postigao je dva pogotka na turniru; u 4:1 pobjedi nad Namibijom u zadnjoj utakmici grupne faze,[74] te jedini pogodak u utakmici osmine finala protiv Malija.[75] Bjelokošćani su kasnije ispali u četvrtfinalu na jedanaesterce od Alžira, kasnijih osvajača turnira.

Stil igre[uredi | uredi kôd]

Zaha može igrati na poziciji krila ili centralnog napadača.[46] U 2018. godini, Adrian Clarke je na službenim stranicama Premier lige izjavio da je puno opasniji kada igra na poziciji napadača, nadodavši i da njegova ultra pokretljiva kombinacija s Androsom Townsendom donosi golove i bodove, navodeći brzinu, atletičnost i nepredvidljive kretnje osovine Zaha-Townsend teškoćom za protivničke obrane.[46]

Zahu često optužuju za simuliranje, međutim Roy Hodgson, koji mu je trener na klupskom levelu i koji mu je bio izbornik u engleskoj reprezentaciji, je izjavio: Wilf Zaha ne iznuđuje penale. Bude udaren ponekad – ponekad bude udaren ili izbačen iz ravnoteže bez da bude riječ o penalu ili prekršaju – to je zbog toga što je iznimno brz i ima iznimnu agilnost s loptom u nogama. Ali sigurno ne simulira.[76] Hodgson je također izjavio da karakterizacija Zahe kao glumca je rezultat medijske kampanje zbog koje sudci ne sviraju prekršaje na njemu.[52]

Statistike[uredi | uredi kôd]

Klupska statistika[uredi | uredi kôd]

Ažurirano 6. veljače 2021.
Klub Sezona Liga Kup Liga kup Ostalo1 Ukupno
Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi Nastupi Golovi
Crystal Palace 2009./10. 1 0 0 0 0 0 — 1 0
2010./11. 41 1 1 0 2 0 — 44 1
2011./12. 41 6 0 0 7 3 — 48 9
2012./13. 43 6 2 0 2 0 3 2 50 8
Ukupno 126 13 3 0 11 3 3 2 143 18
Manchester United 2013./14. 2 0 0 0 1 0 1 0 4 0
2014./15. 0 0 — 0 0 — 0 0
Ukupno 2 0 0 0 1 0 1 0 4 0
Cardiff City (posudba) 2013./14. 12 0 1 0 — — 13 0
Ukupno 12 0 1 0 0 0 0 0 13 0
Crystal Palace 2014./15. 31 4 3 0 1 0 — 35 4
2015./16. 34 2 6 2 3 1 — 43 5
2016./17. 35 7 0 0 2 0 — 37 7
2017./18. 29 9 0 0 0 0 — 29 9
2018./19. 34 10 2 0 0 0 — 36 10
2019./20. 38 4 0 0 1 0 — 39 4
2020./21. 19 9 1 0 0 0 — 20 9
Ukupno 220 45 12 2 7 1 0 0 239 48
Karijera ukupno 360 58 16 2 19 4 4 2 399 66
Bilješke

Reprezentativna statistika[uredi | uredi kôd]

Ažurirano 6. veljače 2021.
Reprezentacija Godina Nastupi Golovi
Engleska 2012. 1 0
2013. 1 0
Ukupno 2 0
Obala Bjelokosti 2017. 8 2
2018. 1 0
2019. 8 3
2020. 1 0
Ukupno 18 5

Pogodci za reprezentaciju[uredi | uredi kôd]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 11. siječnja 2017. Stadion Zayed Sports City, Abu Dhabi, UAE Uganda 2:0 3:0 Prijateljska utakmica
2. 24. ožujka 2017. Stadion Krasnodar, Krasnodar, Rusija Rusija 0:2 0:2 Prijateljska utakmica
3. 1. srpnja 2019. Stadion 30. lipnja, Kairo, Egipat Namibija 3:1 4:1 AFCON 2019.
4. 8. srpnja 2019. Stadion Suez, Suez, Egipat Mali 1:0 1:0 AFCON 2019.
5. 13. listopada 2019. Stade de la Licorne, Amiens, Francuska DR Kongo 3:1 3:1 Prijateljska utakmica


Klupski uspjesi[uredi | uredi kôd]

Crystal Palace:

Manchester United:

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ "Wilfried Zaha". hugmansfootballers.com. 6. studenoga 2018. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  2. ↑ Wilfried Zaha – prince from the Palace now mixing with England royalty. theguardian.com. 12. studenoga 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  3. ↑ Wilfried Zaha: To Manchester United from Ivory Coast. bbc.com. 25. siječnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  4. ↑ Wilfried Zaha was always destined to be star, say former teachers. thisiscroydontoday.co.uk. 17. studenoga 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  5. ↑ Wilfried Zaha agrees to join England squad for Sweden friendly. theguardian.com. 11. studenoga 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  6. ↑ "Crystal Palace 1-2 Cardiff". bbc.co.uk. 27. ožujka 2010. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  7. ↑ Zaha Commits To Eagles. crystalpalace-mad.co.uk/. 8. travnja 2010. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  8. ↑ "Crystal Palace 3-2 Leicester". bbc.co.uk. 7. kolovoza 2010. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  9. ↑ "Leicester 1-1 Crystal Palace". bbc.com. 12. travnja 2011. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  10. ↑ "Crystal Palace 2010–11 appearance statistics". football-league.co.uk. 23. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  11. ↑ "Crystal Palace 2010–11 goal statistics". football-league.co.uk. 23. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  12. ↑ "Crystal Palace 2010–11 assist statistics". football-league.co.uk. 23. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  13. ↑ "Crystal Palace 2–0 Crawley Town". bbc.com. 23. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  14. ↑ "Football League Awards winners announced". efl.com. 14. ožujka 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  15. ↑ "Reading 2–2 Crystal Palace". bbc.com. 21. travnja 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  16. ↑ "Crystal Palace 2011–12 appearance statistics". football-league.co.uk. 23. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  17. ↑ "Crystal Palace 2011–12 goal statistics". football-league.co.uk. 23. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  18. ↑ "Crystal Palace 2011–12 assist statistics". football-league.co.uk. 23. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2012. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  19. ↑ "Crystal Palace 4–2 Hull". bbc.com. 5. ožujka 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  20. ↑ Brighton 0 Crystal Palace 2 (agg 0-2): Zaha shows Premier League class to fire Eagles into Wembley showdown with Watford. dailymail.co.uk. 13. svibnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  21. ↑ Crystal Palace v Watford: Championship play-off final: live. telegraph.co.uk. 27. svibnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  22. ↑ Zaha's United Move Agreed. cpfc.co.uk. 25. siječnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  23. ↑ Manchester United agree £17m Zaha deal. zeenews.india.com. 25. siječnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  24. ↑ Exciting youngster Wilfried Zaha has passed his medical at Manchester United. skysports.com. 26. siječnja 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  25. ↑ "Community Shield: Man Utd 2–0 Wigan". bbc.co.uk. 11. kolovoza 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2016. Pristupljeno 6. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  26. ↑ "Manchester United 4–0 Norwich City". bbc.com. 29. listopada 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  27. ↑ "Manchester United 0–1 Newcastle United". bbc.com. 7. prosinca 2013. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  28. ↑ Transfer Deadline Day: Man Utd's Zaha joins Cardiff City on loan. bbc.com. 31. siječnja 2014. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  29. ↑ Zaha: Moyes never trusted me. espn.co.uk. 11. svibnja 2014. Pristupljeno 6. studenoga 2018.
  30. ↑ Wilfried Zaha rejoins Crystal Palace on loan from Man Utd. espn.com. 28. kolovoza 2014. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  31. ↑ Crystal Palace's Wilfried Zaha scores last-gasp equaliser at Newcastle. theguardian.com. 30. kolovoza 2014. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  32. ↑ Wilf Returns Home. cpfc.co.uk. 2. veljače 2015. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  33. ↑ Wilfried Zaha and Lee Chung-yong deals for Crystal Palace. bbc.com. 2. veljače 2015. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  34. ↑ a b "Games played by Wilfried Zaha in 2015/2016". soccerbase.com. 2. lipnja 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  35. ↑ "Crystal Palace 1–2 Manchester United". bbc.com. 21. svibnja 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  36. ↑ Zaha Wins CPFC Player of the Year. cpfc.co.uk. 12. svibnja 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  37. ↑ Watford mascot Harry the Hornet captured on video diving behind Crystal Palace winger Wilfried Zaha. independent.co.uk. 27. prosinca 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  38. ↑ Harry the Hornet 'out of order' for mocking Wilfried Zaha after Watford vs Crystal Palace, says Sam Allardyce. telegraph.co.uk. 27. prosinca 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  39. ↑ "Crystal Palace 4–0 Hull City". bbc.com. 14. svibnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  40. ↑ Crystal Palace safe after resounding victory over relegated Hull City. londonnewsonline.co.uk. 14. svibnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  41. ↑ Wilf Wins Player Of The Year. cpfc.co.uk. 14. svibnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  42. ↑ Wilfried Zaha: Crystal Palace winger extends deal by five years. bbc.com. 26. svibnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  43. ↑ Crystal Palace shock champions Chelsea as Wilfried Zaha secures vital win. theguardian.com. 14. listopada 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  44. ↑ Zaha claims first EA SPORTS Player of the Month award. premierleague.com. 9. svibnja 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  45. ↑ a b Wilfried Zaha scores twice as Crystal Palace close on rivals Brighton. telegraph.co.uk. 14. travnja 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  46. ↑ a b c Move up front makes Zaha a striking force. premierleague.com. 20. travnja 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  47. ↑ Premier League: Crystal Palace and Stoke – how one stayed up and one went down. bbc.com. 5. svibnja 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  48. ↑ Palace survival depends on Zaha staying fit, says Townsend. reuters.com. 19. ožujka 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  49. ↑ Zaha Named Palace's 2017/18 Player of the Year. cpfc.co.uk. 9. svibnja 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  50. ↑ Fulham 0-2 Crystal Palace: Wilfried Zaha on target in Palace win. skysports.com. 11. kolovoza 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  51. ↑ Wilfried Zaha can truly be fulfilled at Crystal Palace. goal.com. 28. kolovoza 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  52. ↑ a b Wilfried Zaha: Is the Crystal Palace winger a target? Does he get enough protection?. bbc.com. 16. rujna 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  53. ↑ Wilfried Zaha scores and sees red as Southampton and Crystal Palace share spoils in scrappy draw. telegraph.co.uk. 30. siječnja 2019. Pristupljeno 26. veljače 2019.
  54. ↑ Football news – Wilfried Zaha at the double as Palace thump Leicester. eurosport.com. 23. veljače 2019. Pristupljeno 26. veljače 2019.
  55. ↑ Claude Puel: Leicester City sack manager after 16 months in charge. bbc.com. 24. veljače 2019. Pristupljeno 26. veljače 2019.
  56. ↑ Wilfried Zaha: Arsenal submit opening bid for Crystal Palace forward. bbc.com. 1. srpnja 2019. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  57. ↑ Wilfried Zaha: Crystal Palace 'incensed' by Arsenal approach for winger. bbc.com. 2. srpnja 2019. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  58. ↑ Crystal Palace's Zaha sets personal Premier League record with Chelsea screamer. goal.com. 7. srpnja 2020. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  59. ↑ "Crystal Palace 1–0 Southampton". bbc.com. 12. rujna 2020. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  60. ↑ Manchester United rocked by Wilfried Zaha double for Crystal Palace. theguardian.com. 19. rujna 2020. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  61. ↑ EXCLUSIVE: Stick with England, Pearce pleads with Palace wonderkid Zaha. dailymail.co.uk. 2. ožujka 2012. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  62. ↑ "Zaha earns first U21s call". thefa.com. 23. veljače 2012. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  63. ↑ England U21 4-0 Belgium U21. bbc.com. 29. veljače 2012. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  64. ↑ "England squad update". thefa.com. 11. studenoga 2012. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  65. ↑ "Sweden 4–2 England". bbc.com. 14. studenoga 2012. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  66. ↑ Wilfried Zaha swaps England for the Ivory Coast. skysports.com. 27. studenoga 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  67. ↑ Gareth Southgate to speak to Wilfried Zaha over switch to Ivory Coast. skysports.com. 3. prosinca 2016. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  68. ↑ Afcon 2017: Wilfried Zaha in Ivory Coast's final squad. bbc.com. 4. siječnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  69. ↑ "Internationals (Sky Sports)". skysports.com. 8. siječnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  70. ↑ "Crystal Palace winger Wilfried Zaha marks first Ivory Coast start with goal in victory over Uganda". standard.co.uk. 11. siječnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  71. ↑ "Ivory Coast 0–0 Togo". cafonline.com. 16. siječnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  72. ↑ "Ivory Coast 2–2 DR Congo". bbc.com. 20. siječnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  73. ↑ "Morocco 1–0 Ivory Coast". bbc.com. 24. siječnja 2017. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  74. ↑ Africa Cup of Nations 2019: Wilfried Zaha and Sadio Mane star. dw.com. 1. srpnja 2019. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  75. ↑ Afcon 2019: Africa reacts to Zaha's winning goal for Ivory Coast against Mali. goal.com. 8. srpnja 2019. Pristupljeno 6. veljače 2021.
  76. ↑ Roy Hodgson warns 'disgraceful' Harry the Hornet over diving antics. theguardian.com. 24. kolovoza 2018. Pristupljeno 9. studenoga 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Wilfried Zaha
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Wilfried_Zaha&oldid=6869830"