Fuerte de Samaipata: razlika između inačica
Nova stranica: {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Fuerte de Samaipata |slika = JscFuerteSamaipata1.jpg |godina = 1998. <small>(22. zasjedanje) |vrst baštine = Kulturno dobro |mjerilo =... |
povijest i odlike |
||
Redak 16: | Redak 16: | ||
}}<small>Lokacija utvrde Samaipata u Boliviji</small></center> |
}}<small>Lokacija utvrde Samaipata u Boliviji</small></center> |
||
}} |
}} |
||
'''Utvrda Samaipata''' ([[španjolski|šp.]]: ''Fuerte de Samaipata'', [[kečuanski jezik|kečuanski]] za "Utvrda visinskog odmarališta"), poznata i jednostavno kao ''El Fuerte'', je [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] [[arheologija|arheološki lokalitet]] u bolivijskim [[Ande|Andama]], iznad grada [[Samaipata]] na krajnjem zapadu istočnog [[Departmani Bolivije|bolivijskog departmana]] [[Santa Cruz (departman)|Santa Cruz]], na nadmorskoj visini od 1. |
'''Utvrda Samaipata''' ([[španjolski|šp.]]: ''Fuerte de Samaipata'', [[kečuanski jezik|kečuanski]] za "Utvrda visinskog odmarališta"), poznata i jednostavno kao ''El Fuerte'', je [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] [[arheologija|arheološki lokalitet]] u bolivijskim [[Ande|Andama]], iznad grada [[Samaipata]] na krajnjem zapadu istočnog [[Departmani Bolivije|bolivijskog departmana]] [[Santa Cruz (departman)|Santa Cruz]], na nadmorskoj visini od 1.920 m. Utvrda Samaipata zapravo i nije [[utvrda]], nego svetište promjera 200 x 600 m koje je izgradio narod [[Chané]] (pleme [[Arawak]]a) kao vjersko središte starog grada (14.-16. st.) koji se nalazio južno od brda, a sastojao se od stambenog i upravnog središta. |
||
[[Datoteka: |
[[Datoteka:El Fuerte Vista de arriba.jpg|mini|lijevo|<center>Paralelni utori na stijeni na čijem su vrhu Inke prinosili žrtve puštajući krv kroz jedan, a vodu kroz drugi kanal.]] |
||
Fuerte de Samaipata je upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Amerikama]] 1998. godine<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/883 |title=Fuerte de Samaipata |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=2. veljače 2012.}}</ref> |
Fuerte de Samaipata je upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Amerikama]] 1998. godine jer je "velika isklesana stijena koja domira gradom ispod nje jedinstveno svjedočanstvo pretkolumbovskih vjerovanja i običaja kojih nije bilo ni u jendoj drugoj kulturi Amerika"<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/883 |title=Fuerte de Samaipata |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=2. veljače 2012.}}</ref>. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
[[Datoteka:Fuerte02.jpg|mini|<center>El Fuerte je u opasnosti od turista koji oštećuju lokalitet]] |
|||
⚫ | |||
Ovo mjesto je služilo kao vjersko središte i naselje naroda [[Mojocoya]] još oko 300. godine, te se pretpostavlja da su oni započeli klesati ove stijene. U 14. stoljeću su ga zauzele Inke koje su ga učinile provincijskom prijestolnicom ''Huanacauri'' ("Duga")<ref>"Drugo najvažnije svetište Inka poslije hrama [[Coricancha]] u [[Cusco]]u" - Terence N. D'Altroy, ''The Incas'', 2002. str. 51.</ref> i stožerom za borbu protiv [[Chiriguano|Chiriguana]] iz [[Chaco]] područja 1520-ih. |
|||
I Inke i Chane su pretrpjeli nekoliko napada [[Guarani]] ratnika koji su zaposjedali ovo područje s vremena na vrijeme. Na kraju, Guarani su osvojili ravnice i doline Santa Cruza i uništili Samaipatu. Guarani su dominirali cijelim područjem u španjolskom kolonijalnom razdoblju<ref>[http://www.worldheritagesite.org/sites/elfuertedesamaipata.html El Fuerte de Samaipata] na worldheritagesite.org {{en icon}} Preuzeto 3. veljače 2012.</ref>. |
|||
⚫ | |||
[[Španjolci]] su prepoznali stratešku važnost El Fuertea kao mjesta na putu prema rudnicima srebra Cerro Rico u [[Potosí]]ju (put [[Asunción]]-La Plata, današnji [[Sucre]]), te su 1545. godine izgradili naselje u blizini hrama. Od njega su ostali samo ostaci zgrade tipične [[Arapi|arapsko]]-[[Andaluzija|andaluzijske]] arhitekture (''[[mudejar]]'') s otvorenim središnjim dvorištem. Španjolci su napustili naselje i preselili se u obližnju dolinu ''Valle de la Purificación'' gdje se nalazi današnji grad Samaipata. |
|||
Drevno naselje je izgubilo vojni značaj, napušteno je i ubrzo ga je prekrilo zelenilo, a posjećivali su ga samo lovci na blago i pastiri. Međutim, sjećanje na El Fuerte je preživjelo kod lokalnih ljudi, što je dovelo do posjete znanstvenika krajem 18. stoljeća, i intenzivnog proučavanja početkom 20. stoljeća. |
|||
Tu su i ruševine grada Inka izgrađen u blizini hrama, grad je bio izgrađen u vrijeme Inka širenje na jugoistoku. Oba Inke i Chanes pretrpio nekoliko racija od Guarani ratnika koji su zaposjeli to područje s vremena na vrijeme. Na kraju, Guarani ratnici osvojili ravnice i doline Santa Cruz i uništili Samaipata.Guarani dominiraju regijom dobro u španjolskom kolonijalnom razdoblju. [2] |
|||
Španjolci su tada izgradili naselje u blizini hrama a tu su i ostaci zgrade tipične arapske Andalusian arhitekture. Španjolci su napustili naselje i preselio se u obližnje doline bili su Grad Samaipata trenutno nalazi. |
|||
⚫ | |||
==Odlike== |
|||
<gallery> |
|||
Image:El Fuerte Vista de arriba.jpg|<center>Panorama hrama El Fuerte |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
Image:Elfuerte2.jpg|<center>Paralelni utori na stijeni na čijem su vrhu Inke prinosili žrtve puštajući krv kroz jedan, a vodu kroz drugi kanal. |
|||
Chane naselje se sastoji od svetišta isklesanog u živoj stijeni na čijem zapadnom dijelu se nalaze [[bareljef]]i dvije [[puma|pume]] koji su jedini figurativni ukrasi. Da je donje naselje postojalo prije dolaska Inka govori inka zid koji nesmotreno dijeli mnoge rezbarije kao što su dva paralelna kanala između kojih su brojni manji vijugavi kanali, zbog kojih je nazvan ''El Dorso de la Serpiente'' (zmijske šare). Na najvišoj točki je ''Coro de los Sacerdotes'' (zbor svećenika), duboko isklesan krug s trokutastim i kvadratičnim [[niša]]ma u zidovima, dok je na istoku stijena koja vjerojatno predstavlja glavu pume. Južnom stijenom su nekada dominirali hramovi i svetišta, njih oko pet, od kojih su sačuvane samo niše u liticama. |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
Ruševine grada Inka iz vremena širenja Inka na jugoistok se sastoje od velikog središnjeg trga (poznatog kao "Trg tri kulture") s monumentalnim javnim zgradama (kao što je ''Kallanka'' koja gleda na svetu stijenu) i manjim odvojenim kućama okruženima zidićima (''kancha'') i terasastim poljima na južnim obroncima ispod grada; prepoznatljive odlike Inka grada. |
|||
</gallery> |
|||
==Izvori== |
==Izvori== |
||
Redak 41: | Redak 46: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
* [http://www.bolivianet.com/tiwanacu/ Museo Regional Arqueologico de Tiwanaku] {{es}} |
* [http://www.bolivianet.com/tiwanacu/ Museo Regional Arqueologico de Tiwanaku] {{es}} |
||
* [http://www.ourplaceworldheritage.com/custom.cfm?action=WHsite&whsiteid=883 Galerija fotografija] na ourplaceworldheritage.com |
|||
{{Svjetska baština u Boliviji}} |
{{Svjetska baština u Boliviji}} |
Inačica od 3. veljače 2012. u 00:28
Fuerte de Samaipata | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
Država | ![]()
|
Godina uvrštenja | 1998. (22. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iii |
Ugroženost | - |
Poveznica | UNESCO |
Utvrda Samaipata (šp.: Fuerte de Samaipata, kečuanski za "Utvrda visinskog odmarališta"), poznata i jednostavno kao El Fuerte, je pretkolumbovski arheološki lokalitet u bolivijskim Andama, iznad grada Samaipata na krajnjem zapadu istočnog bolivijskog departmana Santa Cruz, na nadmorskoj visini od 1.920 m. Utvrda Samaipata zapravo i nije utvrda, nego svetište promjera 200 x 600 m koje je izgradio narod Chané (pleme Arawaka) kao vjersko središte starog grada (14.-16. st.) koji se nalazio južno od brda, a sastojao se od stambenog i upravnog središta.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b1/El_Fuerte_Vista_de_arriba.jpg/220px-El_Fuerte_Vista_de_arriba.jpg)
Fuerte de Samaipata je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 1998. godine jer je "velika isklesana stijena koja domira gradom ispod nje jedinstveno svjedočanstvo pretkolumbovskih vjerovanja i običaja kojih nije bilo ni u jendoj drugoj kulturi Amerika"[1].
Povijest
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/07/El_Fuerte_Vista_del_lado.jpg/220px-El_Fuerte_Vista_del_lado.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9c/Fuerte03.jpg/220px-Fuerte03.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/22/Fuerte02.jpg/220px-Fuerte02.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ca/Elfuerte4.jpg/220px-Elfuerte4.jpg)
Ovo mjesto je služilo kao vjersko središte i naselje naroda Mojocoya još oko 300. godine, te se pretpostavlja da su oni započeli klesati ove stijene. U 14. stoljeću su ga zauzele Inke koje su ga učinile provincijskom prijestolnicom Huanacauri ("Duga")[2] i stožerom za borbu protiv Chiriguana iz Chaco područja 1520-ih.
I Inke i Chane su pretrpjeli nekoliko napada Guarani ratnika koji su zaposjedali ovo područje s vremena na vrijeme. Na kraju, Guarani su osvojili ravnice i doline Santa Cruza i uništili Samaipatu. Guarani su dominirali cijelim područjem u španjolskom kolonijalnom razdoblju[3]. Španjolci su prepoznali stratešku važnost El Fuertea kao mjesta na putu prema rudnicima srebra Cerro Rico u Potosíju (put Asunción-La Plata, današnji Sucre), te su 1545. godine izgradili naselje u blizini hrama. Od njega su ostali samo ostaci zgrade tipične arapsko-andaluzijske arhitekture (mudejar) s otvorenim središnjim dvorištem. Španjolci su napustili naselje i preselili se u obližnju dolinu Valle de la Purificación gdje se nalazi današnji grad Samaipata.
Drevno naselje je izgubilo vojni značaj, napušteno je i ubrzo ga je prekrilo zelenilo, a posjećivali su ga samo lovci na blago i pastiri. Međutim, sjećanje na El Fuerte je preživjelo kod lokalnih ljudi, što je dovelo do posjete znanstvenika krajem 18. stoljeća, i intenzivnog proučavanja početkom 20. stoljeća.
Odlike
Arheološko nalazište u El Fuerte je jedinstveno i obuhvaća zgrade tri različite kulture: Chanea, Inka i Španjolaca.
Chane naselje se sastoji od svetišta isklesanog u živoj stijeni na čijem zapadnom dijelu se nalaze bareljefi dvije pume koji su jedini figurativni ukrasi. Da je donje naselje postojalo prije dolaska Inka govori inka zid koji nesmotreno dijeli mnoge rezbarije kao što su dva paralelna kanala između kojih su brojni manji vijugavi kanali, zbog kojih je nazvan El Dorso de la Serpiente (zmijske šare). Na najvišoj točki je Coro de los Sacerdotes (zbor svećenika), duboko isklesan krug s trokutastim i kvadratičnim nišama u zidovima, dok je na istoku stijena koja vjerojatno predstavlja glavu pume. Južnom stijenom su nekada dominirali hramovi i svetišta, njih oko pet, od kojih su sačuvane samo niše u liticama.
Ruševine grada Inka iz vremena širenja Inka na jugoistok se sastoje od velikog središnjeg trga (poznatog kao "Trg tri kulture") s monumentalnim javnim zgradama (kao što je Kallanka koja gleda na svetu stijenu) i manjim odvojenim kućama okruženima zidićima (kancha) i terasastim poljima na južnim obroncima ispod grada; prepoznatljive odlike Inka grada.
Izvori
- ↑ Fuerte de Samaipata. UNESCO. Pristupljeno 2. veljače 2012.
- ↑ "Drugo najvažnije svetište Inka poslije hrama Coricancha u Cuscou" - Terence N. D'Altroy, The Incas, 2002. str. 51.
- ↑ El Fuerte de Samaipata na worldheritagesite.org (engl.) Preuzeto 3. veljače 2012.
Vanjske poveznice
- Museo Regional Arqueologico de Tiwanaku (šp.)
- Galerija fotografija na ourplaceworldheritage.com
|