Arheologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Arheologija
Arheologija
Arheološko nalazište u Solinu.
Znanstveno područje Humanističke znanosti
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj

Arheologija je znanost koja sustavno proučava i istražuje stare materijalne ostatke s ciljem rekonstrukcije cjelokupnog života čovječanstva.

Sam naziv potječe od starogrčkih riječi aρχαιος (star, drevan) i λογος (riječ, pripovijest). Riječ aρχαιολογία postojala je u starogrčkom jeziku, ali u svom prvobitnom značenju - pričanje starih priča. Riječ arheologija ponovno koristi francuski putopisac Jacques Spon u 17.stoljeću, pridajući joj značenje blisko modernom poimanju.

Predmet proučavanja[uredi VE | uredi]

Prema kriteriju pojave pisma, arheologija se konvencionalno dijeli na dvije velike grane:

Unutar prapovijesne arheologije postoje daljnje, uže specijalizacije:

Rekonstrukcija obitelji krapinskog neandertalca na Hušnjakovu brijegu u Krapini
  • paleolitik ili starije kameno doba, doba lovaca i sakupljača,
  • mezolitik ili srednje kameno doba, prijelazno doba, pojava poljodjelstva i raširen ribolov,
  • neolitik ili mlađe kameno doba, od naglog razvoja poljodjelstva, pojava pripitomljavanja životinja,
  • eneolitik ili bakreno doba, prijelazno doba; uporaba bakra i primitivnih bakrenih slitina, visok značaj stočarstva,
  • brončano doba, raširena uporaba bronce, i
  • željezno doba, raširena uporaba željeza.

Unutar povijesne arheologije specijalizacije su uglavnom geografske ili kulturološke, npr.:

Metode[uredi VE | uredi]

Egipatski hijeroglifi

Neke od metoda arheološkog istraživanja su: komparativna metoda, stratigrafska metoda, dendrokronologija, makropaleobotanička metoda, mikropaleobotanička metoda, radiokarbonska metoda i fotografska sonda.

Arheološka znanost (arheometrija) obuhvaća metodologiju radnji uoči istraživanja (rekognosciranje), samog arheološkog iskopavanja, snimanja, dokumentiranja, zaštite, konzervacije i reprezentacije lokaliteta i nalaza. Unutar arheometrije postoje uže specijalizacije:

  • arheologija okoliša istražuje ljudsko korištenje prirodnih resursa i prilagodbu okolišu,
  • etnoarheologija proučava suvremeno ljudsko društvo (primjerice običaje izoliranih kultura) s ciljem boljeg razumijevanja arheoloških podataka,
  • zračna arheologija prikuplja podatke uglavnom zračnom fotografijom, koji su dragocjeni za otkrivanje i interpretaciju arheoloških nalazišta.

Postoje još mnoge specijalizacije poput socijalne arheologije, kognitivne arheologije, arheologije proizvodnje i tehnologije, geoarheologije, zooarheologije, rodne arheologije itd.

Sa arheologijom su usko povezane i discipline poput numizmatike, epigrafike, keramografike i sfragistike.

Povijest[uredi VE | uredi]

Pregled značajnijih arheoloških otkrića Godina
Otkriveni Pompeji 1748.
Jedan časnik Napoleonove vojske otkriva Ružin kamen s ispisanim hijeroglifima iz 6.st.pr.Kr. 1799.
Otkriven Abu Simbel 1812.
Znanstvenici dešifrirali egipatske hijeroglife 1822.
Evans i Prestwich potvrđuju starost ljudske vrste i povezanost čovjeka s izumrlim životinjama. 1861.
Pronađeni dokazi Homo erectusa 1891.
Howard Carter otkriva Tutankhamonov grob 1922.
Louis Leakey počinje iskopavanje u Olduval Gorge 1931.
Arheolozi otkrivaju prethistorijske crteže u Lascauxu 1940.
Otkriveno radiokarbonsko datiranje 1949.
Donald Johanson otkriva "Lucy", prvobitnog hominida 1974.

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Arheologija
Mrežna mjesta