Édouard Manet

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Édouard Manet
realizam, impresionizam
Édouard Manet
Fotografija Nadara iz 1880. god.
Rođenje 23. siječnja 1832.
Pariz, Francuska
Smrt 30. travnja 1883.
Pariz
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež - grafika
Praksa Pariz, Bruxelles
Utjecali Gustave Courbet, Diego Velázquez i Francisco Goya
Poznata djela Mali frulaš
Doručak na travi
Olimpija
Smaknuće Cara Maksimilijana u Meksiku
Bar u Folies-Bergère
Portal o životopisima

Édouard Manet (Pariz, 23. siječnja 1832. - Pariz, 30. travnja 1883.), francuski slikar i grafičar, realist i impresionist; jedna od prvih osoba moderne umjetnosti.

Životopis[uredi VE | uredi]

Olimpija, 1864., d'Orsay, Pariz.

Rođen je u Parizu, kao sin visokog dužnosnika francuske vlade, u obitelji koja se htjela baviti pravom. No, ujak ga je od malena vodio u Louvre te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u Louvreu, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar Frans Hals i španjolski Diego Velázquez i Francisco Goya. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u realizmu, a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realističnom tretmanu svojih motiva.

Proslavio se slikama Olimpija i Doručak na travi, koje su nakon prvog izlaganja u javnosti početkom druge polovice 19. stoljeća svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. Doručak na travi prikazuje piknik u šumi s nagom ženskom figurom u sjedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, što je trenutačno privuklo ogromnu pažnju, ali je kritika diskreditirala. Maneta mladi umjetnici proglašavaju vođom te postaje središnja figura u sporu između akademskog slikarstva s jedne, i buntovničke umjetničke grupe slikara, s druge strane. Maneta ipak priznaje službeni Salon 1864. godine, koji mu priznaje dvije slike, i 1865. godine on izlaže „Olimpiju“, portret nage žene zasnovan na Tizianovom prikazu Venere. Ova slika ponovo izaziva veliku pozornost i protest akademskih krugova zbog takozvanog „neortodoksnog realizma“.

Francuski pisac Emil Zola je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Manetove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Manetov bliski prijatelj. Manet je služio kao časnik u francuskoj vojsci od 1870. do 1871. god. tijekom francusko-pruskog rata. Po povratku pada pod utjecaj impresionista, pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika snažnim bojama cijelog spektra. Bio je prijatelj s impresionistima Degasom, Monetom, Renoirom, Sisleyem, Cézanneom, te Pissarrom, ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio biti viđen kao predstavnik skupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu. Umjetničko priznanje dobiva tek u kasnim godinama, kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih posljednjih slika izložena je u Salonu 1882. god. i njegov stari prijatelj, koji je u to vrijeme bio ministar Primijenjenih umjetnosti, dodelio mu je Orden legije časti.

Manet je umro u Parizu 30. travnja 1883. godine, ostavivši pored mnogobrojnih akvarela i pastela, 420 ulja na platnu.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Édouard Manet.