Čedo Jovičević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Čedo Jovičević
Osobni podatci
Rođen 1952.
Pozicija branič, trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1968.1972.
1972.1982.
Lovćen Cetinje
Dinamo Zagreb
000? 000(?)
000? 000(?)
Trenerska karijera
1988.1989.
1989.1991.
2000.2002.
NK Samobor
Dinamo Zagreb (pom. trener)
Jerez CF
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 15. siječnja 2015.

Portal o životopisima
Portal o športu

Čedo Jovičević (Žabljak, 1952.), bivši je nogometaš i sadašnji nogometni trener.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Čedo Jovičević igrao je za Lovćen iz Cetinja (1968.–1972.), a potom je prešao igrati za zagrebački Dinamo (1972.–82.) za kojega je sveukupno odigrao 390 utakmica i postigao 11 pogodaka.[1]

Igračke karakteristike[uredi VE | uredi]

Vrlo pouzdan lijevi branič, borben, odlična pregleda igre i dobre igre glavom.[1]

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Nakon završetka igračke karijere ostao je u nogometu kao trener. Prvotno je radio u Dinamovoj omladinskoj školi Hitrec–Kacian (1982.–1986.) a zatim u Slavoniji iz Požege (1986.–1987.), Radniku iz Velike Gorice (1987.–1988.), Samoboru kao glavni trener[2] (1988.–1989.), bio je pomoćnik treneru Josipu Kužeu u zagrebačkome Dinamu (1989.–1991.), a potom je otišao u Španjolsku.[1] U madridskome Realu bio je trenerom pionira i juniora (1991.–1996.), a potom je radio u Valladolidu (1996.–2000.), Jerezu kao glavni trener[3] (2000.–2002.), Zamori (2002.–2003.) i Marbelli (od 2003).[1]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Igrač[uredi VE | uredi]

Klupska[uredi VE | uredi]

Dinamo Zagreb

Obiteljska tradicija[uredi VE | uredi]

Njegov sin Igor Jovičević također je bio profesionalni nogometaš i sada trener.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Nogometni leksikon: Jovičević, Čedo, pristupljeno 15. siječnja 2015.
  2. NK Samobor: Povijest NK Samobor, pristupljeno 15. siječnja 2015.
  3. Tomislav Židak, Tri tamne priče, Jutarnji list, 2. veljače 2008., pristupljeno 15. siječnja 2015.