Prijeđi na sadržaj

Čepnjak

Izvor: Wikipedija
Čepnjak
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Lamiales
Porodica:Gesneriaceae
Potporodica:Didymocarpoideae
Tribus:Trichosporeae
Podtribus:Streptocarpinae
Rod:Streptocarpus
Lindl.
Baze podataka

Čepnjak (streptokarpus; hrv. i afrička ljubica, po sinonimu Saintpaulia; lat. Streptocarpus), biljni rod iz porodice gesnerijevki. Postoji preko 180 vrsta trajnica i grmova iz tropske Afrike[1] unutar jedne sekcije i dva podroda, Streptocarpus section Saintpaulia, vrste afričkih ljubica (Saintpaulia).;[2] Streptocarpus subgenus Streptocarpella; Streptocarpus subgenus Streptocarpus.

Opis

[uredi | uredi kôd]

Streptocarpus subgenus Streptocarpus

[uredi | uredi kôd]

Podrod Streptocarpus sastoji se od biljaka s tipično trakastim listovima koji rastu ili iz nepravilne rozete s nekoliko listova koji izlaze izravno iz tla; ili kao jedan list, jedini list koji će biljka ikada proizvesti, za razliku od Streptocarpella konvencionalnijeg izgleda sa stabljikama. Sve vrste koje su poznavane kao Saintpaulia (afričke ljubičice) sada su Streptocarpus.[3]

Stanište u južnoj Africi uvelike varira. Streptokarpusi rastu u planinama, uz potoke, a mnogi rastu i u pukotinama stijena. Nekima je potrebna duboka sjena, a drugima je dobro na suncu. Tijekom suše ili ekstremnih hladnoća, biljka preživljava zahvaljujući odumiranju vrha lista do linije abscisije. Uspjeh hobista u uzgoju vrste Streptocarpus poboljšan je kada se provedu istraživanja kako bi se vidjelo kako rastu u svom izvornom okruženju. Zalijevanje na fitilj, gdje je tlo stalno mokro, neće dobro funkcionirati sa suhim šumskim vrstama poput S. kentaniensis. Streptocarpus lilliputana raste uz potoke, pa ako hobist pusti korijenje biljke da se suši pet ili više dana, ono bi moglo potpuno propasti i sve osim središta biljke umrijeti.[3]

Većina rozetastih vrsta su trajnice i nalaze se u skupinama. Mogu postojati varijacije u boji cvjetova i oznakama grla čak i unutar iste vrste. Rozetni oblici ovog roda su dosta hibridizirani i vrlo su popularne ukrasne biljke. Općenito, preferiraju niske temperature i neće im biti dobro tijekom vrućeg vremena. Treba ih posaditi u relativno otvorenu i dobro dreniranu podlogu koja se održava ravnomjerno vlažnom, nikad neprestano mokrom. Prilično dobro podnose kratka sušna razdoblja.[3]

Monokarpskim vrstama može trebati od 18 mjeseci do 2 godine da narastu prije nego što procvjetaju, zametnu sjeme i uginu. Iako će neki imati samo jedan list, drugi proizvode manje sekundarne listove koji daju nekoliko cvjetova prije nego što biljka umre. Kada se koristi u hibridizaciji i križanju s biljkama u obliku rozete, oko 50% će imati više listova od samog početka. Oko 25% sadnica bit će monokarpno. Drugih 25% će se u početku činiti monokarpnim, ali će onda proizvesti više lišća nakon što glavni list završi s cvjetanjem.[3]

U prirodi postoji doba cvatnje. Kada vrste uzgajaju u staklenicima ili zatvorenim prostorima sa svjetlom prozora, sezonsko cvjetanje je očito. Kako dani postaju kraći, broj cvjetova se smanjuje, a zimi ga nema. Kada se vrste uzgajaju pod svjetlom, postoji obilje cvijeća nekoliko mjeseci od proljeća do ljeta, a ostatak godine ima sporadično cvjetanje. Neke vrste čak i pod cijevnim svjetlima neće sazrijeti sjemenke četiri ili pet mjeseci, kao da čekaju kasnu zimu/rano proljeće da ispuste sjeme za novu sezonu rasta. Često prva generacija hibrida rezultira sadnicama sa sezonskim cvjetanjem.[3]

Neke vrste imaju mirisne cvjetove, uključujući S. fanniniae, S. candidus, S. wilmsii i S. vandeleurii. Miris se kreće od slatkog do dimljenog kreozota. Hibridizacija za miris sa S. vandeleurii pokazala je da oko 50% sadnica ima miris. Križanje S. candidus slatkog mirisa sa S. vandeleurii s kreozotnim dimom rezultiralo je slađim, dimljenim mirisom.[3]

Streptocarpus u početku proizvodi zelenu sjemenu mahunu koja se izdužuje tijekom dva tjedna. Ima spiralni izgled i kada mahuna sazrijeva za 8 do 16 tjedana, postaje smeđa i vidi se svrha spirale da se odmota. Proizvode se stotine smeđih sjemenki. Sijanje sjemena u prirodu znači da se ono rasipa po zemlji. Kada se uzgaja iz sjemena, najbolje je raširiti sjeme na vlažnu, ali ne i mokru podlogu bez zemlje.[3]

Razmnožavanje Streptocarpusa prilično je jednostavno reznicama lišća. Listovi se mogu izrezati na dijelove od 5 cm i staviti u mješavinu bez zemlje. Lišće se također može rezati vodoravno s odstranjenom središnjom žilom. Razmnožavanje u proljeće i ljeto daje nove biljke u roku od nekoliko mjeseci, ali je razmnožavanje u jesen i zimi mnogo sporije. Kada listovi mladih biljaka budu visoki oko 5 cm (2 inča), mogu se odvojiti od matičnog lista i odvojiti. Ključ uspjeha je staviti mlade biljke u male posude i ne stavljati ih preduboko u tlo.[3]

Streptocarpus section Saintpaulia

[uredi | uredi kôd]

Vrste i podvrste biljaka zajednički poznate kao afričke ljubičice pripadaju jednoj od manjih skupina u starom svijetu Gesneriaceae. Divlje populacije nalaze se uglavnom u području poznatom kao planine istočnog luka u Tanzaniji i Keniji. Biljke rastu na kamenim stijenama prekrivenim mahovinom, na liticama ili na izdancima stijena u sjeni velikih stabala. Iako je prirodno uzgojno područje unutar tropske Afrike i nedaleko od ekvatora, većina vrsta raste na srednjim nadmorskim visinama s nižim temperaturama, a neke na višim nadmorskim visinama s sezonski hladnim vremenom.[4]

Prirodna mjesta uzgoja ovih biljaka iznimno su mala. Mnogim afričkim ljubičicama prijeti izumiranje zbog uništavanja staništa uzgojem i sječom krošnji. Većina vrsta i podvrsta navedena je kao ranjiva, ugrožena ili kritično ugrožena.[4]

Dugo je poznato da su afričke ljubičice blisko povezane s drugim afričkim rodovima Gesneriada, posebno s podrodom Streptocarpella unutar roda Streptocarpus. Nedavne studije potvrdile su bliskost srodstva i botaničari su "potopili" nekadašnji naziv roda Saintpaulia unutar skupine Streptocarpella kao Section Saintpaulia. Stoga su sve vrste i kultivari koji su poznavani kao Saintpaulia sada ispravno Streptocarpus.[4]

Izuzetak su hibridi afričke ljubičice, žarište intenzivne komercijalne i hobističke aktivnosti desetljećima. Nazivanje ovih kultivara Streptocarpusom potencijalno je zbunjujuće, budući da se nekoliko istih naziva koji se koriste za kultivare u skupini Saintpaulia također koriste za kultivare u podrodovima Streptocarpus Streptocarpus i Streptocarpella. Osim toga, pojam "Saintpaulia" već se godinama naširoko koristi u hobističkom i komercijalnom kontekstu.[4]

Afričke ljubičice lako mutiraju, a programi hibridizacije tijekom posljednjih 80 godina iskoristili su te mutacije za proizvodnju tisuća kultivara jarkih boja u različitim veličinama i oblicima. Budući da većina afričkih ljubičica uspijeva na istoj temperaturi i uvjetima osvjetljenja kao u domovima, one su jedna od najvažnijih sobnih biljaka u hortikulturnoj industriji.[4]

Streptocarpus subgenus Streptocarpella

[uredi | uredi kôd]

Sada se smatra da su svi članovi Gesneriaceae u Africi vrlo blisko povezani i svi su uključeni u Streptocarpus. Međutim, zadržano je povijesno shvaćanje Streptocarpusa da se sastoji od dva podroda. Podrod Streptocarpus uključuje sve vrste bez stabljike, dok podrod Streptocarpella uključuje one s konvencionalnom strukturom stabljike. Podrod Streptocarpella također uključuje afričke ljubičice, ranije vrste Saintpaulia, a one se tretiraju zasebno.[5]

Podrod Streptocarpella sastoji se od velikog broja vrsta koje se mogu podijeliti na afričke i madagaskarske vrste. Afričke vrste uglavnom se nalaze u Tanzaniji, Keniji i na nekoliko drugih lokacija u središnjoj i zapadnoj Africi. Madagaskarske vrste nalaze se isključivo na velikom otoku Madagaskaru.[5]

Općenito, vrste podroda Streptocarpella nalaze se u relativno vlažnim, toplim i vlažnim šumama.[5]

Vrste

[uredi | uredi kôd]
  1. Streptocarpus acicularis I. Darbysh. & Massingue
  2. Streptocarpus actinoflorus T. J. Edwards & M. Hughes
  3. Streptocarpus afroviola Christenh.
  4. Streptocarpus albus (E. A. Bruce) I. Darbysh.
  5. Streptocarpus andohahelensis Humbert
  6. Streptocarpus arcuatus Hilliard & B. L. Burtt
  7. Streptocarpus aylae T. J. Edwards
  8. Streptocarpus bambuseti B. L. Burtt
  9. Streptocarpus bampsii Eb. Fisch. & I. Darbysh.
  10. Streptocarpus baudertii L. L. Britten
  11. Streptocarpus beampingaratrensis Humbert
  12. Streptocarpus betsiliensis Humbert
  13. Streptocarpus bindseili Eb. Fisch.
  14. Streptocarpus boinensis Humbert
  15. Streptocarpus bolusii C. B. Clarke
  16. Streptocarpus brachynema Hilliard & B. L. Burtt
  17. Streptocarpus breviflos (C. B. Clarke) C. B. Clarke
  18. Streptocarpus brevipilosus (B. L. Burtt) Mich. Möller & Haston
  19. Streptocarpus brevistamineus Humbert
  20. Streptocarpus buchananii C. B. Clarke
  21. Streptocarpus bullatus Mansf.
  22. Streptocarpus burttianus Pócs
  23. Streptocarpus burundianus Hilliard & B. L. Burtt
  24. Streptocarpus caeruleus Hilliard & B. L. Burtt
  25. Streptocarpus campanulatus B. L. Burtt
  26. Streptocarpus candidus Hilliard
  27. Streptocarpus capuronii Humbert
  28. Streptocarpus caulescens Vatke
  29. Streptocarpus compressus B. L. Burtt
  30. Streptocarpus confusus Hilliard
  31. Streptocarpus cooksonii B. L. Burtt
  32. Streptocarpus cooperi C. B. Clarke
  33. Streptocarpus cordifolius Humbert
  34. Streptocarpus coursii Humbert
  35. Streptocarpus cyanandrus B. L. Burtt
  36. Streptocarpus cyaneus S. Moore
  37. Streptocarpus daviesii N. E. Br. ex C. B. Clarke
  38. Streptocarpus davyi S. Moore
  39. Streptocarpus decipiens Hilliard & B. L. Burtt
  40. Streptocarpus denticulatus Turrill
  41. Streptocarpus diandra (Engl.) Nishii & Mich. Möller
  42. Streptocarpus dolichanthus Hilliard & B. L. Burtt
  43. Streptocarpus dunnii Mast.
  44. Streptocarpus elongatus Engl.
  45. Streptocarpus erubescens Hilliard & B. L. Burtt
  46. Streptocarpus euanthus Mansf.
  47. Streptocarpus exsertus Hilliard & B. L. Burtt
  48. Streptocarpus eylesii S. Moore
  49. Streptocarpus fanniniae Harv. ex C. B. Clarke
  50. Streptocarpus fasciatus T. J. Edwards & Kunhardt
  51. Streptocarpus fenestra-dei Weigend & T. J. Edwards
  52. Streptocarpus floribundus Weigend & T. J. Edwards
  53. Streptocarpus formosus (Hilliard & B. L. Burtt) T. J. Edwards
  54. Streptocarpus galpinii Hook. fil.
  55. Streptocarpus gardenii Hook.
  56. Streptocarpus glabrifolius Humbert
  57. Streptocarpus glandulosissimus Engl.
  58. Streptocarpus goetzeanus (Engl.) Christenh.
  59. Streptocarpus goetzei Engl.
  60. Streptocarpus gonjaensis Engl.
  61. Streptocarpus grandis N. E. Br.
  62. Streptocarpus haygarthii N. E. Br. ex C. B. Clarke
  63. Streptocarpus heckmannianus (Engl.) I. Darbysh.
  64. Streptocarpus hilburtianus T. J. Edwards
  65. Streptocarpus hildebrandtii Vatke
  66. Streptocarpus hilsenbergii R. Br.
  67. Streptocarpus hirsutissimus E. A. Bruce
  68. Streptocarpus hirticapsa B. L. Burtt
  69. Streptocarpus hirtinervis C. B. Clarke
  70. Streptocarpus holstii Engl.
  71. Streptocarpus huamboensis Hilliard & B. L. Burtt
  72. Streptocarpus ibityensis Humbert
  73. Streptocarpus inconspicuus (B. L. Burtt) Christenh.
  74. Streptocarpus inflatus B. L. Burtt
  75. Streptocarpus insularis Hutch. & Dalziel
  76. Streptocarpus integrifolius B. L. Burtt
  77. Streptocarpus ionanthus (H. Wendl.) Christenh.
  78. Streptocarpus itremensis B. L. Burtt
  79. Streptocarpus johannis L. L. Britten
  80. Streptocarpus kamerunensis (Engl.) Christenh.
  81. Streptocarpus katangensis De Wild. & T. Durand
  82. Streptocarpus kentaniensis L. L. Britten & Story
  83. Streptocarpus kimbozanus B. L. Burtt
  84. Streptocarpus kirkii Hook. fil.
  85. Streptocarpus kungwensis Hilliard & B. L. Burtt
  86. Streptocarpus kunhardtii T. J. Edwards
  87. Streptocarpus lanatus Mac Master
  88. Streptocarpus latens Hilliard & B. L. Burtt
  89. Streptocarpus leandrii Humbert ex B. L. Burtt
  90. Streptocarpus leptopus Hilliard & B. L. Burtt
  91. Streptocarpus levis B. L. Burtt
  92. Streptocarpus lilliputana Bellstedt & T. J. Edwards
  93. Streptocarpus lineatus (B. L. Burtt) Mich. Möller & M. Hughes
  94. Streptocarpus linguatus B. L. Burtt
  95. Streptocarpus lokohensis Humbert
  96. Streptocarpus longiflorus (Hilliard & B. L. Burtt) T. J. Edwards
  97. Streptocarpus macropodus B. L. Burtt
  98. Streptocarpus madagascaricus (C. B. Clarke) Christenh.
  99. Streptocarpus makabengensis Hilliard
  100. Streptocarpus malachiticola Eb. Fisch. & I. Darbysh.
  101. Streptocarpus malaissei Eb. Fisch. & I. Darbysh.
  102. Streptocarpus mandrerensis Humbert
  103. Streptocarpus mangindranensis Humbert
  104. Streptocarpus mannii (C. B. Clarke) Nishii & Mich. Möller
  105. Streptocarpus masisiensis De Wild.
  106. Streptocarpus mazumbaiensis I. Darbysh.
  107. Streptocarpus mbeyensis I. Darbysh.
  108. Streptocarpus meyeri B. L. Burtt
  109. Streptocarpus michelmorei B. L. Burtt
  110. Streptocarpus micranthus C. B. Clarke
  111. Streptocarpus milanjianus Hilliard & B. L. Burtt
  112. Streptocarpus modestus L. L. Britten
  113. Streptocarpus molweniensis Hilliard
  114. Streptocarpus monophyllus Welw.
  115. Streptocarpus montanus Oliv.
  116. Streptocarpus montigena L. L. Britten
  117. Streptocarpus montis-bingae Hilliard & B. L. Burtt
  118. Streptocarpus muscicola Engl.
  119. Streptocarpus muscosa C. B. Clarke
  120. Streptocarpus myoporoides Hilliard & B. L. Burtt
  121. Streptocarpus nimbicola Hilliard & B. L. Burtt
  122. Streptocarpus nitidus (B. L. Burtt) Mich. Möller & Haston
  123. Streptocarpus nobilis C. B. Clarke
  124. Streptocarpus occultus Hilliard
  125. Streptocarpus oliganthus B. L. Burtt
  126. Streptocarpus pallidiflorus C. B. Clarke
  127. Streptocarpus papangae Humbert
  128. Streptocarpus parensis B. L. Burtt
  129. Streptocarpus parviflorus Hook. fil.
  130. Streptocarpus peltatus Randrian., Phillipson, Lowry & Mich. Möller
  131. Streptocarpus pentherianus Fritsch
  132. Streptocarpus perrieri Humbert
  133. Streptocarpus phaeotrichus Chiov. ex B. L. Burtt
  134. Streptocarpus plantaginea Vatke
  135. Streptocarpus pogonites Hilliard & B. L. Burtt
  136. Streptocarpus pole-evansii I. Verd.
  137. Streptocarpus polyanthus Hook.
  138. Streptocarpus polyphyllus Humbert
  139. Streptocarpus porphyrostachys Hilliard
  140. Streptocarpus primuliflorus Gand.
  141. Streptocarpus prolixus C. B. Clarke
  142. Streptocarpus prostratus (Humbert) B. L. Burtt
  143. Streptocarpus pumilus B. L. Burtt
  144. Streptocarpus pusillus Harv. ex C. B. Clarke
  145. Streptocarpus revivescens Humbert ex B. L. Burtt
  146. Streptocarpus rexii (Bowie ex Hook.) Lindl.
  147. Streptocarpus rhodesianus S. Moore
  148. Streptocarpus rimicola Story
  149. Streptocarpus roseoalbus Weigend & T. J. Edwards
  150. Streptocarpus salesianorum Eb. Fisch. & I. Darbysh.
  151. Streptocarpus sambiranensis Humbert
  152. Streptocarpus saundersii Hook.
  153. Streptocarpus saxorum Engl.
  154. Streptocarpus schaijesii Eb. Fisch. & I. Darbysh.
  155. Streptocarpus schliebenii Mansf.
  156. Streptocarpus semijunctus B. L. Burtt
  157. Streptocarpus shumensis (B. L. Burtt) Christenh.
  158. Streptocarpus silvaticus Hilliard
  159. Streptocarpus solenanthus Mansf.
  160. Streptocarpus stellulifer B. L. Burtt
  161. Streptocarpus stenosepalus B. L. Burtt
  162. Streptocarpus stomandra B. L. Burtt
  163. Streptocarpus strigosus (Hook. fil.) Nishii & Mich. Möller
  164. Streptocarpus suborbicularis B. L. Burtt
  165. Streptocarpus subscandens (B. L. Burtt) I. Darbysh.
  166. Streptocarpus suffruticosus Humbert
  167. Streptocarpus tanala Humbert
  168. Streptocarpus teitensis (B. L. Burtt) Christenh.
  169. Streptocarpus thompsonii R. Br.
  170. Streptocarpus thysanotus Hilliard & B. L. Burtt
  171. Streptocarpus trabeculatus Hilliard
  172. Streptocarpus tsaratananensis Humbert ex B. L. Burtt
  173. Streptocarpus tsimihetorum Humbert
  174. Streptocarpus ulugurensis (Haston) Haston
  175. Streptocarpus umtaliensis B. L. Burtt
  176. Streptocarpus vandeleurii Baker fil. & S. Moore
  177. Streptocarpus variabilis Humbert
  178. Streptocarpus velutinus B. L. Burtt
  179. Streptocarpus venosus B. L. Burtt
  180. Streptocarpus vestitus (Baker) Christenh.
  181. Streptocarpus watkinsii (Haston) Haston
  182. Streptocarpus wendlandii Hort. Dammann
  183. Streptocarpus wilmsii Engl.
  184. Streptocarpus wittei De Wild.
  185. Streptocarpus zimmermannii Engl.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Plants of the World online Pristupljeno 26. listopada 2018.
  2. ↑ The Gesneriad Pristupljeno 23. siječnja 2019.
  3. ↑ a b c d e f g h Streptocarpus, pristupljeno 17. lipnja 2024.
  4. ↑ a b c d e Saintpaulia, pristupljeno 17. lipnja 2024.
  5. ↑ a b c Streptocarpella, pristupljeno 17. lipnja 2024.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Čepnjak&oldid=7038322"