Vitamin B1

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prikaz Tiamina 3D i 2D odnosno vitamina B1 s kemijskom formulom.

Vitamin B1 (tiamin, aneurin) je vitamin koji se otapa u vodi i ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata. Vrlo je važan i za normalno funkcioniranje živčanog sustava, a pomanjkanje tog vitamina uzrokuje bolest poznatu pod nazivom beri-beri. Otkriven je 1911. kada je Funk u ljusci riže pronašao važan aktivni faktor kojim se bolest beri-beri može izliječiti i tako ga nazvao 'vitaminom.

Tiamin je organska molekula sastavljena od pirimidinskog i tiazolskog prstena koji su međusobno povezani metilenskim mostom, a organizmu djeluje u obliku koenzima tiamin pirofosfata. To je bijeli igličasti kristalični prašak karakterističnog mirisa po kvascu. Tiamin se dobro topi u vodi, metanolu i glicerolu, a praktički je netopljiv u etanolu, acetonu i benzenu. U kiselim je otopinama stabilan dok se u neutralnim i lužnatim otopinama brzo razgrađuje.

Unos tiamina u izravnoj je vezi s unosom ugljikohidrata. Bogati izvori vitamina B1 su neoguljena zrna žitarica, kvasac, mlijeko, meso, voće i povrće, orah i slične sjemenke. Smatra se da su potrebe zdravog odraslog muškaraca 0.9 - 1.5 mg tiamina, a zdrave odrasle žene 0.8 - 1.1 mg jer se otprilike 1 mg tiamina dnevno razgrađuje u organizmu. Veće se količine izlučuju iz tijela.

Tiamin je vrlo potreban u intermediarnom metabolizmu ugljikohidrata jer je aktivna forma tiamina - tiamin pirofosfat, koenzim enzima koji kataliziraju dekarboksilaciju α-ketokiselina. Nalazi se i u aksonima živaca, pa ima i ulogu u neuromuskularnom prijenosu. Stoga on poboljšava probavu i održava normalno funkcioniranje živčanog sustava.

Nedostatkom ovog vitamina dolazi do hipovitaminoze beri-beri. Ona je prije bila poznata na Dalekom Istoku jer su ljudi jeli samo rižu s oljuštenom ljuskom. Ona je danas rijetka, ali u razvijenim zemljama najčešći je uzrok alkoholizam. Teška hipovitaminoza se očituje u poremećajima središnjeg živčanog sustava te klijenuti mišića. Uz beri-beri jedna od hipovitaminoza je i neuritis.

Vitamin B_1 - Energija za mozak[uredi VE | uredi]

Osobu kojoj trebaju dodatne količine vitamina B1 odnosno tiamina nije teško naći. Jedete li kuhanu hranu, mogući deficit je više nego vjerojatan. Više od pola vitamina B1 u sirovoj hrani postaje žrtva kuhanja. A ako u prehrani imate mnogo rafiniranog, obrađenog brašna i žitarica, "pojačanih" ili s nekim dodacima, toplina neće imati bog zna što uništiti. Trudnoća i dojenje povećavaju potrebu tijela za vitaminom B1. Povećana potreba vitamina B1 je u slučaju da konzumiramo šećer i druge rafinirane ugljikohidrate, bavimo se sportom, imamo previše aktivnu štitnjaču i konzumiramo previše alkohola ili čaja. Potreba se također povećava starenjem. Osobe u starijoj životnoj dobi ne metaboliziraju vitamin kao što su nekoć mogle te stoga moraju konzumirati veću količinu te tvari[1].

Beri-beri, zvuči poput egzotične bolesti iz davnih vremena, bolesti nerazvijenog svijeta. Nažalost, ona postoji i danas. Kako obično nastaje u teškom alkoholizmu, liječnici je poznaju kao kardiomiopatiju povezanu s alkoholom. Za vrijeme bolesti srčani mišić gubi svoju sposobnost učinkovitog stezanja. Isto ako treba znati da bolest ne zaobilazi ni živčani sustav, probavni sustav, kao ni druge dijelove naše fiziologije.

Sposobnost učenja i mentalne sposobnosti[uredi VE | uredi]

Svojstveni pokazatelj beri-berija je disfunkcija mozga, ali duševni poremećaji postaju zamjetljivi mnogo prije nego se niska razina tiamina može svrstati medu nedostatnu. Povećanje razine tiamina u krvi na zdraviju vrijednost pomaže čuvanju od duševnih poremećaja. Pošto to pokazuju školska standardna ispitivanja[2], dodatne količine vitamina B1 pomažu djeci s teškoćama učenja pa svoje sposobnosti mogu povećati do 25 %. U nekim slučajevima posve su nestali ozbiljni poremećaji ponašanja.

Velike doze vitamina B1 omogućuju bolju koncentraciju i bolje iskorištavanje mentalnih sposobnosti[3] . Studenti koji su dva mjeseca dnevno uzimali 50mg tiamina, brže su reagirali, jasnije razmišljali te bili staloženiji i energičniji[4].

Agresivno i adiktivno ponašanje[uredi VE | uredi]

Agresivno i Adiktivno ponašanje kao i drugi poremećaji vezani za psihijatrijsko liječenje uključujući poremećaj ličnosti i neke druge duševne bolesti posjeduju zajedničke prehrambene nazivnike što uključuje i nedostatak tiamina. Trideset posto od onih koji su primljeni u psihijatrijsku ustanovu na liječenje pate od nedostatka vitamina B1. Kod održavanja ravnoteže tvari u mozgu, npr. kod [[Acetilholin|acetilholina], odgovornih za dobro raspoloženje možemo koristiti vitamin B1 u dozi od 400mg dnevno kako bismo se oporavili od potištenosti[5] .

Gubitak pamćenja[uredi VE | uredi]

Kod osoba koje pate od Alzheimerove bolesi razina vitamina B1 u krvi obično je znatno niža od normalne. Međutim vraćanje razine tiamina u krvi ne može popraviti već učinjenu štetu, ali određeni broj pacijenata s rjeđom podskupinom alzheimerove bolesti dobro reagira na vrlo velike doze vitamina B1[6].

Živčani sustav i bol[uredi VE | uredi]

Vitamin B1 poboljšava funkcije živčanog sustava i smanjuje bol. Vitamin B1 dan u obliku injekcije može ukloniti Perifernu neuropatiju. Injekcija je djelotvorna na više od 50% slučajeva, pod uvjetom da se B-kompleks uravnoteži. Dvanaestotjedna terapija tiaminom i drugim vitaminima iz B kompleksa može pomoći pacijentima s dijabetičkom neuropatijom (Odumiranje živaca zbog velike količine šećera u krvi) [7] . Za liječenje dijabetičke neuropatije korišten je tiamin u obliku alitiamina u dozi od 320mg, a kao podrška korištene su velike doze vitamina B6 i vitamina B12.

Većim dozama tiamina zajedno sa B-kompleksom možemo ukloniti bol od herpesa, migrenske glavobolje i neke artritične poremećaje. Oralne doze od 1-4g bi mogli ukloniti bol kod 78% pacijenata s glavoboljom, i 25% pacijenata s bolovima u zglobovima [8].

Bolesti srca[uredi VE | uredi]

Na svakog alkoholičara s posve razvijenom alkoholnom kardiomiopatijom dolazi stotine drugih koji pate od manjeg stupnja oštećenja srčanog mišića nastalog zbog nedostatka vitamina B1[9]. Diuretički lijekovi, često propisivani za liječenje povišenog krvnog tlaka, kongestivnog zastoja srca te protiv zadržavanja vode, još više troše zalihe tiamina, kao i druga hranjiva. Odgovarajuće doze vitamina B1 mogu popraviti funkciju srčanog mišića[10] .

Trovanje olovom[uredi VE | uredi]

Opasnost od nakupljanja olova u organizmu, ne odnosi se samo na nečuvanu djecu koja jedu krhotine oguljene boje. Trovanje olovom glavna je okolišna opasnost. Poslijedica takvog trovanja su teškoće u učenju, oštećenje živčanog sustava i drugi živčani poremećaji. Mala količina vitamina B1 u organizmu omogućuje nakupljanje tog metala, a veće količine vitamina B1 mogu spriječiti nakupljanje olova[11].

Slab imunološki sustav kod djece[uredi VE | uredi]

Djeca sklona tipičnim bolestima oslabljenog imunološkog sustava imaju neobično visoku dozu folne kiseline i vitamina B12. Takva djeca dobro reagiraju na terapiju vitaminom B1. [12]. Kao što vidimo, u slučaju da B-kompleks u organizmu nije uravnotežen mogu se pojaviti problemi koji su rezultat oslabljenog imunološkog sustava.

Doziranje[uredi VE | uredi]

  • prosječne dnevne potrebe 0.9 - 1.5 mg, ali uravnoteženo sa ostalim članovima B-kompleksa za tu svrhu je najbolji izbor tiamin-hidroklorid koji se nalazi u vitaminskim tabletama za oralnu primjenu.
  • 100 i 1000 mg dnevno su terapeutske doze, a koriste se kada se zaliha B1 vitamina mora brzo obnoviti(beri-beri, Wernickeova encefalopatija) - za ovu svrhu je najbolji izbor tiamin-pirofosfat, dok alitiamin tijelo najbrže apsorbira.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nichols, H., et al., Journal of the American College of Nutrition, 1994; 10(1): 57-61.
  2. Harrell, R., Effect of Added Thiamin on Learning, 1973; New York: AMS Press.
  3. Brorzman, G. L., Journal of the American Board of Family Practice, May-June 1992; 5(3): 323-25.
  4. Benton, D., et al., Psychopharmacology, 1997; 129: 66-71.
  5. Carney, M. W. P., British Journal of Psychiatry, 1990; 156: 878-82.
  6. Nolan, K. A., et al., Archives of Neurology, Jan. 1991; 48: 81-83.
  7. Frydl, V., et al., Medwelt, 1989; 40: 148486.
  8. Quinn H., Bibliotheca Nutritio et Dieta, 1986: 38: 110-11.
  9. Pfitzemeyer, P., International Journal of Vitamin and Nutrition Research, 1994; 64: 113-18.
  10. Shimon, I., et al., American Journal of Medicine, 1995; 98: 485-90.
  11. Blakely, B. R., et al., Journal of Applied Toxicology, 1990; 10(2): 93-97.
  12. Lonsdale, D., A Nutritionist's Guide to the Clinical Use of Vitamin B1, 1987; Tacoma, Wash.: Life Sciences Press.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]