Đorđe Božović
Đorđe "Giška" Božović (srp. Ђорђе Божовић Гишка), Peć, 16. rujna 1955. – Gospić 15. rujna 1991) bio je srpski kriminalac i osnivač i zapovjednik srpske paravojne formacije Srpska garda koja je djelovala u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.[1]
Božović je rođen 16. rujna 1955. u Peć, od oca Gavre Božovića iz plemena Kuči i majke Milene. Otac je bio umiješan u kriminalne aktivnosti i poslije ubojstva jednog Nijemca u Kölnu, mijenjaju obiteljsko prezime u Božović te otišao za SAD. Zajedno sa svojom majkom i mlađom sestrom Slavicom, Đorđe je živio u Inđiji do 1964. kad se obitelj seli u Beograd.
Po dolasku u Voždovac, upoznaje Branislava "Belog" Matića s kojim postaje prijatelj i s kojim zajedno trenira boks u boksačkom klubu Radnički. Uskoro započinju i ulične borbe i prvi sukobi s policijom kada dobiva nadimak Giška. S napunjenih 13 ilegalno prelazi granicu prema Italiji samo da bi pokazao da to može. Postaje prijatelj s Borisom Petkovim i Rankom Rubežićem i s njima i Belim, predstavlja okosnicu voždovačke kriminalne grupe.
Giška je imao dobre veze sa srpskom (bio je prijatelj s Ljubom Zemuncem) i crnogorskom mafijom i još kao vrlo mlad postaje jedan od vođa u kriminalnom miljeu. Njegove veze s drugim poznatim članovima beogradskog podzemlja znale su biti prijateljskog karaktera ali i neprijateljskog, nekad sa smrtnim posljedicama. Kasnih 1980-ih Giška je zajedno s kriminalcem Željkom Ražnatovićem "Arkanom" i slikarom Draganom Maleševićem "Tapijem", upravljao noćnim klubom Amadeus na Tašmajdanu. Prema Boži Spasiću, koji je radio za državnu sigurnost, Arkanu i Giški je bilo dozvoljeno upravljanje klubom od strane UDBE u zamjenu za usluge koje su ova dvojica tijekom godina napravili za UDBU. Ipak poslije otkrića da se klub bavio i nezakonitim radnjama, UDBA ga zatvara.[2]
Božović je osnovao paravojnu formaciju Srpsku gardu zajedno s vođom Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković, njegovom suprugom Danicom Drašković i Branislavom "Belim" Matićem.[3]
Ova paravojna jedinica je vojnu obuku stjecala u logoru koji je bio smješten kod Borskog jezera, nedaleko grada Bora u Srbiji.[3] Kasnije je ova formacija učestvovala u borbama u Hrvatskoj, nedaleko Gospića.[4] Dijelovi ove formacije učestvovali su također i u ratu u Bosni i Hercegovini.[5] Božović je bio prvi zapovjednik ove formacije i poginuo je nedaleko Gospića.[6] Neke osobe su tvrdile da je poginuo od posljedica "prijateljske vatre" koju je naredio Zdravko Tolimir ili "vlada" Republike Srpske Krajine.[7] Glavni sponzor ove formacije Branislav Matić ubijen je u kolovozu 1991. u Beogradu.[8]
- ↑ Giška i gardisti zalud izginuli Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. srpnja 2011. (Wayback Machine), Glas javnosti, August 1, 1999
- ↑ ORGANIZOVNI KRIMINAL I DRŽAVA (3) Kriminalci u obračunu sa političkim emigrantima i špijunima;Blic, 28 November 2003
- ↑ a b Serbian Guard, party army of the SPO Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. studenoga 2009. (Wayback Machine), Danas
- ↑ Zoran Kusovac. Serbia's Inadequate Opposition. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2005. Pristupljeno 3. ožujka 2014..
the establishment of the SPO’s own paramilitary unit — the Serbian Guards (Srpska Garda), which attacked the Croatian town of Gospic in 1991
- ↑ Criminal: Death of Branko Lainovic. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2020. Pristupljeno 3. ožujka 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Belgrade underground Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. lipnja 2008. (Wayback Machine), Vreme
- ↑ Giška and guards died for nothing Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. srpnja 2011. (Wayback Machine), Glas javnosti
- ↑ Target of Unknown Assassins