Šahovski klub Sarajevo

Izvor: Wikipedija

Šahovski klub „Sarajevo“ ili skraćeno ŠK Sarajevo, najstariji šahovski klub u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 1904. godine. Preko 30 puta Klub je bio prvak Bosne i Hercegovine. U 1994. godini osvojio je titulu klupskog prvaka Evrope u šahu u združenoj ekipi sa ŠK Bosna. Više od 55 godina organizuje međunarodne šahovske festivale, a u periodu od 1957-1972. godine organizovao je velemajstorske turnire visoke šahovske kategorije. Škola šaha ŠK „Sarajevo“ je bila prepoznatljiva širom Europe, a iz nje su stasali velemajstori Predrag Nikolić, Ivan Sokolov i Vesna Mišanović i brojni drugi šahovski majstori.


Povijest[uredi | uredi kôd]

Osnivanje[uredi | uredi kôd]

Šahovski klub „Sarajevo“ (English: Sarajevo Chess Club; Deutsch: Schachclub Sarajevo; Türkçe: Satranç Kulübü Saraybosna; Pусский: Шахматный клуб Сараево), ili skraćeno ŠK Sarajevo, je najstariji šahovski klub u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 1904. godine. Preko 30 puta Klub je bio prvak Bosne i Hercegovine. U 1994. godini osvojio je titulu klupskog prvaka Evrope u šahu u združenoj ekipi sa ŠK Bosna. Više od 55 godina organizuje međunarodne šahovske festivale, a u periodu od 1957-1972. godine organizovao je velemajstorske turnire visoke šahovske kategorije. Škola šaha ŠK „Sarajevo“ je bila prepoznatljiva širom Evrope, a iz nje su stasali velemajstori Predrag Nikolić, Ivan Sokolov i Vesna Mišanović i brojni drugi šahovski majstori.

Inicijativa o osnivanju Šahovskog kluba u Sarajevu potekla krajem 1903. godine kada je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, na zahtjev grupe građana svih nacionalnosti, obavijestila Zajedničko ministarstvo u Beču „o osnivanju šahovskog kluba u Sarajevu“. U izvještaju se navodi podatak da je u Klub upisano 55 članova ljubitelja šahovske igre i uz to 8 stalno prijavljenih gostiju. Društvo je u smislu postojećih propisa u svakom pogledu bilo pod nadzorom i kontrolom vlasti. Statut Šahovskog kluba Sarajevo usvojen je i potvrđen od strane šefa Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, 16. januara 1904. godine. Možemo sasvim jasno reći da je organizovani šahovski život u Bosni i Hercegovini započeo osnivanjem šahovskog kluba „Sarajevo“.

Zahvaljujući „Bošnjaku“ saznajemo da je 13. decembra 1904. godine održan šahovski turnir u Sarajevu i to u prostorijama Restauracije Friedrich gdje su se za tri počasne nagrade natjecali poznati sarajevski igrači: Bruncwik, Finzi, Kubović, Lehow, Marek, Passler i Schlesinger. Iz Bosanskog glasnika saznajemo da su na konstitutivnoj skupštini Šahovskog kluba u Sarajevu 1904. godine u Predsjedništvo kluba izabrani: za predsjednika Schlesinger Friedrich, potpredsjednika Schwarz J., zapisničara Krainc Cyril, blagajnika Kubović P., i drugi članovi Lehow, Booroslawski, Pascher i Koller. U 1908. godini za predsjednika Kluba je izabran Kozmutz Kornelius.

Period poslije Prvog svjetskog rata[uredi | uredi kôd]

Poslije Prvog svjetskog rata Klub je obnovljen. Iz arhivske građe Velikog župana sarajevske oblasti iz 1923. godine i iz „Srpske riječi“ doznaje se da je Klub obnovljen pod novim nazivom „Vidmar“ šahovski klub u Sarajevu i da je za predsjednik izabran prof. Ljudevit Astaloš. Klub je prema zapisniku skupštine nastavio kontinuitet rada prethodnog kluba, primio njegovo inventar i imovinu, a pravila su izmjenama usvojena i poslana na odobrenje Policijskoj direkciji u Sarajevu.

Kroz dokumenta se doznaje još jedno obnavljenje rada Sarajevskog šahovskog kluba 1934. godine. Za počasnog predsjednika izabran je prof. Ljudevit Astaloš internacionalni majstor i član olimpijske reprezentacije prije II svjetskog rata, za redovnog predsjednika kluba izabran je Konstantin Smigeljski, a za potpredsjednika Vasilije Dragičević. Pravila kluba prihvaćena na osnivačkoj skupštini poslana su na odobrenje nadležnoj vlasti tj. Kraljevskoj banskoj upravi drinske banovine – Sarajevo. Od te godine redovnu su održavana klupska prvenstva i druge šahovske priredbe. Interes za šahovsku igru je naglo porastao, pa se broj članova stalno povećavao.

Prvi ženski šahovski turnir u Bosni i Hercegovni odigran je 1937.godine u organizaciji ŠK „Sarajevo“, a oko tih godina počeli su i u šahovskom klubu prvi brzopotezni turniri. Nakon liberacije Sarajeva 1945. godine. klub doživljava svoj najznačajniji razvoj kada je bio jedan od najuspješniji na prostorima bivše Jugoslavije. Poslije Drugog svjetskog rata u organizaciji ŠK „Sarajevo“ gostovao je prvak svijeta Aleksandar Aljehin koji je odigrao dvije simultanke u hotelu Evropa, a pozivani su i drugi svjetski velemajstori kao što su Špilman, Rubinštajn itd.


Period poslije Drugog svjetskog rata[uredi | uredi kôd]

Poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine ŠK „Sarajevo“ kao prvak Bosne i Hercegovine igrao je polufinalni meč za prvenstvo Jugoslavije s ekipom „Mladost“ iz Zagreba u restoranu „Triglav“ u Sarajevu. Šahovski klub „Sarajevo“ je 1957. godine osvojio Drugu ligu Jugoslavije u Mariboru otkada je bio redovan član Prve lige Jugoslavije. Šahovski klub “Sarajevo” je bio stalni član Prve šahovske lige Jugoslavije. Najveći klupski uspjeh u bivšoj Jugoslaviji šahovski klub „Sarajevo“ je postigao osvajanjem Kupa Maršala Tita 1960. godine. Na natjecanju je sudjelovalo oko 8.800 timova, a šahovski klub „Sarajevo“ nastupio je u sastavu: Vlado Kozomara, Rajko Bogdanović, Muamer Osmanagić i Zdenko Grgić.

Svoju mnogostruku djelatnost šahovski klub Sarajevo je proširio i organizovanjem međunarodnih turnira. Sve je započelo 1957. godine. Uz učestvovanje renomiranih jugoslavenskih velemajstora (Trifunović, Puc, Minić…), te gostiju iz inostranstva (Čokaltea, Cvetkov), nastupili su i najbolji igrači Kozomara, Bogdanović, Smailbegović, Udžvarlić. Malo tko je očekivao da će Sarajevo za samo deceniju i po stvoriti tako značajnu šahovsku tradiciju i postati značajno međunarodno šahovsko stjecište. Sarajevski turnir  ušao je u kalendar FIDE i nije bilo iole značajnijeg velemajstora koji nije učestvovao na ovom turniru. Pogledajmo samo listu sudionika: Talj, Korčnoj, Štajn, Ulman, Benke, Bern, Pachman, Kavalek, Lejn, Tringov, Forintoš, Hort, Honfi, Lutikov, Antošin, Braun, Kotov… Tu su bili i najbolji jugoslovenski igrači: Gligorić, Matulović, Ivkov, Udovčić, Damjanović, Parma, Ćirić, Vukić, Kurajica, Planinc kao i najuspješniji predstavnici našeg kluba. Mnogi od njih su upravo na ovom turniru postizali svoje najznačajnije rezultate i međunarodne titule.

Sarajevski turnir se vrlo brzo afirmirao kao jedan od najznačajnih i slobodno se može reći, da je to bio prvi tradicionalni turnir u bivšoj Jugoslaviji, preteča mnogih drugih. Na našem turniru Talj je izvodio svoje vratolomije, Ullman i Stein dokazivali svoju visoku klasu, Korčnoj pobjeđivao manirom velikog šampiona… Istinska je šteta što je šahovski klub Sarajevo iz objektivnih razloga prestao s tradicijom organizovanja, pogotovo što je igranjem kvalifikacionog turnira omogućavao posebno mladim igračima da se afirmišu na sarajevskom turniru. Sarajevski šahovski turnir je ušao davno u ozbiljnu šahovsku literaturu. Danas nema iole ozbiljnijeg majstora, koji u svom teorijskom izgrađivanju može zaobići deceniju i po zbivanja na sarajevskom turniru.

Tokom perioda nakon Drugog svjetskog rata je stalno radila šahovska škola i vršena stalna edukacija šahista članova Kluba. Glavni treneri su bili otac i sin Franjo i Zvonko Meštrović. To je dovelo do naglog napretka šaha u Sarajevu tako da je istovremeno 1978. godine seniorski, omladinski, pionirski prvak Jugoslavije bio iz šahovskog kluba „Sarajevo“. Iste godine iz Sarajeva su bili i ekipni i ženski prvak Jugoslavije. U 1980-tim godinama Klub je imao preko 400 aktivnih članova s 11 sekcija, a na čelu Predsjedništva bio je i današnji počasni predsjednik prof.dr. Enver Raljević. Posebna pažnja posvećivana je stručnom radu i školovanju mladih šahista. Poznata je nadaleko bila pionirska šahovska škola koju je vodio internacionalni majstor Zvonko Meštrović. Klub je osvajač prvenstva Bosne i Hercegovine čak 30 puta.

Nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine ŠK „Sarajevo“ je nastavio natjecanje u Premijer lige Bosne i Hercegovine. Posljednjih godina klub se natječe u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Najveći klupski uspjeh[uredi | uredi kôd]

Najveći klupski uspjeh bosanskohercegovačkog šaha na međunarodnoj sceni postignut je 1994. godine kada je združena ekipa ŠK „Sarajevo“ i ŠK „Bosna“ pod nazivom „Bosna-Sarajevo“ osvojila titulu klupskog prvaka Evrope u šahu. U toj ekipi nastupio je svjetski prvak Gari Kasparov. Šahovski klub „Sarajevo“ više od 60 godina u aprilu mjesecu uspješno organizira međunarodne šahovske festivale, a bio je i organizator 10 međunarodnih turnira svjetske kategorije. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu jedini šahovski klub u Sarajevu koji je imao stalnu aktivnost bio je ŠK „Sarajevo“. Čak i u periodu 1992-1995. godina redovno su organizovani šahovski festivali na kojima je bilo više od 100 učesnika, a u doba potpune opsade kao međunarodni igrači igrali su članovi UNPROFOR-a. 1994. godine povodom 90-godišnjice Kluba organizovan je veliki brzopotezni turnir u hotelu Holiday. Također, organizovani su turniri između pojedinih sarajevskih brigada, a prostorije Kluba su tada bile u ulici Kulina bana.

Šahovski klub „Sarajevo“ redovno organizuje vikend šahovske turnire. U ŠK “Sarajevo” ponikli su mnogi majstori šaha, među kojima su najpoznatiji velemajstori Predrag Nikolić i Vesna Mišanović. U 2004. godini prilikom proslave 100 godina postojanja Kluba šahovski klub „Sarajevo“ je dobilo zlatnu zahvalnicu Grada Sarajeva.

Šahovski klub „Sarajevo“ kao najstariji klupski kolektiv u Bosni i Hercegovini nastoji da popularizira šahovsku igru, okupljajući veliki broj ljubitelja i poklonika šaha. I pored problema s finansiranjem, zbog neriješenog finansiranja vrhunskog šaha u Bosni i Hercegovini, šahovski klub „Sarajevo“ je mjesto gdje se odvija najaktivniji šahovski život u Bosni i Hercegovini.[1]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]