Prijeđi na sadržaj

Šedir

Izvor: Wikipedija
Šedir

Položaj Šedira na donjem desnom kutu asterizma u obliku slova "W"
Položaj na nebu
Epoha J2000
Zviježđe Kasiopeja
Rektascenzija 00h 40m 30.4411s[1]
Deklinacija +56° 32′ 14.392″[1]
Prividna magnituda (V) 2.240[2]
Karakteristike
Spektralni tip K0-IIIa[3]
U−B indeks boje 1.14[4]
B−V indeks boje 1.16[4]
Tip promjenjive Suspected[5]
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv) −4.31 km/s
Prava brzina (μ) RA: 50.88[1] mas/g
Dec.: −32.13[1] mas/g
Paralaksa (π) 14.29 ± 0.15 mas
Udaljenost {{{dist_ly}}} ly ({{{dist_pc}}} pc)
Apsolutna magnituda (MV) −2.01[6]
Detalji
Masa 3.98[7] M
Polumjer 45.39[7] R
Luminozitet 794[7] L
Temperatura 4,552[7] K
Metalicitet {{{metal}}}
Rotacija {{{rotation}}}
Starost {{{age}}} g
Druge oznake
Schedar, α Cas, 18 Cas, HR 168, BD+55°139, HD 3712, SAO 21609, FK5 21, HIP 3179, GC 792, ADS 561, CCDM J00405+5632, WDS J00405+5632
Izvori
SIMBADpodaci

Šedir (α Cassiopeiae, alpha Cassiopeiae skraćeno alfa Cas, a CAS, Schedar)[8] je zvijezda druge veličine u zviježđu Kasiopeje. Iako ju je Johann Bayer naveo kao " alfa zvijezdu", sjajnost Šedira usko se podudara sa zvijezdom " beta " (β) u zviježđu ( Beta Cassiopeiae ) i može se činiti neznatno svjetlijom ili tamnijom. Međutim, nedavni izračuni NASA-inog teleskopa WISE potvrđuju da je α Cas najsvjetlija zvijezda u Kasiopeji, s prividnom magnitudom od 2,240. Njegova je apsolutna veličina 18 puta veća od β Cas, a nalazi se preko četiri puta dalje od Sunca.

Vidljivost

[uredi | uredi kôd]
Kasiopeja u kontekstu Mliječnog puta

S deklinacijom od 56° 32' sjeverno, Šedir je uglavnom vidljiv na sjevernoj hemisferi. Zvijezdu mogu uočiti većina promatrača do Pertha, Australija, Santiaga, Čile i druga naselja sjeverno od ±  33° južne geografske širine, iako blizu horizonta. Šedir se nalazi u liniji s Mliječnim putom, tako da postoje i drugi značajni nebeski objekti koji se mogu promatrati u neposrednoj blizini ove zvijezde - Pacman maglica, NGC 436 i NGC 457 - samo su nekoliko objekata.

Šedir dostiže svoj zenit iznad gradova kao što su Edinburgh, Kopenhagen i Moskva. Cirkumpolarna je zvijezda po cijeloj Europi, Rusiji, a najjužnije u Los Angelesu, Kaliforniji na sjevernoameričkom kontinentu, kao i na drugim mjestima širom svijeta s geografskom širinom većom od ± 33 ° sjeverno. Budući da je α Cassiopeiae navedena kao zvijezda druge magnitude (jednaka Beta Cas), lako je promatrati golim okom sve dok noćno opažanje ne ometa svjetlosno zagađenje uobičajeno u većini gradova.

Najbolje vrijeme za promatranje je tijekom kasnih jesenskih mjeseci sjeverne polutke, kada Kasiopeja u ponoć prelazi meridijan, ali s obzirom na cirkumpolarnu prirodu u mnogim sjevernim lokalitetima, vidljiva je mnogim svjetskim stanovnicima tijekom cijele godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d van Leeuwen, F. Studeni 2007. Hipparcos, the New Reduction. Astronomy and Astrophysics. 474 (2): 653–664. arXiv:0708.1752. Bibcode:2007A&A...474..653V. doi:10.1051/0004-6361:20078357. S2CID 18759600
  2. Kharchenko, N. V.; Roeser, S. Rujan 2009. All-sky Compiled Catalogue of 2.5 million stars. VizieR. Centre de Données astronomiques de Strasbourg. Bibcode:2009yCat.1280....0K. Pristupljeno 6. siječnja 2011.
  3. Keenan, Philip C.; McNeil, Raymond C. 1989. The Perkins catalog of revised MK types for the cooler stars. Astrophysical Journal Supplement Series. 71: 245. Bibcode:1989ApJS...71..245K. doi:10.1086/191373
  4. a b Mermilliod, J.-C. 1986. Compilation of Eggen's UBV data, transformed to UBV (unpublished). Catalogue of Eggen's UBV Data. Bibcode:1986EgUBV........0M
  5. Samus, N. N.; Durlevich, O. V.; i dr. 2009. VizieR Online Data Catalog: General Catalogue of Variable Stars (Samus+ 2007-2013). VizieR On-line Data Catalog: B/GCVS. Originally Published in: 2009yCat....102025S. 1. Bibcode:2009yCat....102025S
  6. Katz, D.; Soubiran, C.; Cayrel, R.; Barbuy, B.; Friel, E.; Bienaymé, O.; Perrin, M. -N. 2011. Probing the Galactic thick disc vertical properties and interfaces. Astronomy and Astrophysics. 525: A90. Bibcode:2011A&A...525A..90K. doi:10.1051/0004-6361/201014840
  7. a b c d Reffert, Sabine; Bergmann, Christoph; Quirrenbach, Andreas; Trifonov, Trifon; Künstler, Andreas. 2015. Precise radial velocities of giant stars. VII. Occurrence rate of giant extrasolar planets as a function of mass and metallicity. Astronomy and Astrophysics. 574: A116. arXiv:1412.4634. Bibcode:2015A&A...574A.116R. doi:10.1051/0004-6361/201322360. S2CID 59334290
  8. Naming Stars. IAU.org. Pristupljeno 18. lipnja 2018.