Šedir
 Položaj Šedira na donjem desnom kutu asterizma u obliku slova "W" | |
| Položaj na nebu Epoha J2000 | |
|---|---|
| Zviježđe | Kasiopeja |
| Rektascenzija | 00h 40m 30.4411s[1] |
| Deklinacija | +56° 32′ 14.392″[1] |
| Prividna magnituda (V) | 2.240[2] |
| Karakteristike | |
| Spektralni tip | K0-IIIa[3] |
| U−B indeks boje | 1.14[4] |
| B−V indeks boje | 1.16[4] |
| Tip promjenjive | Suspected[5] |
| Astrometrija | |
| Radijalna brzina (Rv) | −4.31 km/s |
| Prava brzina (μ) | RA: 50.88[1] mas/g Dec.: −32.13[1] mas/g |
| Paralaksa (π) | 14.29 ± 0.15 mas |
| Udaljenost | {{{dist_ly}}} ly ({{{dist_pc}}} pc) |
| Apsolutna magnituda (MV) | −2.01[6] |
| Detalji | |
| Masa | 3.98[7] M☉ |
| Polumjer | 45.39[7] R☉ |
| Luminozitet | 794[7] L☉ |
| Temperatura | 4,552[7] K |
| Metalicitet | {{{metal}}} |
| Rotacija | {{{rotation}}} |
| Starost | {{{age}}} g |
| Druge oznake | |
| Izvori | |
| SIMBAD | podaci |
Šedir (α Cassiopeiae, alpha Cassiopeiae skraćeno alfa Cas, a CAS, Schedar)[8] je zvijezda druge veličine u zviježđu Kasiopeje. Iako ju je Johann Bayer naveo kao " alfa zvijezdu", sjajnost Šedira usko se podudara sa zvijezdom " beta " (β) u zviježđu ( Beta Cassiopeiae ) i može se činiti neznatno svjetlijom ili tamnijom. Međutim, nedavni izračuni NASA-inog teleskopa WISE potvrđuju da je α Cas najsvjetlija zvijezda u Kasiopeji, s prividnom magnitudom od 2,240. Njegova je apsolutna veličina 18 puta veća od β Cas, a nalazi se preko četiri puta dalje od Sunca.
S deklinacijom od 56° 32' sjeverno, Šedir je uglavnom vidljiv na sjevernoj hemisferi. Zvijezdu mogu uočiti većina promatrača do Pertha, Australija, Santiaga, Čile i druga naselja sjeverno od ± 33° južne geografske širine, iako blizu horizonta. Šedir se nalazi u liniji s Mliječnim putom, tako da postoje i drugi značajni nebeski objekti koji se mogu promatrati u neposrednoj blizini ove zvijezde - Pacman maglica, NGC 436 i NGC 457 - samo su nekoliko objekata.
Šedir dostiže svoj zenit iznad gradova kao što su Edinburgh, Kopenhagen i Moskva. Cirkumpolarna je zvijezda po cijeloj Europi, Rusiji, a najjužnije u Los Angelesu, Kaliforniji na sjevernoameričkom kontinentu, kao i na drugim mjestima širom svijeta s geografskom širinom većom od ± 33 ° sjeverno. Budući da je α Cassiopeiae navedena kao zvijezda druge magnitude (jednaka Beta Cas), lako je promatrati golim okom sve dok noćno opažanje ne ometa svjetlosno zagađenje uobičajeno u većini gradova.
Najbolje vrijeme za promatranje je tijekom kasnih jesenskih mjeseci sjeverne polutke, kada Kasiopeja u ponoć prelazi meridijan, ali s obzirom na cirkumpolarnu prirodu u mnogim sjevernim lokalitetima, vidljiva je mnogim svjetskim stanovnicima tijekom cijele godine.
- ↑ a b c d van Leeuwen, F. Studeni 2007. Hipparcos, the New Reduction. Astronomy and Astrophysics. 474 (2): 653–664. arXiv:0708.1752. Bibcode:2007A&A...474..653V. doi:10.1051/0004-6361:20078357. S2CID 18759600
- ↑ Kharchenko, N. V.; Roeser, S. Rujan 2009. All-sky Compiled Catalogue of 2.5 million stars. VizieR. Centre de Données astronomiques de Strasbourg. Bibcode:2009yCat.1280....0K. Pristupljeno 6. siječnja 2011.
- ↑ Keenan, Philip C.; McNeil, Raymond C. 1989. The Perkins catalog of revised MK types for the cooler stars. Astrophysical Journal Supplement Series. 71: 245. Bibcode:1989ApJS...71..245K. doi:10.1086/191373
- ↑ a b Mermilliod, J.-C. 1986. Compilation of Eggen's UBV data, transformed to UBV (unpublished). Catalogue of Eggen's UBV Data. Bibcode:1986EgUBV........0M
- ↑ Samus, N. N.; Durlevich, O. V.; i dr. 2009. VizieR Online Data Catalog: General Catalogue of Variable Stars (Samus+ 2007-2013). VizieR On-line Data Catalog: B/GCVS. Originally Published in: 2009yCat....102025S. 1. Bibcode:2009yCat....102025S
- ↑ Katz, D.; Soubiran, C.; Cayrel, R.; Barbuy, B.; Friel, E.; Bienaymé, O.; Perrin, M. -N. 2011. Probing the Galactic thick disc vertical properties and interfaces. Astronomy and Astrophysics. 525: A90. Bibcode:2011A&A...525A..90K. doi:10.1051/0004-6361/201014840
- ↑ a b c d Reffert, Sabine; Bergmann, Christoph; Quirrenbach, Andreas; Trifonov, Trifon; Künstler, Andreas. 2015. Precise radial velocities of giant stars. VII. Occurrence rate of giant extrasolar planets as a function of mass and metallicity. Astronomy and Astrophysics. 574: A116. arXiv:1412.4634. Bibcode:2015A&A...574A.116R. doi:10.1051/0004-6361/201322360. S2CID 59334290
- ↑ Naming Stars. IAU.org. Pristupljeno 18. lipnja 2018.