Štakorski kanali

Štakorski kanali (engleski: rat lines) je pojam koji su američke obavještajne službe i vojni krugovi koristili za puteve bijega vodećih predstavnika nacističkog režima, pripadnika SS-a te ustaša nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zbog aktivnog sudjelovanja visokih predstavnika Katoličke crkve u tim rutama bijega, koristio se i naziv samostanske rute (njem. Klosterrouten) sve do uključenja tajne službe Sjedinjenih Država.

Putevi bijega vodili su preko Italije (uglavnom od Južnog Tirola do Genove) ili preko Španjolske (koja je tada bila pod vlašću diktatora Franca, u savezništvu s Hitlerom) do Južne Amerike, uglavnom Argentine, ali i u zemlje arapskog svijeta. Nakon Drugog svjetskog rata, velik broj nacista, fašista i suradnika iz različitih europskih zemalja izbjegao je tako kaznene progone.

Povezani članci

• Stille Hilfe
• Sjeverni štakorski kanal

Izvori

Literatura

• Aarons, Mark; Loftus, John. 1998. [1991] Unholy Trinity: The Vatican, The Nazis, and the Swiss Bankers revised izdanje. St. Martin's Press. New York. ISBN 1862075816
• Goñi, Uki. 2003. The Real Odessa: Smuggling the Nazis to Perón's Argentina revised izdanje. Granta. London.
• Phayer, Michael. 2000. The Catholic Church and the Holocaust, 1930–1965. Indiana University Press. Bloomington and Indianapolis. ISBN 0253214718
• Phayer, Michael. 2008. Pius XII, The Holocaust, and the Cold War. Indiana University Press. Bloomington and Indianapolis.
• Sachslehner, Johannes (2019). Hitlers Mann im Vatikan: Bischof Alois Hudal. Ein dunkles Kapitel in der Geschichte der Kirche. Vienna-Graz: Molden, 2019. ISBN 978-3-222-15040-1.
• Sereny, Gitta. 1983. [1977] Into That Darkness: An Examination of Conscience. Picador. London. ISBN 9780394710358 Her account comes from testimony of Nazi war criminals helped by Hudal, such as Franz Stangl, Commandant of Treblinka extermination camp.
• Wiesenthal, Simon (1989). Justice not Vengeance. London: Weidenfeld & Nicolson. ISBN 0802112781