Štete od divljači u prometu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Štete od divljači u prometu eksponencijalno rastu kao posljedica sve modernijih cesta, snažnih, bržih ali i skupljih vozila te napose znatnog povećanja broja vozila na prometnicama. Prosječni godišnji iznos šteta od divljači u prometu za Republiku Hrvatsku iznosi otprilike 3.000 kuna na jedinicu površine od 1.000 ha. Postoje veoma raznolike mjere za sprečavanje šteta od divljači u prometu koje su različito učinkovite te zahtijevaju i različita novčana ulaganja, ali ih je neophodno provoditi i usavršavati s ciljem zaštite prirode i okoliša.

Uvod[uredi VE | uredi]

Šteta ž (G mn štêtā), prema Velikom rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića (Novi Liber 2006.), jest između ostalog i: 1. gubitak vrijednosti; kvar 2. ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje. Šteta od divljači je, prema tome, svaki gubitak vrijednosti nastao kao posljedica neke radnje divljači odnosno svaka povreda, uglavnom imovine, koju počini bilo koja životinjska vrsta koja je prema Zakonu svrstana u divljač. Divljač svojim obitavanjem, potrebama za hranom, dnevnom ili sezonskom migracijom, utječe na stanište, floru i faunu, i korelira s čovjekom. Ukoliko ta korelacija ima negativni učinak na objekte od gospodarskog interesa za čovjeka, govorimo o šteti od divljači. U novije se vrijeme, kao prevladavajućim negativnim utjecajem kojeg uzrokuje divljač, sve više susrećemo s pojavom divljači na prometnicama kada dolazi do naleta vozila na divljač i pri tome štete na vozilima. Porastom industrijalizacije, sve većim i intenzivnijim obrađivanjem poljoprivrednih površina, globalnom motorizacijom i pristupačnošću motornih vozila te povećanjem infrastrukture odnosno čovjekovim utjecajem na okoliš, sve su veće i štete od divljači jer se stanište za divljač smanjuje i mijenja, a divljač se prilagođava novonastalim uvjetima te hranu nalazi na obrađenim poljoprivrednim površinama ali i stradava u prometu. Štete od divljači u prometu eksponencijalno rastu kao posljedica sve modernijih cesta, snažnih, bržih ali i skupljih vozila te napose znatnog povećanja broja vozila na prometnicama. U razdoblju 1994. – 2002. godine, u Republici Hrvatskoj se broj registriranih cestovnih vozila povećavao prosječnom stopom od 8%, pa je tako u 2002. godini u Republici Hrvatskoj bilo nešto više od 1,5 milijuna registriranih cestovnih vozila. Donošenjem zakonskih propisa u samostalnoj Republici Hrvatskoj problemi se intenziviraju, budući da dolazi do promjene niza zakona i prilagođavanja novim okolnostima u odnosu na društveno uređenje i prilagodbe dominalnom ili zakupnom pristupu u lovnom gospodarenju. Problem šteta od divljači ističe se naročito odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima. Sukladno odredbama Zakona o lovstvu lovoovlaštenik stječe pravo lova na određenom zemljištu, a pravo lova obuhvaća i gospodarenje s divljači koje podrazumijeva i rješavanje problema šteta od divljači.

Što su štete od divljači u prometu[uredi VE | uredi]

Kod šteta od divljači u prometu prvenstveno se misli na štete od divljači u cestovnom prometu i to uglavnom na osobnim vozilima i eventualno motociklima dok je kod teretnih vozila omjer snaga toliko u korist vozila da se gotovo ni ne može govoriti o nekim štetama od divljači. Također, u željezničkom prometu iz istih razloga ne može se govoriti o štetama od divljači iako su česti slučajevi stradavanja divljači na tračnicama, dok štete od divljači u zračnom prometu za sada nisu zabilježene no potencijalno su moguće (uletom ptica u motor mlažnjaka, naletom jata ptica na zrakoplov prilikom slijetanja ili polijetanja i slično). Za razliku od navedenoga, štete od divljači u vodnom prometu gotovo su nemoguće, kao i štete od divljači u gradskom prometu. Financijski učinci šteta od divljači su: - financijski učinak na oštećenika odnosi se na gubitak prinosa, gubitak vremena i općenito na smanjenu vrijednost njegovog vlasništva te - financijski učinak na lovoovlaštenika koji se odnosi na podmirenje troškova šteta koje počini divljač. Svaka divljač može počiniti štetu na motornom vozilu, no veličina štete razmjerna je i veličini divljači. Te štete naravno nastaju prilikom udarca vozila u divljač odnosno naletom vozila na divljač. Namjerno se govori o udarcu odnosno naletu vozila na divljač, a ne obratno jer je divljač ovdje slabija strana, strana koja redovito gubi te bi vozači morali, posebno ako se uzmu u obzir postavljeni znakovi upozorenja za divljač na cesti, upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe mogu pravovremeno zaustaviti vozilo. Štoviše, Zakonom o lovstvu propisano je i da odgovornost za nastalu štetu na divljači snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku. U nekim lovištima štete u prometu predstavljaju glavni ako ne i jedini problem vezan za štete od divljači. Divljač u svojoj dnevnoj i sezonskoj migraciji prelazi prometnice (svih kategorija, od lokalnih cesta pa čak do autocesta, iako su ove posljednje ograđene) čime se izlaže opasnosti od naleta vozila i time može prouzročiti štete na vozilima. U Hrvatskoj su 2002. godine bila registrirana 1.244.252 osobna vozila, 4.792 autobusa i 128.955 teretnih vozila (uključeni i tegljači). Duljina cesta iznosila je 28.344 km a autocesta 455 km. U 2006. godini, pak, u Hrvatskoj je bilo registrirano 1.435.781 vozilo, 4.914 autobusa te 159.147 teretnih vozila (uključeni i tegljači). Duljina cesta iznosila je 28.788 km a autocesta 1.081 km. Znači, prosječni godišnji porast registriranih vozila u Hrvatskoj iznosio je više od 38.000 osobnih vozila, 25 autobusa i preko 6.000 teretnih vozila. (izvor: Statistička izvješća, DZS, Zagreb, 2002. do 2006.) S obzirom na stalni porast broja motornih vozila, kvalitetu, vrijednost i brzinu tih vozila, te sve više prometnica, trend šteta u prometu je u porastu kako po broju slučajeva tako i po visini štete, stoga je u narednim godinama za očekivati trend porasta šteta od divljači, ali i na divljači, u prometu. Zanimljivi su neki od zaključaka proučavanja šteta od divljači u prometu u susjednoj Sloveniji, iz kojih je razvidno da su u primjeru srneće divljači najproblematičniji mjeseci travanj i svibanj, a kod jelenske divljači jesenski mjeseci i početak zime. Kao najkritičnije periode u kojima su se događali naleti na divljač, tijekom dana, naznačena su vremena od 5 do 7 te od 18 do 22 sata. (izvor: http://www.erico.si)

Zakonske odredbe[uredi VE | uredi]

Važeći zakonski propisi izravno vezani uz štete od divljači u Republici Hrvatskoj trenutno su Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05 i 75/09) i Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10 i 92/10) te prateći provedbeni propisi. Prema članku 52. Ustava Republike Hrvatske, a na temelju članka 4. Zakona o lovstvu, divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Pa ipak, lovoovlaštenik nema zakonsku obvezu osiguranja financijskih sredstava za naknadu štete koju čini divljač dok je propisano da je za sporove glede naknade štete koju počini divljač nadležan redovni sud. Kod šteta od divljači u prometu bitnije su se promjene dogodile Izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu u lipnju 2009. godine kad je propisano da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova. U prosincu 2009. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 153/09) koji člankom 13. propisuje novi članak 32.a sukladno kojemu odgovornost za štetu koju na javnoj cesti osobama ili na vozilu prouzroči divljač, snosi: – vozač, ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, – osoba ovlaštena upravljati javnom cestom prema odredbama ovoga Zakona, ukoliko nije postupala sukladno članku 7. ovoga Zakona, – osoba koja gospodari lovištem u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, u ostalim slučajevima.

Brojčani prikaz šteta od divljači u prometu[uredi VE | uredi]

Nastavno su prikazani bitniji rezultati vlastitog istraživanja o štetama od divljači u prometu provedenog za razdoblje od 2000. do 2005. godine, s ciljem prikaza o kojim se novčanim iznosima isplaćenim za štete od divljači radi. Najveći ukupni iznos šteta od divljači u prometu prema prikupljenim podacima isplaćen je u 2004. godini i iznosio je 111.434,49 kuna, a u istoj je godini isplaćen i najveći godišnji iznos za štete od divljači u prometu po jedinici površine od 1.000,00 ha, i to u iznosu od 1.050,92 kuna. Nadalje, godišnji prosjek isplaćenih šteta od divljači u prometu po jedinici površine od 1.000,00 ha za obrađeno razdoblje, bez 2005. godine za koju nije bilo podataka, iznosi 375,00 kuna.

Prikaz prometnih nesreća sa životinjama prema podacima MUP-a[uredi VE | uredi]

Podaci o štetama od divljači u prometu zatraženi su i od nadležne institucije za uviđaj i evidenciju navedenih slučajeva, a to je Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava policije, Odjel za sigurnost cestovnog prometa. Ministarstvo unutarnjih poslova vodi evidencije samo prema broju nesreća sa životinjama i brojem stradavanja bez posebne razdiobe na divljač i ostale životinjske vrste, odnosno domaće životinje. Iz dostavljenih podataka je razvidno da broj nesreća u kojima sudjeluju vozila i životinje iz godine u godinu raste i to za otprilike 77% u pet godina. Također valja napomenuti da su to nesreće kod kojih je bila pozvana policija dok nesreće s manjom materijalnom štetom, koje su riješene dogovorno, vrlo vjerojatno nisu zabilježene u tom izvješću jer uopće nisu prijavljene. Razgovarajući sa stručnjakom u osiguravateljskoj djelatnosti iz područja osiguranja od automobilske odgovornosti, ocijenjena je realnom procjena da je od navedenih prometnih nesreća njih oko 50% bilo zbog udara vozila u divljač, dok ih je oko 50% bilo zbog udara u ostale životinje, većinom ovce i pse. Također, zaključeno je da bi se kao prosječni iznos štete na vozilu u takvim nesrećama mogao uzeti iznos od 20.000,00 kuna po nesreći, te da predočeni podaci za 5 godina sa sobom vuku i minimalni iznos od 5 milijuna kuna za nematerijalne štete. Već je rečeno da se dio šteta na vozilima rješava dogovorno ali se dio uopće ne prijavljuje, dio se rješava naplatom od kasko osiguranja dok se za dio vode dugotrajni sudski sporovi. Podatak da se čak 22% ukupnog broja šteta rješava sudskim postupcima sigurno se može primijeniti i na štete od divljači. Iz prije navedenog proizlazi da su u 5 godina bile 8.042 nesreće, što znači 1608 nesreća godišnje. Od njih je oko 50% nastalo zbog udara vozila u ostale životinje uključujući i domaću stoku, a oko 50% zbog udara vozila u divljač, što iznosi 804 nesreće s divljači godišnje. Ako uzmemo u obzir navode osiguravajućeg društva da je prosječni iznos štete na vozilu 20.000 kuna po nesreći, dolazi se do godišnjeg prosječnog iznosa od 16.084.000 kuna samo za materijalne štete na vozilu, kojima treba dodati i iznos od minimalno 1.000.000 kuna za nematerijalne štete godišnje, što znači da godišnji prosječni iznos svih šteta nastalih na vozilu kao posljedice naleta na divljač iznosi 17.084.000 kuna. Svedeno na jedinicu površine od 1.000 ha prosječni godišnji iznos od šteta od divljači u prometu za Republiku Hrvatsku iznosio bi otprilike 3.000 kuna. Istovremeno, za osiguranje od automobilske odgovornosti vozači su u 2004. godini platili 2,1 milijardu kuna bruto premije dok je kasko osiguranje poraslo na 794 milijuna kuna. U 2004. godini izdano je 1.668.230 polica osiguranja od automobilske odgovornosti dok je samo 6,7% vozača imalo prometnu nesreću.

Analiza prometnih nesreća u kojima je sudjelovala divljač prema podacima Državnog zavoda za statistiku[uredi VE | uredi]

Godišnji izvještaj o lovstvu, stupičarenju i brizi o divljači Državnog zavoda za statistiku sadrži podatke o brojnom stanju divljači, zaposlenicima, lovačkim zgradama i objektima te o lovištima i lovcima. Podaci o brojnom stanju divljači sadrže podatke o odstrijeljenoj divljači, ukupno i od stranih lovaca, podatke o gubicima, uginuloj divljači i zgaženoj divljači, podatke o uhvaćenoj divljači, podatke o unesenoj živoj divljači u lovišta te ocjenu brojnog stanja na dan 1. travnja. Od navedenih podataka ovdje su bitni samo podaci o zgaženoj divljači, jer je to statistički pokazatelj naleta vozila na divljač. Iz dostavljenog je razvidno da je prosječni broj naleta vozila na divljač 6.000 naleta godišnje. Za usporedbu, iz podataka MUP-a tek je nešto više od 1.600 nesreća sa životinjama godišnje, odnosno oko 800 nesreća s divljači u kojima je bilo materijalne štete. Zanimljivo bi bilo znati kako je riješeno preostalih 5.200 naleta automobila na divljač odnosno gaženja divljači, jer je teško povjerovati da u 5.200 naleta nije bilo baš nikakve materijalne štete. Također, valja napomenuti i da podaci DZS-a, iako navode da se radi o divljači, sadrže i životinjske vrste koje više nisu divljač sukladno zakonu (tetrijeb, lještarka, vuk…). Nadalje, ako se uzmu o obzir samo podaci o glavnim vrstama krupne divljači odnosno jelenu običnom, jelenu lopataru, srni običnoj, divokozi, muflonu, smeđem medvjedu i divljoj svinji, dolazi se do podatka o 4365 grla pregažene krupne divljači u 5 godina, odnosno godišnje oko 873 grla zgažene krupne divljači, a što se poklapa s podatkom MUP-a o oko 800 nesreća s divljači u kojima je bilo materijalne štete.

Prikaz podataka o štetama od divljači iz drugih zemalja[uredi VE | uredi]

U Austriji su najviše naglašene štete od divljači u prometu. Prema Austrijskoj statistici može se također uočiti porast šteta na divljači. U lovnoj godini 1996/97. broj stradale divljači u prometu (dlakave i pernate) iznosio je 80.029 životinja. Već 1997/98. sudarilo se 89.048 životinja s vozilima dok je 1998/99. u automobilskim nesrećama usmrćeno 89.069 životinja, a od toga 35.624 srne i 32.299 zečeva. Gornja Austrija je u lovnoj godini 1998/99. na čelu s 13.046 pregaženih srna, slijedi Donja Austrija s 8.690 srna, Štajerska s 6.714 i Koruška s 2.902 usmrćene srne. Zatim Gradišće s 2.402, Salzburg s 1.009, Tirol sa 672, Vorarlberg sa 123 i na kraju Beč sa 66 ubijenih srna. Na vrhu liste zečeva je Donja Austrija s 15.827 grla, slijedi Gornja Austrija s 9.216 u automobilskim nesrećama ubijenih zečeva. Beč je sa 134 zeca na trećem mjestu, slijedi Tirol sa 116 komada a na začelju je Vorarlberg sa 16 zečeva. Štete na vozilu kod naleta na divljač u Austriji snosi elementarno kasko osiguranje. (Izvor: http://www.vvo.at i http://www.oeamtc.at) Sličan je problem i u Njemačkoj. Prema izvješću tiska porastao je broj nekih vrsta divljači nastradalih u prometnim nesrećama skoro za trećinu. Gotovo 200.000 grla srneće divljači stradalo je između ožujka 2004. i travnja 2005. godine na njemačkim prometnicama, što je 11% više od godine ranije. Prema službenim lovnim statistikama svako je peto grlo stradalo u prometu. Žalosni predvodnik je Donja Saska s više od 28.000 unesrećenih grla, što odgovara gotovo četvrtini službeno obavljenog lova. U pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija udio je čak i viši, preko 30% odnosno oko 24.500 unesrećenih grla. Što se tiče sudara divljih svinja s motornim vozilima u protekloj su se godini oni izrazito povećali, za gotovo trećinu odnosno na oko 21.000 grla. Posebno ugroženi prometom su i jelen lopatar s 3.000 i obični jelen s 2.500 pregaženih životinja. Po svemu sudeći te su brojke samo "vrh ledene sante", jer se nesreće sa sitnom divljači uglavnom ne registriraju. Nadalje, nisu ni svi sudionici u prometu kasko osigurani pa ne postoji nužnost službene registracije nesreće. I konačno, šteta nastala sudarom vozila s divljači u pravnom smislu nije šteta od divljači već se može bolje protumačiti kao „nesreća s divljači“. Tako nastale štete na vozilu spadaju u štete od nesreća i rješavaju se preko djelomičnog kasko osiguranja vozila. (izvor: http://de.wikipedia.org) Prema članku objavljenom u Lovačkom vjesniku broj 11 od 2005. godine, a koji se temelji na podacima pokrajinskog lovačkog saveza, na hessenskim cestama dnevno strada u prometnim nesrećama 75 komada divljači. U to se ne ubrajaju ježevi i druge sitne životinje. Na čelu te tužne bilance je srneća divljač, od koje je u prošloj lovnoj sezoni smrtno stradalo čak 14.000 grla. Na drugom su mjestu lisice s 4.000 smrtno stradalih te divlje svinje s 2.700 smrtno stradalih grla. Glede procjena šteta prometnih nesreća nastalih naletom vozila na jelensku divljač u Engleskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, ne postoje sustavni zapisi o prometnim nesrećama nastalim naletom vozila na jelensku divljač u Ujedinjenom Kraljevstvu, a procjene koje postoje bazirane su na ekstrapolaciji iz europskih ili drugih studija prema procijenjenoj populaciji jelenske divljači u Ujedinjenom Kraljevstvu ili prema ograničenim zapisima nesreća prema zahtjevima osiguravajućih društava. Stoga, procjena se može uzeti samo kao veoma približna. Bez obzira na sve, godišnji broj nesreća nastalih naletom vozila na jelensku divljač kreće se od 12,5 do 54 tisuće u Engleskoj odnosno od 20 do 60 tisuća u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sukladno tome, troškovi nastali kao rezultat takvih nesreća iznose oko 10,5 milijuna funti (oko 100 milijuna kuna) samo u Engleskoj. Nije bilo pokušaja izračuna dodatnih troškova poput izgubljenog radnog vremena ili dodatnog prihoda nastalog primjerice u servisima automobila. Broj ljudskih žrtava uglavnom se kreće od 7 do 32 u Engleskoj odnosno od 12 do 36 za Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je broj ozlijeđenih u rasponu od 1200 do 3600 (750 do 3200 za Englesku). Prema dosadašnjim podacima od 1990.-ih pretpostavlja se da je aktualni broj žrtava oko 15 godišnje u čitavom Ujedinjenom Kraljevstvu. (izvor: http://www.defra.gov.uk) Statistički podaci iz Sjedinjenih Američkih Država govore o 3 milijuna automobilskih nesreća godišnje i 253 tisuće automobilskih nesreća godišnje koje uključuju životinje dok broj smrtnih slučajeva kod ljudi kao posljedica naleta vozila na divlje životinje iznosi 200 godišnje. Postotak od udara vozila na životinje koji uključuju jelensku divljač jest 90%, a procjenjuje se da se 50% naleta vozila na velike životinje ne prijavljuje. Broj kralježnjaka stradalih u naletima automobila u Saguaro nacionalnom parku i okolici godišnje iznosi 51.000, uključujući i 1.400 ptica, 6.500 sisavaca, 26.000 gmazova i 17.000 vodozemaca. Broj krupnih životinja stradalih na cestama Novog Meksika u 2001. godini iznosi 2.349, uključujući i 30 crnih medvjeda, 160 elkova i 600 jelena. Prosječni minimalni trošak popravka vozila nakon naleta na jelensku divljač iznosi 2.000 $. Broj životinja stradalih na cestama u Yellowstoneskom nacionalnom parku od 1989. do 2003. godine iznosi 1.559, uključujući i 556 elkova, 192 bizona, 135 kojota, 112 losova, 24 antilope i 3 risa, dok je 6 medvjeda ubijenih naletom vozila u Yellowstoneskom nacionalnom parku 2004. godine. Nakon ograđivanja i izgradnje jaraka na potezu autoceste u pustinji Mojave duljine 15 milja stradavanje pustinjske kornjače smanjeno je za 93%. Nakon postavljanja sustava prijelaza za jelensku divljač u sjeveroistočnom Utahu broj naleta vozila na jelensku divljač smanjen je za 40 %.

Prijedlozi za rješavanje šteta od divljači u prometu[uredi VE | uredi]

Iako je regulacija populacije divljači najpraktičniji i najekonomičniji način sprečavanja šteta od divljači, često su neophodne i druge metode poput postavljanja repelenata, ograđivanja, zvučnih zaštitnih sustava, optičkih i svjetlosnih uređaja ili tzv. biljni menadžment. Nedostatak kontrole populacije divljači vrlo vjerojatno će uzrokovati probleme povezane s povećanjem populacije. Same mjere za sprečavanje šteta od divljači mogu se ukratko podijeliti na kontrolu populacije divljači odnosno mjere zahvatom u fond divljači, biljni menadžment odnosno mijenjanje staništa divljači te na primjenu različitih sredstava za sprečavanje šteta od divljači.

Kontrola populacije divljači – zahvat u fond divljači[uredi VE | uredi]

Mjere zahvatom u fond divljači obuhvaćaju održavanje takvog broja divljači koji ne ugrožava gospodarsko stanje. Provode se uz obvezatno pridržavanje odredbi Zakona o lovstvu i provedbenih propisa.

Mijenjanje staništa divljači – biljni menadžment[uredi VE | uredi]

Stanište bilo koje životinjske vrste, pa tako i divljači, u osnovi se sastoji od hrane, zaklona, vode i prostora unutar radijusa kretanja te vrste. Biljni menadžment obuhvaća mijenjanje staništa u smislu da se uz površine koje želimo zaštititi sade biljne vrste koje divljači nisu zanimljive za ishranu te da se zemljište oko površina koje želimo zaštititi ostavlja bez zaklona za divljač, a istovremeno se na drugim prostorima divljači osigurava dostatno hrane i zaklona.

Sredstva za sprečavanje šteta od divljači[uredi VE | uredi]

Podjelu sredstava za sprečavanje šteta od divljači radio je između ostalih i Čeović (1960.) i to na preventivna i izravna. Ovdje ćemo se zadržati na razdiobi u korištenju fizičkih barijera odnosno zaštitnih ograda, korištenju mirisnih zaštitnih ograda, korištenju raznih odbojnih sredstava i sredstava odvraćanja divljači, korištenju plašila i postavljanju znakova upozorenja.

Fizičke barijere[uredi VE | uredi]

Fizičke barijere odnosno zaštitne ograde izrađene su tako da svojim dimenzijama onemogućavaju prolaz divljači. Ograda visine 2,5 m je potrebna da bi se spriječio pristup jelenskoj divljači. Postoje različiti oblici električne ili neelektrične ograde, ovisno o potrebi.

Električne ograde[uredi VE | uredi]

Električne ograde su najčešće upotrebljavani i najučinkovitiji oblik ograđivanja. Učinkovite su iz razloga što će divljač, osim u slučaju kad je gonjena, radije proći kroz ogradu ili ispod nje nego li je preskakati. Uređaj električne zaštitne ograde sastoji se od davača impulsa i vodiča za kojeg se upotrebljava žica, spletica, metalna traka ili žičano uže. Vodič je položen na izolatore i on u jednoj ili više visina okružuje ograđeno područje. Zadnji dio je uređaj za uzemljenje zaštitne ograde. Održavanje električne ograde je veoma bitno za održanje njezine učinkovitosti. Vegetaciju se treba neprekidno uklanjati kako bi se izbjeglo uzemljivanje i gubitak napona kojeg valja redovito nadzirati te popravljati svako oštećenje na ogradi. Divljač konstantno testira ogradu i ukoliko je probije iz bilo kojeg razloga, ograda gubi učinkovitost. Klasična pogreška je ostavljanje ograde na mjestu, ali bez napona što će ogradu učiniti neučinkovitom i nakon što je se ponovno elektrizira, jer je divljač naučila da može probiti tu ogradu. Ukoliko se električnu ogradu koristi kao privremenu mjeru, treba je ukloniti dok nije pod naponom. Važno je napomenuti da većina ograda nisu istinske fizičke barijere već samo barijere navike. Električni šok uvjetuje da se divljač zadržava podalje. Jednom kad divljač shvati da može probiti neku ogradu, učinkovitost te ograde drastično je smanjena. Druga je pogreška neodržavanje čistine ispred ograde u širini od 3 do 4 m koja će omogućavati da divljač uoči ogradu. Bez takvog pojasa divljač će naletjeti na ogradu i potrgati je. Na kosinama taj pojas mora biti širi.

Trajne ograde[uredi VE | uredi]

Razlikujemo ograde izrađene od mreže od prirodnih materijala koje su skupe i teško se postavljaju, no jednostavno ih je održavati i visoko su učinkovite, ograde od plastične mreže koriste se uglavnom u rezidencijalne i krajobrazne svrhe zbog svoje gotovo nevidljivosti te ne odvraćaju pozornost od posjeda kojeg zaštićuju, te ograde od žičane mreže koje valja ih izrađivati od valjane žice po sustavu 2 stupa plus 3 zatezača, na žicu posaditi bršljan, a ispred žice red drveća da bi barijera za divljač bila što uočljivija. Kod određivanja dimenzija ograde treba voditi računa o činjenici da divljač uglavnom preskače ukoliko vidi preko ograde, a svakako se ne smije zaboraviti ukopati dio ograde u zemlju, ukoliko postoji bojazan od potkopavanja ograde ili prolaska ispod nje, što je obično slučaj s predatorima ili divljim svinjama.

Repelenti[uredi VE | uredi]

Uporaba repelenata na velikim površinama je ograničena radi velikih troškova, ograničenja u uporabi ponajviše zbog atmosferskih utjecaja, te varijabilne učinkovitosti. Najveća im je učinkovitost kada su dio programa smanjenja šteta, koji uključuje više raznolikih repelenata, ograđivanje, plašila i kontrolu populacije divljači. Mirisne zaštitne ograde izrađuju se na način da se mirisna odbojna sredstva nanose na veću površinu kojom prilikom ta površina poslije služi kao barijera koju divljač zbog neugodnog mirisa neće prijeći.

Uređaji za odvraćanje divljači[uredi VE | uredi]

Plinski topovi ili jake sirene namješteni tako da se uključuju u pravilnim razmacima najčešći su uređaji za plašenje divljači. Efikasnost im je od jednog do dva tjedna i treba ih rabiti samo za povremenu zaštitu. Naravno, mogu se koristiti i druga akustična plašila poput raznih limenih traka ili zvona, male čegrtaljke na vjetar i slično te razna vizualna plašila poput lutaka ili objekata koji reflektiraju svjetlost kao i kombinacije svih takvih plašila. U Hrvatskoj je, od sredstava za odvraćanje divljači, dostupan Eko zaštitni uređaj u realizaciji stručnjaka tvrtke Eurocontor iz Slovenije, a putem generalnog zastupnika za Republiku Hrvatsku t.d. Interlamp - Zagreb, Majstorska bb, CMP Savica Šanci. Eko zaštitni uređaj jest praktični multifunkcionalni uređaj za odvraćanje divljači kako zvukom tako i svjetlošću. Izrađen je od UV postojane PVC mase velike čvrstoće koja dopušta ravnomjerno širenje zvuka. S obzirom na to da je izrađen od takvog materijala, biološki je razgradiv te pripada ekološkim proizvodima. Svjetlosno djeluje na bazi reflektirajućih kristala postavljenih pod određenim kutem od prometnice kako ne bi utjecali na sudionike u prometu, a ipak imali potpuno djelovanje na divljač. Reflektori su u crvenoj i bijeloj boji prema propisanim standardima, te se podešavaju prema konfiguraciji tla kako bi imali maksimalni učinak na divljač. Uređaj se može dopuniti svjetlećom diodom koja svojim treptajima upozorava sudionika u prometu na povećan oprez i na kritične točke na prometnicama gdje je povećana mogućnost naleta na divljač. Ta svjetlosna treperenja najbolje su vidljiva u trenucima kad je i najveća opasnost od naleta na divljač odnosno u noćnim i ranojutarnjim satima. Zvučno djeluje kombinacijom ultra i infra zvuka koji različito mijenjaju jačinu frekvencije, te se ravnomjerno šire zaštićenim područjem. Integriranje zvuka i sistemska rješenja prilagodljiva su namjeni te se tako dobiva maksimalni učinak. Sam zvuk je znatno niži od zvuka koji može čuti ljudsko uho te time ne smeta ljudima koji se nađu u blizini uređaja. Eko zaštitni uređaj konstruiran je tako da se punjenje obavlja preko solarnih ćelija koje su sastavni dio uređaja i napravljene tako da svoju funkciju obavljaju i u sjenovitom području. Tijekom dana svjetlost primljena putem solarnih ćelija pohranjuje se u bateriju te uređaj neometano djeluje i tijekom noći. Zbog svojih dimenzija Eko zaštitni uređaj je moguće postaviti na mnoštvo raznolikih nosača, ovisno o svrsi i cilju, a prema izvedbi u bitnome razlikujemo:

  • zvučni Eko zaštitni uređaj koji djeluje neprekidno, a uključuje se na zvuk i vibraciju vozila dok noću reflektira i svjetla automobila. Prilikom svakog uključivanja uređaja uključuje se različita frekvencija koja nije uobičajena u prirodi te životinje instinktivno reagiraju odmicanjem od štićenog područja. Programiran je tako da se uključuje na oko 70m ispred automobila pa kada na cesti nema prometa, uređaji miruju i životinje slobodno prelaze prometnicu;
  • infra – zvučni Eko zaštitni uređaj koji djeluje jednako kao i zvučni osim što odašilje infrazvuk;
  • zvučni Eko zaštitni uređaj s odašiljačem i prijamnikom kod kojega je divljač upozorena na približavanje vozila već 300m prije dolaska vozila. Komplet čini kombinacija uređaja od jednog odašiljača i 3 prijamnika koji zajedno štite liniju od oko 120m. Vozilo na prometnici aktivira prvi odašiljač koji automatski aktivira sve slijedeće uređaje. Učinkovitost djelovanja i sama sigurnost na prometnicama se povećava i ovakav sustav zaštitom pokriva 100-300m prometnice ispred nadolazećeg vozila. Pokrivenost ovisi o snazi svjetla, naime što su jača svjetla brže je djelovanje. Komplet je primjeren za područja s gušćim prometom i zavojitijom prometnicom.
  • stalnodjelujući višezvučni Eko zaštitni uređaj djeluje neprestano, bez vremenskih ograničenja, producira zvuk i infrazvuk u različitim frekvencijama i različite jačine, te se samim time divljač ne može naviknuti na zvuk. Uglavnom je primjeren za brze ceste i autoceste odnosno na mjestima gdje životinje uopće ne bi smjele prelaziti prometnice. Uređaj napravi zvučni zid kojim se divljač može usmjeriti na područja namijenjena za njihov prelazak prometnica odnosno na takozvane zelene mostove.

Zanimljiv je podatak da je Direkcija Republike Slovenije za ceste, Ministarstva za promet Republike Slovenije, svojim dopisom od 26. ožujka 2008. godine izdala referencnu potvrdu tvrtki Eurocontor kojom potvrđuje da je ista tvrtka u godinama 2004. do 2007. u sklopu „Izvedbe prioritetnih mjera za sprečavanje naleta vozila na divljač“ postigla uspješnost zaštite i do 80%.

Znakovi upozorenja[uredi VE | uredi]

Znakovi upozorenja su sredstvo kojim ćemo spriječiti štetu od divljači te štetu na divljači u prometu, a mogu biti klasični prometni znakovi i razni elektronički znakovi kojima je cilj upozoriti sudionike prometa na divljač.

Ostalo[uredi VE | uredi]

Osim ovdje navedenih načina i mogućnosti smanjivanja šteta od i na divljači, posebno što se šteta u prometu tiče valja napomenuti i dodatnu oprema vozila, izobrazbu i osvješćivanje vozača, prijelaze i prolaze za divljač, promjenu režima soljenja cesta i adekvatnu osvijetljenost prometnica.

Iskustva drugih zemalja na području sprečavanja šteta od divljači[uredi VE | uredi]

U svrhu smanjivanja šteta od divljači svakako bi se trebalo koristiti i iskustvima drugih zemalja koje su već dosta poradile na raznim načinima smanjivanja šteta od i na divljači. Tako je s ciljem udaljavanja divljači od prometnica načinjen rang palatabilnosti pojedinih biljnih vrsta želeći odvojiti one nepalatabilne (Entzeroth 1978/79.). U pokusu u ograđenom prostoru s jelenom lopatarom, jelenom običnim, muflonom, sika jelenom i srnom običnom, uočeno je da divljač nije konzumirala vrste Pteridium aquilinium Kuhn (orlovska bujad), Dryopterix filix – mas Schott (šumska paprat), Urtica dioica L. (obična kopriva), Sambucus nigra L. (crna bazga), Cynanchum vincetoxicum Persoon (lastavičnjak ili divlja paprika), Arum maculatum L. (kozlac) i slične. S tim u svezi predloženo je da se te i ostale nepalatabilne vrste sade uz rubove cesta kako bi se s tih zona udaljila divljač i smanjile se štete u prometu. Postoje i drugi slični popisi biljaka u ovisnosti o njihovoj privlačnosti za divljač te se neki takvi popisi mogu naći na web stranicama http://web1.msue.msu.edu i http://extension.missouri.edu. Okrug Kronach u Njemačkoj već dulje vrijeme provodi Projekt „Wild und Straße“ odnosno Projekt „Divljač i cesta“. Raznim su metodama poput mirisne ograde, zvučnih i optičkih signala za upozoravanje divljači, informiranja javnosti ili cestovnih znakova za upozorenje, umanjili štete od divljači u prometu kako je i prikazano na sljedećim slikama. (izvor: http://www.wildundstrasse.de i Frankonia Jahreskatalog 2006/2007.)

Zaključak[uredi VE | uredi]

Štete od divljači u prometu su realnost i trošak. Za pretpostaviti je da će vjerojatnost za štete od divljači u prometu u budućnosti samo rasti, a time će rasti i troškovi kako za sprječavanje tako i za naknadu tih šteta. Također je razvidno da postoje veoma raznolike mjere za sprečavanje šteta od divljači u prometu kao i da su različito učinkovite te da zahtijevaju i različita novčana ulaganja. Od sredstava koja se naknadno mogu postaviti za sprečavanje šteta od divljači u prometu, postavljanje ograde iziskuje najveći jednokratni trošak ali na dulje vremensko razdoblje kod velikih šteta od divljači, isplativost ograda je neupitna. Pa ipak, ograde svojim dimenzijama onemogućavaju prolaz divljači za razliku od Eko zaštitnog uređaja koji nema utjecaja na migraciju divljači i što je s ekološkog stajališta veoma značajno. Također, zbog svojih dimenzija uređaj je, za razliku od ograda, mobilan i iskoristiv na različitim mjestima tijekom godine. Drukčije je jedino kod električnih ograda, takozvanih električnih pastira, koje ograde nisu fiksne, ali zahtijevaju redovito održavanje kako same ograde tako i čistina ispred ograde. Štoviše, električne ograde ni nisu fizičke barijere u pravom smislu, već samo barijere navike gdje učinkovitost drastično opada jednom kad divljač shvati da takvu barijeru može probiti, što se kod Eko zaštitnog uređaja neće dogoditi. Nabava odbojnih sredstava, plašila ili znakova upozorenja ne iziskuje tolika novčana sredstva odjednom, no ta sredstva uglavnom postaju godišnji izdaci jer ih treba obnavljati tijekom godine, a učinkovitost im je daleko manja. Iako većina vozača vjerojatno uopće ne razmišlja o mogućnosti naleta na divljač tijekom vožnje prometnicom, nitko ne može zanemariti mogućnost izlijetanja divljači na prometnicu ukoliko vozi u prirodnom okruženju divljači. Budući da je smanjivanje broja naleta vozila na divljač u cilju zaštite prirode i okoliša, neophodno je osvješćivanje vozača i njihovo upoznavanje s novitetima i iz ovog, sve zastupljenijeg područja.

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Andrašić, D., Zoologija divljači i lovna tehnologija, skripta, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1984.
  2. Anić, V., Veliki rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 2006.
  3. Car, Z., Prirodni uzgoj divljači visokog lova, iz: Skupina autora, Lovački priručnik, Lovačka knjiga, Zagreb, 1967.
  4. Darabuš, S., Jakelić, I.-Z., Osnove lovstva, Hrvatski lovački savez, Zagreb, 1996.
  5. Frankonia Jahreskatalog, 2006/2007
  6. Križaj, D., Štete od divljači, Mala lovačka biblioteka, Hrvatski lovački savez, Zagreb, 2010.
  7. Križaj, D., Značaj štete od divljači u lovnom gospodarenju, Stručni magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2009.
  8. Skupina autora, Uvod u lovstvo, Hrvatski lovački savez, Zagreb, 1983.
  9. Skupina autora, Lovstvo, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet Osijek, 2001.
  10. Šumarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1980.
  11. Zakon o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10 i 92/10)
  12. Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05 i 75/09)