Željeznički signal

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Željeznički svjetlosni signal

Željeznički signal je mehanički ili električki uređaj, koji je postavljen pokraj željezničke linije kako bi proslijeđivao informaciju o statusu željezničke linije ispred vozača vlaka. Signal može informirati vozača o sigurnoj brzini kojom se vlak smije kretati, ili može narediti vozaču stop vlaka.

Primjena i pozicioniranje signala[uredi VE | uredi]

Signali se koriste kako bi prikazali jedno ili više od sljedećih stanja:[uredi VE | uredi]

  • željeznička linija ispred je slobodna ili blokirana.
  • strojovođa ima pravo nastaviti vožnju.
  • skretnice su ispravno postavljene.
  • način kako su postavljene skretnice.
  • brzina kojom vlak smije putovati.
  • status sljedećeg signala (predsignal).
  • kako se formulari za vožnju trebaju pokupiti od strane osoblja.

Signale se može postaviti:[uredi VE | uredi]

  • na početku sekcije kolosijeka.
  • kod prilaza pomičnom predmetu u infrastrukturi, kao što su skretnice.
  • prije drugih signala.
  • prije dolaza do željezničko-cestovnog prijelaza.
  • na skretnicu ili okretaljku.
  • ispred platformi tj. perona ili drugih mjesta gdje vlakovi mogu biti zaustavljeni.
  • na putničkim stajalištima i stanicama.


Za željezničke linije, koje su građene za velike brzine, prema konvenciji obično preko 160 km/h, ali obično minimalno 200 km/h, koriste se signalni sustavi za vlakove velikih brzina. Njihova karakteristika je kontinuirano slanje podataka o statusu željezničke linije. Poneki uopće i nemaju signale postavite uzduž trase, već komuniciraju bežično radiovalovima sa računalom ugrađenim u pogonsku jedinicu (lokomotivu ili motorni vlak).


LogoOV.png Nedovršeni članak Željeznički signal koji govori o željezničkom prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.