Željko Hell

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Željko Hell (Požega, 22. listopada 1923. - Split, 12. studenog 2008.) je bio hrvatski književnik. Pisao je novelističku, romanesknu i esejističku prozu.

Rodio se u Požegi.

Najznačajniji dio njegove karijere je vezan za Split, u kojem je završio srednju školu i u kojem se zaposlio. Radio je u Oglasnom zavodu Hrvatske i splitskom Kazalištu lutaka.

Surađivao je sa časopisima Hrvatskim slovom, Mogućnostima, Hrvatskim obzorjima, Forumom...

Djela[uredi VE | uredi]

Djela mu karakterizira mističnost, metafizičnost i transcedentnost.

Autor je velikog broja dječjih igrokaza.

  • Sunčev točak, 1978.
  • XII. KARTA TAROTA, 1980.
  • Za križem, 1991.
  • Zlatna ptica (anđeo posut očima) : drama : legenda o svetom Tarziciju , 1995.
  • Mojanka: tetragram - četveroknjižje, roman, 1997.
  • Samsonske kose ili Himne partizanke ili Čudno stanje jednoga uma , 1997.
  • Srebrene priče, 1998.
  • Misionar: svete slike, 1999.
  • Moja plava ptica: male - velike priče, 1999.
  • Jahači na vremenu, 2000.
  • Kaos: čudne priče, 2000.
  • Karabita karabeska, 2000.
  • Stakleni torzo, 2000.
  • Sveti čovjek: (mnemske slike), roman, 2000.

Izvor[uredi VE | uredi]

  • In memoriam Željko Hell , Hrvatsko slovo, 5. prosinca 2008., str. 21