Žižula
| Žižula | |
|---|---|
 Izgled žižule | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rhamnaceae |
| Rod: | Ziziphus |
| Vrsta: | Z. jujuba |
| Dvojno ime | |
| Ziziphus jujuba (L.) H.Karst. | |
| Baze podataka | |
Žižula (obična žižulja, žižulja, čičimak, činguljin, čičindra, lat.: Ziziphus jujuba; sin.: Ziziphus zizyphus), poznata i kao kineska datulja. Po broju stabala najbrojnije je voće u Kini. Uzgaja se širom Azije, na Mediteranu, kao i u SAD-u u novije vrijeme. Kod nas je prisutna u primorju, posebno na području od Dubrovnika do Zadra, a ima je i u Istri.
Opis[uredi | uredi kôd]
Žižula je grmolika biljka ili stablo visine od oko 9 metara[1] guste krošnje i povijenih grana. Na granama se nalazi veliki broj oštrog trnja i manje, lisne grančice duge do 25 cm. Na lisnim grančicama rastu manji, duguljasti, sjajni, kožnati i blago nazubljeni listovi. Cvjetovi su maleni, dvospolni i privlačni pčelama. Na istim grančicama rastu cvjetovi i plodovi, a one otpadaju po završetku vegetacije. Plodovi su jajasti i oblika masline, kao nedozreli su svijetle zelene boje. U rujnu počinju mijenjati boju, lagano žute, a zatim poprimaju jarku crveno-narančasto-smeđu boju. Krajem rujna ili početkom listopada plodovi se beru i upotrebljavaju. Meso ploda je svijetle, žućkasto-zelene boje, prijatnog, slatko-kiselog okusa, a u sredini je tvrda koštica.
Sastav[uredi | uredi kôd]
Plodovi sadrže oko 8,7 % šećera, 2,6 % bjelančevina, 1,4 % pepela, 1,7 % pektina i 1,3 % tanina.[2]
Minerali - Kalcij: 130mg; Fosfor: 168mg; Željezo: 3.5mg; Natrij: 12mg; Kalij: 1050mg
Vitamini - A: 125mg; Tiamin (B1): 0.1mg; Riboflavin (B2): 0.18mg; Niacin: 2.8mg; B6: 0mg; C: 300mg;
Plodovi[uredi | uredi kôd]
bogati su askorbinskom kiselinom , proteinima , šećerima, kiselinama. Plod Zizyphus mauritiana sadrži vitamine ( vitamin A , vitamin B , vitamin C , b-karoten ), aminokiseline , elemente u tragovima , masti , organske kiseline ( malonska , vinska , itd.), sterole , kumarine , flavonoide ( kemferol , miricetin) . , itd.), triterpeni itriterpenski glikozidi ( oleanolna kiselina , ursolna kiselina , betulin , betulinska kiselina , saponini žižule : 1, 2, 3; jujubozid B), izokinolinski alkaloidi ( stefarin , azimiloban ).
Sjemenke[uredi | uredi kôd]
juubozid A Jujubozid B aglikon jujubozid — jujubogenin spinozid ; šećera ( glukoza , arabinoza , ramnoza , ksiloza , itd.)
Lišće i njegov učinak na okusne pupoljke[uredi | uredi kôd]
Listovi sadrže tvari koje mijenjaju okus ( zizifine , gineminsku kiselinu ), dok žvakanje privremeno paralizira percepciju slatkog i gorkog okusa, zbog čega se kod nekih gubi sposobnost percepcije slatkog, ljutog i gorkog okusa. vrijeme. Šećer , kušan nakon toga, doživljava se kao neukusan. Međutim, sposobnost osjeta slanog, kiselog i boli u potpunosti je očuvana. Ovo svojstvo lišća ranije je korišteno u imenovanju nekih gorkih lijekova, posebno kinina , u liječenju malarije .
Kora[uredi | uredi kôd]
tanini rutinski saponini
Uzgoj žižule[uredi | uredi kôd]
Žižula raste u toplim krajevima, a odlikuje se velikom otpornošću na temperaturne promjene, tako ljeti može izdržati i preko 40 °C i sušu, a kada odbaci svoje grančice, postaje vrlo otporna i na hladnoću, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do –25 °C. Žižula najbolje uspijeva u dubokim i plodnijim tlima, a lošije na području gdje su tla alkalna i karbonatna, zbog mogućnosti oboljenja u obliku različitih kloroza. Biljka se razmnožava sjemenom, reznicama, izdancima i cijepljenjem.[1]
Upotreba[uredi | uredi kôd]
Plod se jede sirov, te djelomično ili potpuno osušen. Također, od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakija na bazi lozovače. Plod se preporučuje zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, za sniženje krvnog tlaka i za liječenje želučanih i crijevnih tegoba. Plodovi, lišće i kora žižule koriste se u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova i čajeva. Koristi se i u kineskoj tradicionalnoj medicini.
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
Kao ljekovite sirovine koriste se svi dijelovi biljke: plodovi, sjemenke, lišće, kora, korijenje. Imaju umirujuće, hipotenzivno, toničko, diuretičko djelovanje, sjemenke imaju sedativni učinak , toniziraju probavu , kora korijena koristi se za proljev . U isto vrijeme , ekstrakt ploda žižule , kako je pokazalo kontrolirano kliničko istraživanje, može biti koristan kod kroničnog zatvora . [3]Još jedno kliničko opažanje pokazalo je učinkovitost žižule kod neonatalne žutice .[4] Utvrđeno je da žižula može spriječiti nastanak etanola oksidativni stres hipokampalnih struktura . [5]
Koristi se za proizvodnju dodataka prehrani .
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Ziziphus+jujuba
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Žižula
- ↑ https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Ziziphus+jujuba Pristupljeno 7.11.2018.
- ↑ Naftali T. et al. Ziziphus jujuba extract for the treatment of chronic idiopathic constipation: A controlled clinical trial Arhivirana kopija od 29 rujna 2013 na Wayback Machine // Digestion. — 2008. — 78:4. — P. 224—228.
- ↑ Ebrahimi, Sedigheh; Soheil Ashkani Esfahani, Azizollah Poormahmudi. Investigating the efficacy of Zizyphus jujuba on neonatal jaundice (en.) // Iranian Journal of Pediatrics : journal. — 2011. — Vol. 21, no. 2. — P. 320—324
- ↑ Taati, Majid; Masoud Alirezaei, Mohamad Hadi Moshkatalsadat, Bahram Rasoulian, Mehrnoush Moghadasi, Farzam Sheikhzadeh, Ali Sokhtezari. Protective effects of Ziziphus jujuba fruit extract against ethanol-induced hippocampal oxidative stress and spatial memory impairment in rats (en.) // Journal of Medicinal Plants Research : journal. — 2011. — Vol. 5, no. 6. — P. 915—921.
