Živan Bezić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Don Živan Bezić (Grohote, Šolta, 18. svibnja 1921. - Split, 17. rujna 2007.) bio je profesor splitskog Katoličkoga bogoslovnog fakulteta.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je na Šolti 1921. godine. Partizanima se je pridružio 1943. godine. Borio se je u 1. dalmatinskoj brigadi. 10. listopada 1943. godine teško je ranjen u borbama kod Posušja. Njemačke su ga postrojbe zarobile. Odveden je u sabirne logore Mauthausen, Redl-Zipf i Dachau. U logoru je bio očevidcem redovitog događaja kad god je prolazio u koloni na prisilni rad: jedan je njemački vojnik svaki put udarao nogom raspelo koje se nalazilo uz cestu, tako da se Kristov kip na tom raspelu nakrivio. Bezić se vratio u Hrvatsku poslije rata. Zaredio se je u Splitu 29. lipnja 1945. godine. Dovršio je studij bogloslovlja.

Pisao je na temu bogoslovlja, etike, morala i odgoja, religije i t.d.. Iako nije jezikoslovac, često tema u radovima su mu i jezikoslovne teme.

O svojim uzničkim danima u sabirnim logorima napisao je memoare: U sjeni krematorija - Uspomene jednog logoraša. Objavljeni su u dvama izdanjima, 1975. i 1976. godine.

Pisao je za više znanstvenih časopisa, kao što su Hrvatska obzorja, Mogućnosti, Marulić, Hrvatska revija, Bogoslovska smotra, Crkva u svijetu, Obnovljeni život i druga.

Godine 1989. je dobio počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta.

Djela[uredi VE | uredi]

(izbor)

  • „Don Kerubin Šegvić: život, smrt i djelo“, Hrvatska obzorja 4/1996., br. 1, 81-88 (prvi dio); Hrvatska obzorja 4/1996. br. 2, 357-370 (drugi dio).
  • Rodu o jeziku, 2004.

Izvori[uredi VE | uredi]