Živojin Vračarić
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| Odbojka | |||
| Mediteranske igre | |||
| zlato | Izmir 1971. | odbojka | |
| Europska prvenstva | |||
| bronca | Beograd 1975. | odbojka | |
Živojin Vračarić (Osijek, 21. prosinca 1951.), bivši je odbojkaš i jugoslavenski reprezentativac, osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu 1975. godine u Beogradu[1] i odbojkaški trener.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Živojin Vračarić je rođen 21. prosinca 1951. godine u Osijeku, a nedugo nakon rođenja s obitelji preselio se je u Trpinju, odakle mu obitelj vodi podrijetlo. Sa 6 godina se seli u Vukovar. U Vukovaru završava osnovnu i srednju tekstilnu školu. Kao učenik, 1963. godine, počinje trenirati odbojku u OK Vukovaru. Jedno vrijeme je paralelno trenirao i košarku, ali je konačnu prevagu za odabir športa donio uspjeh i popularnost ženskog odbojkaškog kluba.[1]
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Prvi nastup za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije imao je nakon juniorskog prvenstva Hrvatske u Osijeku 1969. godine, kada je privukao pozornost izbornika omladinske momčadi Andrije Strahonje. Godine 1970. s reprezentacijom nastupa na Balkanskom prvenstvu, a 1971. godine na Europskom juniorskom prvenstvu u Španjolskoj, kada osvaja 5. mjesto.[2] Zapaženim igrama u OK Vukovar koji se 1969. godine plasirao u Drugu saveznu ligu, postaje interesantan i drugim klubovima. Godine 1970. prelazi u riječki Kvarner, kada osvaja 3. mjesto, a sljedeće sezone se bori za prvaka Jugoslavije. Godine 1971. postaje član seniorske reprezentacije. Na Mediteranskim igrama u Izmiru 1971. godine osvaja zlatnu medalju.[3][1] Godine 1973. prelazi u Jedinstvo iz Stare Pazove, a dvije godine kasnije u beogradsku Crvenu zvezdu, s kojom 1975. godine osvaja Kup Jugoslavije u odbojci.[4] Iste godine s reprezentacijom osvaja brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Beogradu,[5][6] kada je uvršten i u idealnu šestoricu prvenstva. Sljedeće godine sa Zvezdom osvaja 2. mjesto u domaćem prvenstvu. Nakon toga se vraća u rodni kraj i počinje igrati za OK Borovo (koje se tada spaja s OK Vukovar). S Borovom je igrao kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu, ali bez uspjeha. Tada je bio jedini drugoligaški igrač koji je bio u reprezentaciji. Godine 1976. godine je s reprezentacijom sudjelovao u kvalifikacijama za Olimpijske igre. Godine 1977., na Europskom prvenstvu u Helsinkiju s reprezentacijom zauzima 7. mjesto.[6] Iz Borova prelazi u OK Željezničar Osijek, gdje ostaje do kraja karijere, odnosno 1986. godine.[1]
Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao ukupno 210 utakmica.[1] Na 2 europska prvenstva je odigrao 14 utakmica.[7][8] Za juniorsku reprezentaciju je na jednom europskom prvenstvu odigrao 6 utakmica[9]
Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]
Još tijekom aktivnog igranja u Željezničaru, postaje tajnikom odbojkaškog saveza općine Osijek, a na tom mjestu ostaje do kolovoza 1991. godine, kada zbog rata odlazi iz Osijeka. Završio je Višu trenersku školu za odbojku na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon odlaska u Beograd postaje pomoćnik trenera prvog tima Crvene zvezde, a nakon toga i trener ženskog odbojkaškog kluba Vojvodine iz Novog Sada. Godine 1992. se vraća u Vukovar, gdje sudjeluje u formiranju muškog i ženskog odbojkaškog kluba, kao i formiranju tzv. Odbojkaškog saveza Krajine. Godine 2006. preuzima trenersku palicu slovenske momčadi OK Šoštanj Topolšica.[10]
Ostalo[uredi | uredi kôd]
Godine 1995. na proslavi 50 godina Sportskog društva Crvena zvezda biva uvršten u 5 najboljih odbojkaša kluba svih vremena.[1] Godine 2007. Vlada Republike Srbije donosi rješenje o dodjeli športskih mirovina zaslužnim športašima, među kojima se našao i Živojin Vračarić.[11][12]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Živojin Vračarić je oženjen i ima dva sina: Aleksandra i Srđana koji se također bave odbojkom.[1] Godine 1991., tijekom rata doživljava obiteljsku tragediju, kada mu hrvatske postrojbe 16. studenoga izvode roditelje Milicu i Dragoljuba iz skloništa i kod željezničkog kolodvora u Borovu Naselju strijeljaju. Majka mu je poginula na licu mjesta, dok je otac unatoč brojnim ranama na glavi preživio i pobjegao. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.[1][13][14]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h Izvor #136 Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Odbojkaški savez Srbije: rezultati juniora na evropskim prvenstvima Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Odbojkaški savez Srbije: medalje Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ OK Crvena zvezda: povijest kluba Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. veljače 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Pečat: Impresivni odbojkaši, objavljeno 23. rujna 2010. godine, pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ a b Odbojkaški savez Srbije: rezultati na evropskim prvenstvima Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Odbojkaški savez Srbije: Statistika seniora na Evropskim prvenstvima Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Odbojkaški savez Srbije: broj utakmica reprezentativaca na evropskim prvenstvima Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. travnja 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Odbojkaški savez Srbije: Do sada za Srbiju (YUG, SCG) igralo 180 igrača na 17 šampionta Evrope Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ OK Šoštanj Topolšica: povijest kluba Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. veljače 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Vlada usvojila rešenje o sportskim penzijama Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2016. (Wayback Machine), objavljeno 22. veljače 2007. godine, pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Spisak nosilaca nacionalnih priznanja 2006.-2010. Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ RTS: Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, objavljeno 7. srpnja 2012. godine, pristupljeno 25. veljače 2016. godine
- ↑ Streljanje Dragoljuba i Milice Vračarić u Borovu Naselju 16.11.1991., objavljeno 5. svibnja 2015. godine, pristupljeno 25. veljače 2016. godine