Vukovar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vukovar
Vukovar (grb).gif
Obnovljeni Trg Republike Hrvatske sa spomenikom prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu i najstarijim od tri vukovarska vodotornja.
Obnovljeni Trg Republike Hrvatske sa spomenikom prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu i najstarijim od tri vukovarska vodotornja.
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Flag of Vukovar-Syrmia County.svg Vukovarsko-srijemska
Površina
 - ukupna 100,26 km2
Nadmorska visina 108 mnm
Stanovništvo (2011)
 - ukupno 27.683 stan.
Gradonačelnik Ivan Penava (HDZ)
Gradska naselja Grabovo, Lipovača, Sotin, Vukovar
Dan grada 3. svibnja
Zaštitnik Sveti Filip i Jakov
Poštanski broj 32000 Vukovar
Pozivni broj +385 032
Autooznaka VU
Službena stranica www.vukovar.hr
Zemljovid
Vukovar na karti Hrvatska
Vukovar
Vukovar
Vukovar na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°21′N 18°59′E / 45.35°N 18.99°E / 45.35; 18.99
Vukovar na karti Vukovarsko-srijemska županija
Vukovar
Vukovar
Vukovar na zemljovidu Vukovarsko-srijemske županije
Koordinate: 45°21′N 18°59′E / 45.35°N 18.99°E / 45.35; 18.99

Vukovar je grad i najveća hrvatska riječna luka na Dunavu, u hrvatskom dijelu Srijema. On je i upravno, obrazovno, gospodarsko i kulturno središte Vukovarsko-srijemske županije.

Ime

Grad Vukovar je stari barokni grad na Dunavu , najpoznatiji po strašnim razaranjima tijekom Domovinskog rata. Do danas je u najvećoj mjeri obnovljen no povijest Vukovara seže mnogo dalje u početak 13. stoljeća.

U sačuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. stoljeća kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno hrvatski Vukovo. Ime Vukovo nosio je do 14. stoljeća.

Od 14. stoljeća sve je više u upotrebi pomađareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju.

Zemljopisni položaj

Vukovarski vodotoranj, simbol patnje i stradanja Vukovara u velikosrpskoj agresiji.

Vukovar se smjestio u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske i sjedište je Vukovarsko-srijemske županije.

Pristanište je na ušću rijeke Vuke u Dunav. Nalazi se 19 km istočno od Vinkovaca, 36 km jugoistočno od Osijeka; nadmorska visina 108 m; 31.670 stan. Na magistralnoj je prometnici (M7) Osijek-Vukovar-Ilok i željezničkoj prometnici Vinkovci-Vukovar. Dunav je kod Vukovara također i državna granica, pa se s druge strane rijeke nalazi Srbija.

Nalazi se na razmeđi povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav. Istočni - stariji dio grada na desnoj je obali Vuke, na obroncima Vukovarskog ravnjaka i visokoj dunavskoj obali. Zapadni dio grada - Novi Vukovar s Borovim naseljem u nizini je lijeve obale Vuke.

Grad leži na važnim prometnim pravcima. Od pamtivijeka je dolinom Dunava na vukovarskom području tekao promet od sjeverozapada prema jugoistoku. U rimskom razdoblju desnom obalom Dunava vodila je granična, tzv. limeska cesta, na kojoj je važna postaja bio Cornacum, današnji Sotin. Od davnina se također plovi Dunavom i Vukovar je na tom putu važna postaja. Uvođenjem parobroda od sredine 19. stoljeća Vukovar je imao redovnu vezu s Budimom i Bečom uzvodno i sve do Rumunjske nizvodno. Vukovarska luka važna je uvozno-izvozna postaja. Poslije izgradnje željeznice 1878./79. godine sve je važnija uloga Vukovara u pretovaru robe s riječnog na željeznički promet. U novije vrijeme Vukovar je imao razvijenu cestovnu mrežu asfaltiranih prometnica. Izgradnjom zračne luke Klisa, 20-ak km zapadno od Vukovara, uključeno je ovo područje u zračni promet.[1]

Povijest

Rana povijest i antika

Vučedolska golubica, povijesni simbol grada Vukovara

Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.

Ovdje su značajne kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska. Temeljile su se na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi. U upotrebi je polirano kameno oruđe, usavršena je proizvodnja keramike.

Mapa indoeuropske Vučedolske kulture (3000-2400. godina pr. Kr.).

Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etničkih skupina indoeuropskog porijekla uvode se i nove tehnologije. Počinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolačkom i vučedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, sahranjivanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi među ljudima. Način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.

Vučedolska kultura posebno je značajna za vukovarski kraj. Ime je dobila po lokalitetu Vučedol, pet kilometara od Vukovara nizvodno na Dunavu. Lokalitet je sustavno istražen, otkrivene su radionice za preradbu bakra, karakteristične kuće (megaron) i prekrasna keramika, koju naročito karakteriziraju bijeli stilizirani ukrasi na crnoj podlozi.

U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje.

Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja, kao granicu (limes) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju značajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapređivanje gospodarstva, isušivane su močvare i zasađeni prvi vinogradi.

Naseljavanje Hrvata

Pogled na Vukovar s Dunava,početak 20.stoljeća

Nakon propasti rimske civilizacije, velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeća dalje dovela je do velikih promjena. Međuriječje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa moćnih država toga vremena. U to vrijeme se ovdje naseljavaju Hrvati.

Početke današnjeg Vukovara treba tražiti vrlo rano, sto potvrđuju i arheološki podaci. Izuzetan topografski položaj visoke obale Dunava kod ušća Vuke bio je važna obrambena točka. Ovdje je srediste cijelog kraja u vrijeme kada knez Pribina, kao franački vazal, dobiva stotinu sela uz rijeku Vuku sredinom 9. stoljeća. U prvoj polovici 10. stoljeća zabilježeno je da su Mađari opljačkali tvrđavu Vukovo. Na Lijevoj bari u Vukovaru istraženo je veliko groblje s brojnim nalazima koji pripadaju bjelobrdskoj kulturi. Datiranje ovih nalaza u 10. ili 11. stoljeće najbolje potvrđuje da je u susjedstvu bilo veliko naselje. To je vrijeme hrvatskih narodnih vladara, kada su, posebno, za kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV., sjedinjene sve hrvatske zemlje od Drave do mora.

Panorama Vukovara iz 1912. , u pozadini - Vukovarska sinagoga (porušena 1958.)

U sačuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. stoljeća kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno hrvatski Vukovo. Od 14. stoljeća sve je više u upotrebi pomađareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međurječju.

Vukovarska tvrđava bila je čvrsto zidana na visokoj dunavskoj obali. U gradu su stanovali obrtnici, trgovci i seljaci. Već 1231. godine, među prvima u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrđene su povlastice, koje su štitile vukovarske stanovnike.

U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala između Dunava i Save. Vukovarski kraj je tada gusto naseljen, brojne su utvrde i kmetska sela. U crkvenom pogledu Vukovska županija je pod katoličkom nadbiskupijom u Pečuhu. Nekoliko crkvenih redova ima ovdje svoje samostane, a najutjecajniji je franjevački red.

U 14. i 15. stoljeću vukovarskim krajem vladaju brojne velikaške obitelji. Pred kraj ovog razdoblja najutjecajniji su Iločki, kada je Nikola proglašen naslovnim kraljem Bosne i kuje svoj novac. Ilok je u to vrijeme značajno naselje i tvrđava, od 1525. godine ima svoj gradski statut i grb.

Turska vladavina - 16. i 17. stoljeće

Gradski korzo, rane godine 20. stoljeća

.

Sto pedeset godina turske vladavine donijele su vukovarskom kraju velike promjene. Turci su na svom pohodu 1526. godine, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog zauzeli sve utvrde uz Dunav, pa tako i Ilok i Vukovar, te su potom izvojevali veliku pobjedu na Mohačkom polju. Vukovar je izgubio strateško značenje, ali je ostao značajno trgovačko-obrtničko mjesto na važnom prometnom pravcu. Imao je nekoliko gradskih četvrti, bogomolje, kupelji, prenoćišta i škole. Pred kraj turske vlasti imao je do 3.000 stanovnika.

U isto vrijeme Ilok je značajno tursko upravno i vojno središte. Pretežito je naseljen muslimanima.

Tada je starosjedilačko katoličko hrvatsko i madžarsko pučanstvo teško stradalo, povuklo se u šume ili je pobijeno. Za turske vladavine ovdje djeluju franjevci okupljajući katolički puk. Na opustjelo područje kao pomoćne turske čete dolaze pravoslavni Vlasi, ali će se povući zajedno s turskom vojskom. Vukovar je oslobođen 1687., a Ilok 1688. godine.

Ponovno naseljavanje - 18. i 19. stoljeće

U Vukovaru je ostalo naseljeno pedesetak kuća. U opustošeni vukovarski kraj vraća se starosjedilačko i novodoseljeno hrvatsko pučanstvo mahom iz Hercegovine. U neka opustjela mjesta naseljavaju se pravoslavni Srbi, koje iz potrebe za radnom snagom prihvaća bečki dvor. U 18. i 19. stoljeću naseljava se i znatan broj Nijemaca, Mađara, Židova, Rusina, Slovaka i Ukrajinaca. Tako ovo hrvatsko područje postaje nacionalnim sastavom višenacionalno. Hrvatske zemlje sada su u sastavu habsburškog carstva. Carica Marija Terezija obnovila je 1745. godine slavonske županije, koje su pod upravom Hrvatskog sabora i bana, ali pod pritiskom Mađara. Vukovar je sjedište velike Srijemske županije, koja se protezala između Dunava i Save, na istoku sve do Zemuna, na zapadu do Osijeka, osim područja Vojne krajine.

Dvorac Eltz , rano 20. stoljeće

Velike posjede u Slavoniji dobivaju ili kupuju feudalci. Grofovi Eltz, koji se ubrajaju u njemačko praplemstvo, dolaze u posjed vukovarskog vlastelinstva. Filip Karlo Eltz nadbiskup u Mainzu i njemački knez izbornik 1736. godine kupuje ovaj golem posjed s 35 naseljenih mjesta. Tijekom narednih stoljeća zemljišne površine su smanjene agrarnim reformama. Cijeli razvoj vukovarskog kraja sve do 1945. godine tijesno je vezan uz vukovarsko vlastelinstvo grofova Eltz.

U isto vrijeme iločko vlastelinstvo drže talijanski kneževi Odescalchi. U 18. i 19. stoljeću Vukovar je imao značajke upravnog, gospodarskog, prometnog i kulturnog središta. Suvremenici ga smatraju "prijestolnicom Srijema".

Već na početku ovog razdoblja polovicu stanovnika Vukovara čine obrtnici i trgovci. Pučanstvo je izuzetno radino cvjeta obrt, trgovina, svilarstvo, brodogradnja. Roba se lađama otprema u podunavske zemlje. Rano su osnovane brojne cehovske organizacije koje štite obrtnike. U Vukovaru je središte trgovine za cijeli zapadni Srijem.

Vukovarski kraj ima izvanredne uvjete za agrarnu proizvodnju. Još krajem 19. stoljeća gotovo 80% pučanstva živi od zemljoradnje. Vlastelinstvo grofova Eltz uznapreduje proizvodnju, sto utječe i na mala seoska gospodarstva. Pored osnovne proizvodnje žitarica, vinogradarstvo je važna gospodarska grana. Vukovarska i iločka kvalitetna vina priznata su na svjetskim gospodarskim izložbama. U govedarstvo se uvode najbolje mliječne pasmine, a ovdje su i čuvene ergele konja poznate u svjetskim razmjerima.

Slika Grand hotela i starog lučnog mosta preko Vuke, razglednica iz ranih godina 20. stoljeća

Od 1840. godine Vukovar je uključen u stalni parobrodarski promet na Dunavu. Od 1878. godine priključen je na željeznički promet. Vukovarska luka je najveća pretovarna luka u hrvatskim krajevima. Kao i u drugim hrvatskim, posebno slavonskim krajevima, u Vukovaru se sporo razvijala industrija. Intenzivnija primjena parnih strojeva je u drugoj polovici 19. stoljeća i to više u zemljoradnji nego u industriji. Na spori razvoj industrije utječe nedostatak kapitala. Štedionica u Vukovaru osnovana je 1861. godine. Prvo veliko industrijsko poduzeće Vukovarska kudjeljara proradilo je tek 1905. godine. Iz ovih pogona Vukovar dobiva električnu energiju od 1909. godine.

Spori razvoj industrije utječe na mali porast stanovništva grada. Prema popisu pučanstva 1900. godine u Vukovaru živi 1/4 stanovništva vukovarskog kotara. Vukovar tada ima 10.400 stanovnika, od toga po nacionalnosti: preko 4.000 Hrvata, 3.500 Nijemaca, oko 1.600 Srba, 950 Mađara, itd.

Značajniji industrijski objekti osnova su u razdoblju između dva svjetska rata. Tvornica »Bata« u obućarsko-gumarskoj grani proizvodnje osnovana je 1931. godine. U isto vrijeme počinju raditi u Vukovaru značajni pogoni tekstilne industrije. Industrijalizacija je utjecala na porast gradskog stanovništva, tako da Vukovar ima prema popisu pučanstva 1948. godine više od 17.000 stanovnika.

Razvoj znanosti i kulture

Glavna gradska ulica, sredina 20. stoljeća.

U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i upravnom pogledu Vukovar se razvio u obrazovno, kulturno i zdravstveno središte. U Vukovaru se u 18. i 19. stoljeću živjelo na europski način.

U 18. stoljeću u Vukovaru već djeluju ranarnici, a liječenjem se bave i neki franjevci. Prvi diplomirani liječnik djeluje od 1763. godine, a ljekarna je otvorena 1791. godine. Krajem 18. stoljeća vladala je ovdje velika srijemska kuga. Prva mala bolnica otvorena je tek 1857. godine.

Već od 1730. godine Vukovar ima razvijeno pučko školstvo. Iz franjevačke škole razvila se pučka škola u Starom Vukovaru. Novi Vukovar ima svoju školu. Djelovale su i konfesionalne škole za djecu pravoslavne i židovske vjere, te škole na njemačkom i mađarskom jeziku. Šegrtska škola osnovana je 1886., a gimnazija 1891. godine.

U Vukovaru je osnovana tiskara 1867. godine i izdavala je prve vukovarske novine na njemačkom jeziku Der Syrmier Bote. Kasnije je radilo više tiskara, a od brojnih novina isticale su se Sriemski Hrvat i Sriemske novine, koje su izlazile gotovo tri desetljeća na prijelazu u 20. stoljeće.

Usljed nedostatka prostora za društvena događanja u gradu vukovarski veleposjednik iz jedne od najstarijih i najuglednijih vukovarski obitelji , Aleksa Paunović daje izgraditi "Hotel Grand"[2] ta građevina je najpoznatije djelo monumentalne historicističke arhitekture u gradu. Izgrađena je prema projektu poznatog arhitekta Vladimira Nikolića, od 1895.-1897. Grand hotel je uz ugostiteljske sadržaje imao i kazališnu dvoranu. Hotel je davan u zakup, a 1918. prodan je novom vlasniku. U to vrijeme u Vukovaru je naglo jačao radnički pokret i radnici su željeli izgraditi radnički dom. Kako je Grand hotel 1919. ponovno ponuđen na prodaju, radnici osnivaju Zadrugu radnički dom i prodajom zadružnih udjela prikupljaju sredstva, kupuju Grand hotel i pretvaraju ga u Radnički dom.

Grad Vukovar je u zahvalnost svom sugrađaninu prilikom obnove zgrade diližansne pošte, bivše galerije Bauer na pročelje zgrade postavio ploču sa imenom Alekse Paunovića ispisanim zlatnim slovima na ćirilici.

Posljedice poplave u Vukovaru 1965. godine.

Najstarija književna djela ovoga područja potječu iz pera vukovarskih i iločkih franjevaca. Najpoznatiji književnici iz ovog kraja su Nikola Andrić, Julije Benešić, Antun Gustav Matoš, Zaharije Orfelin , Pavao Pavličić i Zoran Bognar.

U Vukovaru su djelovali brojni likovni stvaratelji. Od starijih su poznati J. F. Mucke, F. K. Giffinger, a u 20. stoljeću gimnazijski profesori Dragan Melkus, Dragutin Renarić, Marijan Detoni, i ini.

Vukovar ima svog nobelovca Lavoslava Ružičku. Rođen je u Vukovaru 1887. godine, a Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine.

Vukovar je imao razvijen društveni život po uzoru na europska shvaćanja. Samo u razdoblju do Prvoga svjetskog rata djelovalo je 30-ak društava. Pjevačka, čitalačka, športska i potpomagajuća društva imala su svoje čitaonice, organizirala koncerte i zabave. Društva su često bila organizirana na nacionalnoj osnovi. Prva predstava na hrvatskom jeziku održana je 1821. godine, bilo je to dramsko djelo gvardijana franjevačkog samostana Grge Čevapovića. Najutjecajnije hrvatsko društvo je pjevačko društvo »Dunav«. U Vukovaru je 1922. godine otvoren Hrvatski dom, stjecište svih kulturnih zbivanja.

Vukovar u Jugoslaviji

U razdoblju između dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko područje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim ekspanzionističkim pritiskom Beograda. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko područje je sustavno cijepano. Intervencijama Beograda vlasti se mijenjalo sastav stanovništva. Površine dobivene agrarnom reformom dijele se solunskim doborovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Ali su doseljavani i Srbi i dijelom Hrvati iz siromašnih ruralnih krajeva Hrvatske: Like, Korduna i Dalmacije. Zapošljavanje u tvornicama vješto se koristilo da se mijenja hrvatski značaj vukovarskog kraja.

Na početku ovog razdoblja u Vukovaru je vrlo snažan radnički pokret, koji svoje uporište nalazi u neriješenom socijalnom i nacionalnom pitanju u tadašnjoj jugoslavenskoj državi. Ovo je posebno naglašeno održavanjem II. kongresa Socijalističke radničke partije Jugoslavije 1920. godine, koja na tom kongresu dobiva i novo ime - Komunistička partija Jugoslavije (iako je sama država jugoslavensko ime ponijela tek 1929. godine). Pored svih pritisaka ekspanzionističke politike Beograda toga doba u Vukovaru sve do kraja tridesetih godina 20. stoljeća međunacionalnih tenzija gotovo da nije ni bilo a hrvatska nacionalna svijest sačuvana je i s olakšanjem je dočekano osnivanje Banovine Hrvatske 1939. godine.

Nažalost, slijede tragični događaji Drugog svjetskog rata. Međunacionalni sukobi izazvani pred sam rat sada se zaoštravaju i u Vukovaru. Grad nije pretrpio veća razaranja. Sastav stanovništva znatno se promijenio, posebno progonima Židova, Srba i antifašistički orijentiranih Hrvata, te progonom , ubijanjem i iseljavanjem vukovarskih Nijemaca (["Donauschwaben"]) pred kraj i nakon rata.

Nakon 1945. godine u novoj jugoslavenskoj državi i šidski je kotar odvojen od hrvatskih zemalja. Ostatak Srijema, koji nije u sastavu današnje Hrvatske, izdvojen je još ranije prilikom osnivanja Banovine Hrvatske. Za razliku od predratnoga "sakaćenja", u zamjenu za šidski kotar, do tada već mahom naseljen Srbima, Hrvatska je dobila Baranju koja nikad do tad u povijesti nije bila u Hrvatskoj. Vukovarsko-iločki kraj, ostao u sastavu Hrvatske, u upravnom pogledu činio je općinu Vukovar.

Radnički Dom, mjesto održavanja Drugog kongresa KPJ.

U skladu sa Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. provedena je nacionalizacija dobara koja je pretvorena u državno vlasništvo. Dvije najbogatije vukovarske obitelji Eltz i Paunović ostaju bez cijelokupne imovine, koju dijelimice vlasnicima vraća Republika Hrvatska u novije vrijeme. Nakon 1948., raskola sa SSSR-om i kretanja novim putem, državno je vlasništvo postalo društvenim (koje je de facto identično radničkom dioničarstvu, bez preciziranog vlasništva u vidu dionica). U vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Nažalost, industrija je usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage. U isto vrijeme agrarna proizvodnja je autarhična. Godine 1990. od ukupno zaposlenih u gospodarstvu vukovarskog kraja oko 60% radi u industriji, a samo 12% u poljoprivredi, u društvenom sektoru.

Neki događaji iz vremena Rankovićeve strahovlade u Jugoslaviji bili su indikativni za osvajački pohod Srbije 30 godina poslije. Arhitektonski neprimjerenim zahvatom uklonjena je građevina hrvatskog atributa koju je projektirao velikan hrvatske arhitekture Aleksandar Freudenreich, Hrvatski dom u Vukovaru.[3] Na mjestu gdje je bio definiran povijesni arhitektonski korpus kompleksa Hrvatskoga doma, koji se je održao sve do početka 1960-ih, srušen je stari klasicistički hotel "K lavu", a nije dugo prošlo, srušeno je i barokno pročelje Hrvatskog doma.[3] Već 1966. je godine na tom mjestu izgrađena arhitektonski neprimjerena građevina, aneks "Centra za kulturu", u koji se ulazilo s novoformiranoga "trga" , drugim riječima, uklonjen je povijesni dio hrvatskog doma te je sa dunavske strane ostala kazališna dvorana u Rokoko stilu koja postoji i danas. Građevinski ostaci starog hotela "K Lavu" ukradeni su te je tada zabilježeno da je dvoje ljudi krivično odgovaralo za nemili događaj. Dok je pozadi , pored dvorane na mjestu starog Hotela "K Lavu" izgrađen neprimjeren modernistički objekt novog hotela "Lav". U ratu 1991. hotel je oštećen ali ipak nije obnovljen već je porušen a na njegovom mjestu izgradjen novi objekt sukladno potrebama grada u suvremenom dobu.

Vukovar u Domovinskom ratu i danas

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bitka za Vukovar

Vukovarska arhitektura teško je stradala u agresiji Srbije i JNA na grad , jedan od posljednjih neobnovljenih objekata, Stari željezničk​i kolodvor u Vukovaru, snimljen 2007. godine.

Osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine došlo je do otvorene agresije Srbije na Vukovar i Hrvatsku. Nakon što je većina srpskog stanovništva (sva srpska djeca) pobjegla iz grada, počela je bitka za Vukovar, u kojoj su hrvatske snage branile grad protiv vojske JNA, srpskih četničkih i drugih paravojnih formacija i srpske vojske, koja je imala golemu premoć u ljudstvu i tehnici. Srpsko je granatiranje sravnilo grad sa zemljom. Nakon tri mjeseca ogorčenih borba, Vukovar je 18. studenog 1991. godine pao u srpske ruke.

U agresiji na Vukovar 1991. godine, JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje 1.739 osoba.[4]

Nakon oslobodilačkih akcija u drugim krajevima Hrvatske 1995. godine, počeli su pregovori o povratku Vukovara pod hrvatsku vlast. Lokalna je samouprava u Vukovaru počela djelovati sredinom 1997. godine.

Govor predsjednika Tuđmana nakon dolaska Vlaka mira u Vukovar, 8. lipnja 1997. godine.

Dana 8. lipnja 1997. godine, "Vlak mira" stigao je iz Zagreba u Vukovar. Bio je sastavljen od 21 vagona iz svih hrvatskih županija, a u njemu su bili najviši politički dužnosnici, crkveni velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora, te brojni uglednici iz javnog, kulturnog, znanstvenog i gospodarskog života Hrvatske. On je označio povratak Hrvatske u Vukovar, u hrvatsko Podunavlje, na njene istočne granice. Predsjednik Tuđman je nazvao Vlak mira simbolom povratka prognanika i pružanja ruke onima, koji nisu okrvavili ruke. Obraćajući se okupljenom narodu, predsjednik Tuđman je pozvao na praštanje jer pobjednik, koji ne zna praštati sije klice novih zala, a hrvatski narod to ne želi niti je želio.

Hrvatsko Podunavlje je mirno reintegrirano u Republiku Hrvatsku 15. siječnja 1998. godine. Otad se mnogo radi na obnovi grada i povratku svih stanovnika i pomirbi , te se oživljavaju kulturni i drugi vidovi gradskog života.

Gradska naselja

U sklopu grada Vukovara nalaze se naselja: Trpinjska cesta, Borovo Naselje, Mitnica, Petrova gora, Sajmište, Supoderica, Lužac, Centar (stara jezgra grada). Pod upravom grada Vukovara se nalaze i sela Lipovača, Sotin i Jakobovac (naselju pripada Ovčara).

Stanovništvo

Broj stanovnika od 1857. do 2011. , dramatičan pad broja st. nakon 1991. do danas[5]

Grad Vukovar, prema popisu 2001. godine, ima 31.670 stanovnika, te je drugi grad po veličini u županiji.

Prema narodnosti, većina stanovnika su Hrvati (57.5%), slijede ih Srbi (32,9%), Rusini (1,8%), te Mađari (1,2%). Od ostalih nacionalnih manjina u Vukovaru još ima Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Slovaka, Crnogoraca, Albanaca i inih.

Franjevački samostan sa crkvom Sv. Filipa i Jakova na brdu Šlezija , najstarijem dijelu grada Vukovara.

U gradu Vukovaru u prošlosti su oduvijek većinsko stanovništvo bili Hrvati, ali ipak bio je primjerom etničke i vjerske raznolikosti.

Nacionalna struktura stanovništva Vukovara kroz godine:[6]
Godina Ukupno Hrvati Srbi Nijemci Mađari Ostali
2011. 27.683 15.881 57,37% 9.654 34,87% 58 0,21% 347 1,25% 1743 6,30%
2001. 31.670 18.199 57,5% 10.412 32,9% 58 0,2% 387 1,2% 2.614 8,3%
1990. 44.639 21.065 47,2% 14.425 32,3% 94 0,2% 694 1,5% 8.361 18,8%
1971. 30.222 14.694 48,6% 9.132 30,2% 60 0,2% 835 2,8% 5.501 18,2%
1948. 17.223 10.943 63,5% 4.390 25,5% 54 0,3% 913 5,3% 923 5,3%
1931. 10.242 5.048 49,6% 1.702 16,6% 2.670 26,1% 571 5,6% 215 2,0%
1910. 10.359 4.092 39,5% 1.628 15,7% 3.503 33,8% 954 9,2% 183 1,8%

U kretanju nacionalnog sastava stanovništva grada Vukovara u 20. stoljeću vidi se da su Hrvati kontinuirano imali gotovo polovicu u vukovarskom stanovništvu. Najveće promjene dogodile su se u gotovo potpunom nestajanju Nijemaca i povećanju broja srpskog stanovništva. U rubrici ”ostali” 1990. godine najveći postotak imaju tzv. ”Jugoslaveni” 9,5%, slijede Rusini sa 2,7% itd.

Hrvati

Naseljavanje Hrvata u Podunavlju na današnjem vukovarskom području uslijedilo je krajem 6. i početkom 7. stoljeća, kada su Hrvati došli i na ostala hrvatska područja. Trinaeststoljetna naseljenost Hrvata dopušta da o njima govorimo kao o starosjediocima na ovom području. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara u 10. i 11. stoljeću već su svi hrvatski krajevi od Drave i Dunava na sjeveru do Jadranskog mora na jugu ujedinjeni u jedinstvenoj hrvatskoj kraljevini. Hrvatsko stanovništvo na vukovarskom području pretrpjelo je najveće gubitke za vrijeme turske vladavine (1526.-1687. godine), ali se uspjelo održati.

Pravoslavna crkva Sv. oca Nikolaja u središtu grada.

Srbi

Prvo naseljavanje stanovnika pravoslavne vjere na vukovarskom području uslijedilo je u 16. stoljeću. Pravoslavni Vlasi, kao pomoćne turske čete (martolozi) naseljavaju se u manjim skupinama. Poslije oslobođenja od turske vlasti krajem 17. i početkom 18. stoljeća nekoliko stotina srpskih obitelji naseljava se u opustjelim selima i nešto u Vukovaru. Tada je nastala srpska enklava od desetak sela na vukovarskom području i održala se kao relativno zatvorena cjelina. U novijem razdoblju plansko naseljavanje Srba u Vukovar uslijedilo je za vrijeme postojanja jugoslavenskih država dijeljenjem obradivih površina i zapošljavanjem. Najveći priljev Srba u Vukovaru uslijedio je poslije 1945. godine i odlaska Nijemaca.

Nijemci

Austrijski carevi poticali su naseljavanje novih stanovnika na opustjela područja poslije turske vladavine, da bi dobili radnu snagu. Već početkom 18. stoljeća u Novom Vukovaru naselili su se njemački obrtnici. Tijekom 18. i 19. stoljeća naseljava se znatniji broj Nijemaca na vukovarskom području. Mnogi koji su se ranije naselili u Bačkoj sada prelaze Dunav, jer se oko Vukovara mogla dobiti jeftina zemlja. Tako u nekim selima kao npr. Sotinu Nijemci čine polovicu stanovništva. Tijekom i krajem Drugog svjetskog rata 1944./45. godine i Nijemci teško stradavaju i u Vukovaru ih ostaje neznatan broj.[7]

Popis stanovništva 1991.

Crkva Sv. Roka u sklopu kompleksa Dvorca Eltz.

Popis 1991.

Prijeratna općina Vukovar :

  • površina: 606 km2
  • br. stanovnika: 84.189
  • br. naseljenih mjesta: 29

Nacionalni sastav po naseljenim mjestima, 1991.

Apsolutna etnička većina:

██ Hrvati (14)

██ Srbi (10)

██ Rusini (2)

Relativna etnička većina:

██ Hrvati (2)

██ Mađari (1)

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Vukovar

Uprava

Gradonačelnik Vukovara je Ivan Penava iz redova HDZ-a.[8] Gradonačelnik je nositelj izvršne vlasti i zastupa Grad Vukovar. Gradonačelnik se bira na neposrednim izborima na vrijeme od četiri godine, sukladno zakonu o lokalnim izborima. Gradonačelnik ima dva zamjenika koji se biraju zajedno i istovremeno s gradonačelnikom. U Gradu Vukovaru zbog odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina , kojom se srpskoj nacionalnoj manjini priznaje pravo na zastupljenost , jedan zamjenik gradonačelnika bira se iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine.[9]

Gradsko Vijeće grada Vukovara sastoji se iz 21 člana od kojih su po jedan Predsjednik gradskog Vijeća i podpredsjednik. Ono obavlja dužnosti sukladno Statutu Grada Vukovara.

Gospodarstvo

Luka Vukovar najveća je riječna luka Hrvatskoj.

Gospodarstvo Vukovara zasnovana je na poljoprivredi, trgovini, vinogradarstvu, prehrambenoj industiji, tekstilnoj industriji, industriji građevinskog materijala, industriji obuće i turizmu. Prije Domovinskog rata Vukovar je bio jedan od najrazvijenijih područja Hrvatske. Industrija je teško stradala u velikosrpskoj agresiji 1991.-95. (neposredna razaranja, a za srpske okupacije krađa imovine, strojeva i odvoz istih u Srbiju[10]), ali mirnom reintegracijom pod hrvatsku vlast počela je obnova grada, pa tako i industrije.

Neke od većih tvrtki u gradu Vukovaru:

  • "Vupik" - prehrambena industrija
  • "Borovo" - industrija obuće
  • "Luka Vukovar"
  • "Velepromet"
  • Tvornica ljekova "Yasenka"
  • Tvrtka "Smiljanić" d.o.o[11]
  • Tvornica biodizela - "Biodizel Vukovar" d.o.o , najveći proizvođač biodizela u Hrvatskoj[12]

Trgovački centri :

  • "Kaufland" Vukovar
  • "Golubica Mall" Vukovar
  • "Robna kuća Velepromet" Vukovar
  • "Lidl" Vukovar
  • "Boso" Vukovar

Posebne zone za ulaganja su :

Poslovno-inovacijski centar "BIC Vukovar" - predstavlja zaokruženi koncept za potporu inovativnom, tehnološki proizvodno orijentiranom poduzetništvu - neovisno o veličini ili zrelosti tvrtke. Cilj ovog Centra je privući ili potaknuti stvaranje i rast tehnološki orijentiranih tvrtki. Poslovno-inovacijski centar BIC-Vukovar smješten je na području Vukovarske gospodarske zone na parceli površine od 15.776 m2. U svom sastavu Poslovno-inovacijski centar BIC-Vukovar ima 4 centra, smještena u 2 zgrade. U zgradi bivše tiskare Borovo (bruto površine 1.125 m2) smješten je Poduzetnički inkubator, a u zgradi Poly (bruto površine 9.700 m2) smještena su preostala 3 centra BIC-Vukovar i to Proizvodni centar, Centar inovativnog poduzetništva (CIP) i Edukacijski centar. [13]

Turizam

Turizam je također jedna od važnih djelatnosti u gradu. Nakon uklanjanja porušenih mostova na Dunavu kod Novog Sada krenula su krstarenja Dunavom, pa su počeli pristajati putnički brodovi i u Vukovaru. Tim brodovima se samo u 2005. godinu u Vukovaru iskrcalo oko 18.500 turista, pretežno američkih i njemačkih. Nakon ponovne izgradnje hotela Lav, počeo se razvijati i kongresni turizam.

Dvorac Eltz sa dvorskim perivojem 2014.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2015. godini Vukovar je zabilježio čak 153% više turističkih dolazaka i 132% noćenja više nego godinu ranije. Po podacima Državnog zavoda za statistiku za 2014. i 2015. godini, apsolutni rekorder po rastu turističkih dolazaka i noćenja je Vukovar. Sa 7.017 dolazaka u 2014. godini, skočili su za deset tisuća, na 17.811 dolazaka u 2015. godini, što je rast od čak 153,8 posto. Tek nešto je manji rast u broju noćenja, 135 posto – sa 11.923 u 2014. na 28.015 u 2015. godini. Sam grad predstavlja važno turističko mjesto za ratni , memorijalni turizam koji čini najveći broj posjeta turista.

Među mnoštvom vrlo atraktivnih građevina, ističu se dvorac Eltz iz XVIII st., barokne zgrade u središtu grada, franjevački samostan, župna crkva sv. Filipa i Jakova, Pravoslavna crkva Sv. Nikole, Mauzolej obitelji Paunović dok je najpoznatiji i najposjećeniji objekt u gradu Vukovarski vodotoranj.

Izvan grada na obali Dunava prema Iloku nalazi se Arheološki park Vučedol gdje je pronađena čuvena obredna posudica Vučedolska golubica koja predstavlja povijesni simbol grada Vukovara. Arheološko nalazište sa Muzejem Vučedolske kulture i Arheološkim istraživačkim centrom (Vila Streim) jedini je izuzev osječkog, arheološki istraživački centar u istočnoj Hrvatskoj dio je šireg plana izgradnje "Arheološkog parka Vučedol" koji će po završetku posjedovati i kompletno uređen arheološki prostor oko samog muzeja a planira se i izgradnja zvijezdarnice te uređenje vučedolske marine za prijem brodova na Dunavu. Vučedol je danas poznato izletište, raj za ribiče s prekrasnom pješčanom plažom na Orlovu otoku.

Atraktivno ušće rijeke Vuke u Dunav, šetališta uz Dunav i uređene plaže na Vukovarskoj adi osiguravaju športsko-rekreacijske aktivnosti tijekom cijele godine, a posebice u toplom dijelu godine kada je moguće kupanje gdje posljednjih godina dolazi sve više turista iz cijele Slavonije. Na Dunavu i Vuki popularan je ribolov (som, smuđ, šaran, štuka, kečiga).

Najpopularnije vukovarsko izletište svakako je Etno - eko park u šumi Adica 2 km od središta grada smješten u poznatoj vukovarskoj park-šume i okružen rukavcima rijeke Vuke. Mjesto gdje se najčešće održavaju manifestacije u gradu posebice ljeti , koncerti na otvrenom kao Vubass festival i sl. Posjetitelji mogu uživati u raznovrsnoj ponudi restorana, dok istovremeno mogu prenoćiti u jednoj od šest dvokrevetnih soba, uređenih u ruralnom stilu.[14]

Mjesta memorijalnog turizma :

  • Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru[15]
  • Spomen dom Ovčara [16]
  • Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991. [17]
  • Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti[18]
  • Veliki bijeli križ na ušću Vuke u Dunav , u spomen na sve žrtve Domovinskog rata
  • Bugarsko vojno groblje[19]
  • Spomen-park Dudik

U gradu postoje sljedeći hoteli i hosteli :

  • Hostel 101 Dalmatinac [22]
  • Vila Vanda[23]

Kultura

Muzeji

Muzej je teško stradao u Domovinskom ratu te je bio i prvi objekt bombardovan u zračnim napadima JNA na grad. Dobar dio umjetnina odnešene su u Novi Sad gdje su godinama bile pohranjene u "Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture" AP Vojvodine.

Radom u progonstvu u periodu od 1992. godine do danas, na inicijativu gospodina Bože Biškupića, skupljena je zbirka umjetnina koju su hrvatski umjetnici darovali Gradskom muzeju. Toj ideji su se pridružili i umjetnici iz Italije, Austrije, Njemačke, Poljske, Francuske i drugih zemalja. Zbirka nosi naziv Muzej Vukovara u progonstvu i danas broji 1500 umjetnina.

U procesu mirne reintegracije hrvatskog podunavlja i početka djelovanja muzej je djelovao u razorenom dvorcu ali je uspješnim trudom dijelatnika ubrzo počeo da se obnavlja. Umjetnine su vraćene u Hrvatsku. Gradski muzej Vukovar i kompleks dvorcaEltz obnovljen je 2011. u sklopu Projekta Vlade RH i Razvojne banke Vijeća Europe, koji pod nazivom Obnova i revitalizacija kulturne baštine „Ilok -Vukovar-Vučedol“ provodi Ministarstvo kulture RH. Nakon završenih građevinskih radova, Prva faza stalnog postava u prizemlju Eltz sa svečanim dvoranama i ambijentalnim prostorima otvorena je u Noći muzeja 25. siječnja 2013. godine. Već sljedeće godine, 23. siječnja 2014. godine otvoren je stalni postav Gradskog muzeja Vukovar, koji sa svojim zbirkama pokriva vremenski raspon od 8000 godina. Danas je Gradski Muzej Vukovar jedan od najuredjenijih.

U travnju 2016. godine u sklopu dodjele nagrade za Europski muzej godine u San Sebastijanu , Gradski muzej Vukovar dobio je od (EMYA) Europskog muzejskog foruma Nagradu Silletto za suradnju s lokalnom zajednicom i uključivanje volontera u rad muzejske ustanove. Za nagradu Europski mujzej godine bilo je nominirano 49 muzeja iz 24 europske zemlje. [24]

  • Muzej Vučedolske kulture izgrađen je na arheološkom lokalitetu Vučedol podno prapovijesnog tela – višeslojnog naselja na kojemu se od 1984. godine provode sustavna interdisciplinarna istraživanja. Vučedol je eponimni lokalitet eneolitičke kulture koja se u svojoj kasnoj fazi pred kraj trećega tisućljeća prije Krista proširila na prostor današnjih 12 europskih zemalja. Muzej u svome stalnom postavu kroz 19 tema donosi prikaz i rekonstrukciju života kulture na širem prostoru rasprostiranja. Muzej je dio arheološko-turističkog parka a muzeološkim sadržajima su obuhvaćeni i novoizgrađeni prostori vučedolskog Gradca s rekonstrukcijom megarona ljevača bakra, radionice starih zanata i istraživački centar u Villi Streim. Muzej Vučedolse kulture danas je jedan od najsuvmrenije opremljenih muzeja u Republici Hrvatskoj. [25]
  • Memorijalni muzej posvećen Lavoslavu Ružički (1887. - 1976.), dobitniku Nobelove nagrade za kemiju 1939. g., otvoren je prvi put 1977. g. Rodni grad Vukovar Ružička je posjetio 1965. g., kada je nastala ideja o osnivanju muzeja. Obnovljena Ružičkina kuća otvorena je 2007. g., na 120. obljetnicu njegova rođenja, i djeluje kao kulturno-znanstveni centar. U njoj se nalaze zavod HAZU i velika polivalentna dvorana te Spomen-muzej Lavoslavu Ružički. U njemu su izložene fotografije, pisma i drugi materijali koji dokumentiraju bogati Ružičkin život i plodni znanstveni rad.[26]
Memorijalni Muzej nobelovca Lavoslava Ružičke.

Gradska knjižnica i čitaonica Vukovar

Gradska knjižnica i čitaonica Vukovar utemeljena 1947. godine javna je ustanova koja obavlja knjižničnu i informacijsku djelatnost gradske knjižnice u gradu Vukovaru te je i važan čimbenik očuvanja tradicijske kulture vukovarskog kraja posjeduje vrijednu zavičajnu zbirku knjiga i publikacija. U knjižnici se nalazi i jedan od svega nekoliko Američkih kutaka u Republici Hrvatskoj.


Manifestacije

  • Vukovarski filmski festival , festival filmova podunavskih zemalja
  • Bonofest , festival duhovne glazbe u Franjevačkom samostanu
  • Lutkarsko proljeće , festival dječijeg kazališta
  • Festival komorne glazbe
  • Vukovarski etno sajam
  • Dan Sv. Vinka
  • Vukovarske adventske svečanosti
  • "Tiha noć u Vukovaru" , godišnji koncert pod vodstvom Hrvatske radiotelevizije

Religija

Po popisu stanovništva iz 2011. najbrojnija vjerska zajednica u gradu su Katolici, većinom Hrvati , pripadnici drugih vjeroispovijesti su pravoslavci, te Grkokatolici od kojih najviše ima pripadnika Rusina i Ukrajinaca.

Svetac zaštitnik grada Vukovara je Sveti Bono Vukovarski koji je od davnina i prije rata štovan kako od strane katolika tako i pripadnika drugih vjeroispovjesti u gradu pravoslavnih i grkokatolika. Po svetom Boni Vukovarskom ime su dobili i Pastoralni centar Svetog Bone , udruga Sveti Bono Vukovar i "Bonofest" - festival duhovne glazbe. U gradu postoji i Grkokatolička zajednica mahom Rusina i Ukrajinaca. U gradu djeluje i Adventistička crkva. Medju pravoslavnim vjernicima posebice se štuje Sveta Petka svetica zaštitnica žena , bolesnih i siromašnih.

Sakralni objekti :

  • Franjevački samostan sa Crkvom Svetih Filipa i Jakova u Vukovaru - teško oštećenom u ratu , 2000. obnovljena, nakon Zagrebačke i Đakovačke katedrale treća je crkva po dužini u Hrvatskoj, građena u baroknom stilu , sa nekoliko vrijednih oltara , posjeduje i vrijednu knjižnicu te kriptu obitelji Eltz ispod crkve, najveću vrijednost predstavljaju ostaci Sv. Bone koji se čuvaju u srebrnom sarkofagu na sarkofagu stoji napisano: "Spaljeni ostaci sv. Bone mučenika"
  • Crkva Gospe Fatimske u Borovu Naselju sa kipom Gospe Fatimske pronađenim neoštećenim pod ruševinama prijeratne crkve , na Svijećnicu 2.2.2000. godine
  • Crkva Sv. Roka u sklopu D vrorca Eltz
  • Hram Svetog Nikole u Vukovaru - jedan je od najstarijih i najznačajnijih pravoslavnih crkvi u stilu pučkog baroka sjeverno od Save i Dunava , u ratu teško oštećena, danas obnovljena posjeduje vrijedan ikonostas i stare sačuvane spise u tornju crkve
  • Crkva sv. Petke kraj Vukovara u poznatom vukovarskom izletištu park šumi Adica, posjeduje lijepi ikonostas rađen u duborezu a među vukovarcima svih vjeroispovjesti od davnina je popularan izvor svete vode pod crkvom kao "Izvor Svete Petke" poznate zaštitnice žena, bolesnih i siromašnih
  • Grkokatolička župna crkva Krista Kralja u Vukovaru

Obrazovanje

Osnovne škole

  • Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar
  • Osnovna škola Antuna Bauera Vukovar
  • Osnovna škola Nikole Andrića Vukovar
  • Osnovna škola Siniše Glavaševića Vukovar
  • Osnovna škola Blage Zadre Vukovar
  • Osnovna škola Mitnica Vukovar
  • Osnovna škola Josipa Matoša Vukovar

Srednje škole

  • Gimnazija Vukovar
  • Ekonomska škola Vukovar
  • Tehnička škola Nikole Tesle Vukovar
  • Strukovna škola Vukovar
  • Glazbena škola Vukovar

Visoko obrazovanje

Palača Jirkovsky - Veleučilište Lavoslav Ružička

Ostalo

Mediji

U Vukovaru postoje dvije radijske postaje, "Hrvatski radio Vukovar"[27] i "Radio Dunav"[28] namjenjen srpskoj nacionalnoj manjini. Od tiskanih medija u Vukovaru jednom u dva tjedna (svake druge srijede) tradicionalno izlaze Vukovarske novine. U gradu postoji i nekoliko periodičnih manjinskih listova. Na dvije regionalne postaje (Vinkovačka televizija i Osječka televizija) postoje emisije namijenjene gradu Vukovaru, to su "Vukovarski mozaik" i "Vukovarska kronika". Za pripadnike srpske nacionalne manjine u produkciji Zajedničkog vijeća općina emitira se emisija "Kronika Slavonije , Baranje i zapadnog Srijema" [29] iz studija u Vukovaru, uz medijsku potporu Radiotelevizije Vojvodine.

Šport

Značajniji športski objekti u gradu Vukovaru su: Športska dvorana Borovo Naselje (kapacitet 3.000 gledatelja), Plivački centar Borovo sa velikim zatvorenim olimpijskim bazenom koji ima dozvolu za velika međunarodna natjecanja[30] te posjeduje i dva vanjska bazena, tobogan i sunčalište, Stadion HNK Vukovar '91 , Športsko-rekreacijski centar "Lijeva Bara" s dvoranom za borilačke sportove i vanjskim nogometnim i košarkaškim igralištima, Teniski centar Borovo, Sportski centar "Hrgović" - teniski tereni i jahanje, Streljana "Grič-7" kao i nekoliko nogometnih stadiona medju kojima i Gradski stadion Vukovar i stadion NK Vuteks Sloga Vukovar.

Grad Vukovar odlukom gradskog vijeća osnovao je 2016. godine javnu ustanovu "Sportski objekti Vukovar" za upravljanje sportskim objektima u gradu Vukovaru. Osim plivalištem ustanova će upravljati i sportskom dvoranom te teniskim terenima u Borovu naselju kao i sportskim rekreacijskim centrom u Lijevoj bari.[31]

Slijedi popis klubova po športovima:

Atletika

  • Atletski klub "Maraton"

Biciklizam

  • Sportski biciklistički klub "Vukovar"

Boćanje

  • Boćarski klub "Mitnica"
  • Boćarski klub "Borovo"
  • Boćarski klub "Trpinjska cesta"
  • Boćarski klub "Dunav" Sotin

Borilački sportovi

Bridž

  • Sportski bridž klub "Vupik Vukovar"

Gimnastika

  • Gimnastičko društvo "Vukovar"

Hokej na ledu

Košarka

Kuglanje

  • Hrvatski kuglački klub "Vukovar '91"

Nogomet

Odbojka

Ronjenje

  • Klub podvodnih aktivnosti "Vukovar"

Rukomet

Stolni tenis

  • Stolno teniski klub "Vukovar 91"

Šah

  • Šahovski klub "Vukovar 91"
  • Šahovski klub "Slaven"
  • Šahovski klub "Šahmatik"
  • Šahovski klub "Caissa"

Športski ribolov

  • Športsko ribolovna udruga "Dunav"
  • Športsko ribolovna udruga "Vuka"
  • Športsko ribolovna udruga "Borovo naselje 91"
  • Športsko ribolovna udruga "DEA SPORT" Vukovar

Tenis

  • Teniski klub "Borovo naselje"
  • Teniski klub "Vukovar"

Veslanje

  • Hrvatski veslački klub "Vukovar"

Zanimljivosti

Konzulati u Vukovaru

Gradovi i općine prijatelji

Poveznice

Izvori

Crystal Clear app email.svg   Napomena:   Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Grada Vukovara (http://www.vukovar.hr/).
Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Vukovar.
  1. http://www.vukovar.hr/index.php/informacije-mainmenu-89/poloaj-mainmenu-101.html s dopusnicom
  2. http://www.vecernji.hr/hrvatska/paunovici-su-bili-vlasnici-citavog-centra-vukovara-936664
  3. 3,0 3,1 Z. Karač, Đ. Šimičić, Hrvatski dom u Vukovaru..., Prostor, 2[34] 15[2007], str. 213.
  4. Izvor podataka: Privremena evidencija Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2. listopada 2006.
  5. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  6. Stanovništvo grada Vukovara
  7. www.vukovar.hr
  8. Penava novi gradonačelnik. Slavio za samo 191 glas, Sabo mu nije htio čestitati!, Jutarnji list, pristupljeno 13. kolovoza 2014.
  9. http://www.vukovar.hr/grad-vukovar/uprava/gradonacelnik
  10. Gradovi stradali u Domovinskom ratu - Ilok, Hrvatsko kulturno vijeće, objavljeno Petak, 14. studenoga 2008., preneseno s domovinskirat.hr
    Slučaj u Iloku: " Vojnici pretražuju osobne stvari, traže oružje ili tko zna što. Izdvajaju kamione društvenog vlasništva i bolničko vozilo sa dva ranjenika i odvoze ih u Novi Sad...Pljačka i uništavanje imovine svakodnevna je pojava. Opljačkano je sve: najprije dragocjenosti i bijela tehnika, zatim strojevi i alati, umjetnine i pokućstvo, stoka i vino, prodavaonice i tvornička skladišta. Sve se to prenosi iz jedne u drugu kuću, a najčešće u Vojvodinu...Jelenska divljač u šumama je ubijana, stare hrastove šume i bagremike nemilosrdno sijeku i odvoze. Pljačkaši sijeku voćnjake i vade drvene stupce iz vinograda....
  11. http://www.vecernji.hr/poduzetnistvo-i-karijere/za-otvaranje-tvornice-dvije-godine-i-projekt-na-700-stranica-1072759
  12. http://www.biodizel.hr/hr/
  13. http://www.vecernji.hr/hrvatska/poduzetnicki-inkubator-prilika-mladim-poduzetnicima-da-krenu-s-poslom-1063272
  14. http://www.visitvukovar-srijem.com/hr/smjestaj/seljacka-domacinstva/eko-etno-centar-adica,281.html
  15. https://branitelji.gov.hr/memorijalno-groblje-zrtava-iz-domovinskog-rata-u-vukovaru-826/826
  16. http://mcdrvu.hr/index.php/hr/posjetite/memorijalne-lokacije-mcdr-vukovar/10-spomen-dom-ovcara
  17. http://www.mcdrvu.hr/index.php/hr/posjetite/ostale-memorijalne-lokacije/119-vukovarska-bolnica
  18. http://www.mcdrvu.hr/portal/index.php/hr/news-2/18-trpinjska-cesta
  19. http://www.nacional.hr/obnovljena-spomen-kosturnica-ministar-obrane-nenchev-na-bugarskome-vojnom-groblju-u-vukovaru/
  20. http://www.turizamvukovar.hr/index.php?stranica=366
  21. Hrvatski ferijalni i hostelski savez - Hosteli - Vukovar, Hostel Borovo, pristupljeno 19. travnja 2015.
  22. http://101dalmatinac.com/], pristupljeno 14. kolovoza 2016.
  23. http://www.konoba-megaron.hr/, pristupljeno 14. kolovoza 2016.
  24. http://www.europeanmuseumforum.info/emya/emya-2016/emya2016-winners.html
  25. http://vucedol.hr/hr/
  26. http://www.turizamvukovar.hr/index.php?stranica=77
  27. http://www.hrv.hr/
  28. http://www.radio-dunav.hr/
  29. http://www.tvprodukcija-zvo.com/
  30. http://www.glas-slavonije.hr/303765/4/Vukovarski-bazen-gradjen-za-sva-sportska-natjecanja
  31. http://www.hrv.hr/vijesti/aktualnosti/item/9710-osnovana-javna-ustanova-sportski-objekti-vukovar
  32. Vukovarske novine: Osnovan Košarkaški klub „Borovo“, preuzeto 27. srpnja 2011.
  33. [1]
  34. 34,00 34,01 34,02 34,03 34,04 34,05 34,06 34,07 34,08 34,09 34,10 34,11 34,12 Gradovi i općine prijatelji Grada Vukovara

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vukovar