68. bojna Vojne Policije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
68. bojna vojne policije
Logo bojne
Aktivna 1991. – 2008.
Država Hrvatska
Grana Seal of Croatian Army.png Hrvatska kopnena vojska
Sjedište Osijek
Odlikovanja Ribbon of an Order of Nikola Šubić Zrinski.png Red Nikole Šubića Zrinskog
Raspuštena 2008. inkorporirana u sastav Pukovnije Vojne policije Hrvatske kopnene vojske
Zastava 68. bojne Vojne Policije

68. bojna vojne policije ustrojena je 7. prosinca 1991. godine u Osijeku. [1]

Vojno djelovanje[uredi | uredi kôd]

1991.[uredi | uredi kôd]

Od početka „balvan revolucije“, ideolozi „velike Srbije“ dolaze u Slavoniju i pripremaju pobunu u cilju zauzimanja Hrvatske do njihove zamišljene tzv. „granice Virovitica – Karlovac – Sisak – Karlobag“. Otvoreno se prijeti da u tim granicama neće biti mjesta za Hrvate. Jasno je da će se Slavonija morati braniti oružjem. U Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški, Požegi i drugim mjestima vrše se pripreme za obranu. Nakon zločinačkog ubojstva hrvatskih policajaca u Borovu Selu, u graničnom području prema Srbiji je ratno stanje. Jugoslavenska armija vrši mobilizaciju svojih korpusa u Srbiji i Vojvodini, koje građani Beograda s cvijećem ispraćaju u osvajački rat. Zajedno s njima preko Dunava dolaze i skupine četničkih bandi. U kolovozu 1991. Banjalučki korpus JA kod Stare Gradiške prelazi u Republiku Hrvatsku i rušilački kreće prema gradovima u tom području. Organizirani i naoružani Srbi napadaju Daruvar, Pakrac i Lipik te blokiraju područje Papuka. Jedina veza središnje Hrvatske i Slavonije je preko Virovitice. U svim dijelovima Slavonije otpor srpskoj agresiji je hrabar i odlučan. Ustrojavaju se postrojbe ZNG-a, a potom HV-a. Od ljeta do prosinca 1991. ustrojen je veći broj postrojbi vojne policije jačine voda i satnije koje su u sastavu brigada ZNG-a i HV-a ili kao samostalne postrojbe. Zbog specifičnosti zadaća koje je vojna policija u vrijeme Domovinskog rata morala izvršavati, od vojno-policijskih zadaća i stegovnog postupanja prema naoružanim pripadnicima Hrvatske Vojske do borbenih djelovanja na najkritičnijim područjima obrane i oslobođenja Republike Hrvatske, u vojnu policiju su selektivno birani najhrabriji ljudi velikog autoriteta. Tako su gotovo svi pripadnici vojne policije bili pripadnici gardijskih brigada koji su se dokazali na ratištu te imali hrabrost za izvršavanje najtežih borbenih zadaća kao i autoritet među kolegama pripadnicima Hrvatske vojske.[2]

Vojna policija Osijek
01. kolovoza 1991. odlukom zapovjednika 106. brigade HV Eduarda Bakareca osnovana je satnija vojne policije u Osijeku, zapovjednik je bio Goran Vrban.
12. prosinca 1991. je jedan vod vojne policije s 80 ljudi stavljen je pod zapovijedanje Zapovjedništva obrane grada Osijeka.
Također su osnovani vodovi vojne policije:
Samostalni vod vojne policije 3. bojne 106. brigade HV u Čepinu, zapovjednik je bio Ivan Delija.
Vod vojne policije u Antunovcu sa zapovjednikom Perom Čižićem.
Odjeljenje Baranjaca u Osječkoj Tvrđi kojim je zapovijedao Anto Vukoje.
Tijekom 1991. vodovi Vojne policije bili su angažirani u obrani grada Osijeka
Vod VP-a pri 109. brigadi HV Vinkovci
Vod je ustrojen 1. rujna 1991. pri 109. brigadi HV u Vinkovcima a zapovjednik je bio Boris Valjin.
Vod je djelovao na velikom području, od Antina do Nuštra i Cerića, od Vinkovaca do Županje, Đeletovaca i Lipovca.
Vod je prerastao u satniju koja se istaknula pri osvajanju Vinkovačke vojarne, kada su ranjena trojica pripadnika satnije.
Vod vojne policije pri 102. brigadi HV Našice
Vod je ustrojen iz sastava ZNG-a Našice i treće gardijske brigade 23. rujna 1991. nakon zauzimanja vojarne u Našicama, prema zapovijedi zapovjednika 107. brigade HV Slavka Barića. Prvi zapovjednik bio je Filip Tomljenović. Tijekom Domovinskog rata vod je angažiran borbama u zapadnoj Slavoniji te obrani Osijeka i Nuštra.
U Orahovici je 1. prosinca 1991. iz sastava voda ustrojena desetina vojne policije sa zapovjednikom Darkom Marunicom.
Vod vojne policije pri 108.brigadi HV Slavonski Brod
Vod vojne policije u Slavonskom Brodu ustrojen je po zapovijedi zapovjednika 108. brigade HV Josipa Zvirotića 1. studenog 1991. od specijalnog voda za posebne namjene, a za zapovjednika je imenovan Slavko Bilandžija.
Vod VP-a pri 101. brigadi HV Županja
Vod vojne policije u Županji ustrojen je 15. studenog 1991. po zapovijedi zapovjednika 131. brigade HV Mire Vlašića, a za zapovjednika je imenovan Živko Božić.
Na području sadašnjeg djelovanja 68. bVP-a ustrojene su i postrojbe:
Vod vojne policije pri 136. brigadi HV Slatina
Zapovjednik Jozo Šantak.
Vod vojne policije pri 139. brigadi HV Slavonski Brod
Zapovjednik Darko Palenkić.
Vod vojne policije pri 63. samostalnom bataljunu ZNG-a RH-a Požega
Zapovjednik Ivan Kvaternik.
Vod vojne policije pri 122. brigadi HV Valpovo
Zapovjednik Zdravko Fekter.
Samostalna satnija vojne policije Nova Gradiška
Zapovjednik Ante Šolić.
[2]

Pripadnici postrojbi vojne policije u vrijeme najjačih napada hrabro brane Osijek, Nuštar i Vinkovce. Vojna policija iz Slavonskog Broda je na Okučanskom ratištu. Samostalna satnija vojne policije je udarna snaga obrane Nove Gradiške. U prosincu 1991. HV oslobađa područje Papuka, a u borbama sudjeluju postrojbe postrojbe vojne policije iz Našica, Požege i Nove Gradiške. Istovremeno vode se odlučujuće borbe za Osijek, Nuštar i Vinkovce.
Po zapovijedi ministra obrane Gojka Šuška od 7. prosinca 1991. ustrojena je 68. bojne vojne policije u Osijeku,a prvim zapovjednikom imenovan je Vladimir Burić.
[2]

1992.[uredi | uredi kôd]

1. siječnja 1992. na mjesto zapovjednika 68. bojne vojne policije imenovan je Ante Gilja, ratni zapovjednik Nuštra, koji pristupa ustroju zapovjedništva, inspekciji stanja i uvezivanju svih postrojbi u jedan sastav.
Od tog trenutka počinje sustavno djelovanje svih postrojbi koje su do ustroja 68. bojne vojne policije radile svaka za sebe. Najveća ideja bila je da se vodovi i druge postrojbe vojne policije objedine i da zapovjedi primaju s jednog mjesta. Taj problem rješava se ustrojem bojne u čiji sastav ulaze sve postojeće postrojbe i od tada djeluju:
1.satnija u Osijeku, zapovjednik je bio Goran Vrban
2.satnija u Osijeku, zapovjednik je bio Miroslav Pauzar
Komandni vod u Osijeku, zapovjednik je bio Ivan Delija
Odjel kriminalističke Vojne policije u Osijeku, voditelj je bio Ivan Bertagin
3.satnija u Vinkovcima, zapovjednik je bio Franjo Čopčić
4.satnija u Slavonskom Brodu, zapovjednik je bio Slavko Bilandžija
5.satnija u Požegi, zapovjednik je bio Ivica Mikulić
Desetina ZT-a pasa, zapovjednik je bio Željko Gostić
U ovakvom načinu ustrojstva zapovjednici satnija objedinjavali su rad vodova u svojoj zoni djelovanja, a zapovjedništvo 68. bojne vojne policije je preko njih zapovijedalo i primalo izvješća koja su obrađivana i slana Upravi vojne policije u Zagrebu.
[3]
U sastavu združenih snaga vojne policije, pripadnici 68. bojne vojne policije iz ravne Slavonije odlaze u borbena djelovanja u krševito Dubrovačko zaleđe i na sva druga bojišta gdje je hrvatski narod vodio borbu za svoju opstojnost. Ostatak djelatnika ostaje vršiti vojnopolicijske zadaće u svojim zonama odgovornosti.[4]

1993.[uredi | uredi kôd]

Nakon povratka sa južnih bojišta, u tim kratkim razdobljima između borbenih i vojnopolicijskih zadaća postrojba se ustrojava, opremljuje i uvježbava za zadaće koje su pred njima.
U siječnju 1993. pripadnici 68. bojne vojne policije u sastavu združene borbene bojne Vojne policije odlaze u zadarsko zaleđe gdje sudjeluju u borbenim djelovanjima u operaciji "Maslenica".
Nakon završetka operacije "Maslenica" pripadnici 68. bojne vojne policije ostaju u akciji obrane zadarskog zaleđa.[5]
Poradi teških borbenih djelovanja u obrani prvih linija oslobođenog područja te svakodnevnih protunapada neprijateljskih postrojbi uvedene su smjene, tako da se ljudstvo izmjenjivalo svakih 2 tjedna kako bi se očuvala svježina snaga, dok su neki od vojnih policajaca, dočasnika i časnika zbog potrebe ostali dragovoljno na terenu svo vrijeme akcije, bez odlaska na zasluženi odmor.
[6]

1994.[uredi | uredi kôd]

Nakon povratka sa zadarskog ratišta, izvršavana je obuka i priprema za akcije koje slijede i oslobođenje okupiranih područja. Tijekom primirja 1994. godine postrojba je u cijelosti usredotočena na obuku vojnih policajaca, dočasnika i časnika te poboljšanja u funkcionalnom smislu. U tom razdoblju sve djelatnosti postrojbe usmjerene su na pripreme za predstojeća vojna djelovanja u cilju oslobađanja okupiranih područja.

1995.[uredi | uredi kôd]

Tijekom 1995. godine 68. bojna vojne policije je sudjelovala u operacijama oslobađanja okupiranog dijela RH "Operaciji Bljesak".Nakon završetka vojnog djela operacije "Operacije Bljesak" 68. bojna vojne policije u Okučanima ustrojava svoju izdvojenu privremenu postaju i na oslobođenom području uspostavlja crtu obrane te potpuni nadzor i osiguranje oslobođenog područja u suradnji s djelatnicima MUP-a RH. Iskustva i djelovanja 68. bojne vojne policije na oslobođenom području bila su dragocjena za postupanje na kasnije oslobođenim područjima.
Tijekom "Operacije Oluja" 68. bojna vojne policije raspoređena je u obrani grada Osijeka radi sprječavanja mogućeg prodora iz pravca istoka. Bojna je pripremana i bila spremna za ulazak na okupirana područja istočne Slavonije te je sudjelovala u operacijama "Zid" i "Fenix".
[7] Poslije "Operacije Oluja" trebalo je rješavati problem okupiranog područja hrvatskog Podunavlja i Baranje. 68. bojna vojne policije je izvršavala brojne zadaće u procesu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, pri čemu je dala svoj veliki doprinos.

Nakon rata[uredi | uredi kôd]

8. lipnja 1997. Hrvatska zastava došla je u Vukovar. U "Vlaku mira" sa predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom bili su tada pripadnici 68. bojne vojne policije i to je njihova konačna pobjeda.[2]
68. bojna vojne policije nakon rata obavlja vojno-policijske zadaće u zoni svoje odgovornosti.
Istovremeno pripadnici bojne prolaze kroz obuke i školovanja te se pripremaju za međunarodne misije Hrvatske vojske.
Od samog početka sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim misijama pa sve do danas sudjeluju i pripadnici 68. bojne vojne policije .

Zapovjednici bojne[uredi | uredi kôd]

Vladimir Burić
Brigadir Ante Gilja
Brigadir Željko Ljubas
Bojnik Drago Maksimović

Gubitci[uredi | uredi kôd]

Kroz 68. bojnu vojne policije je prošlo oko 1.200 pripadnika: njih 32 je poginulo, 102 ih je ranjeno. [1]

Priznanja[uredi | uredi kôd]

68. bojna vojne policije odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo pripadnika bojne u Domovinskom ratu te se time priznaje kao jedna od herojskih postrojbi Hrvatske vojske.[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]