Abdera (Španjolska)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Abdera
Država Flag of Spain.svg Španjolska
Autonomna zajednica Bandera de Andalucía.svg Andaluzija
Koordinate 36°45′N 3°01′W / 36.75°N 3.017°W / 36.75; -3.017Koordinate: 36°45′N 3°01′W / 36.75°N 3.017°W / 36.75; -3.017
Abdera na karti Španjolska
Abdera
Abdera
Položaj Abdere

Abdera je bila antička kartaška i rimska luka na brdu iznad današnje Adre na jugoistočnoj Španjolskoj Sredozemnoj obali. Abdera se nalazi između Malace (današnje Malage i Carthago Nove (današnje Cartagene) u distriktu koji su naseljivali Bastuli.[1]


Ime[uredi VE | uredi]

Abdera nosi isto ime s gradom u Traciji i još jednim u Sjevernoj Africi. Njezini novčići nose natpis ʾBDRT (punski:𐤀𐤁𐤃𐤓𐤕).* Prvi element u imenu je punska riječ za slugu, a drugi element nepoznatoga značenja dijeli s Gadirom (današnjim Cadizom) i Kiterom.[2]

U grčkim izvorima grad se nalazi pod imenom tà Ábdēra (τὰ Ἄβδηρα) i Aúdēra (Αὔδηρα),[3] Ábdara (Ἄβδαρα),[4] i tò Ábdēron (τὸ Ἄβδηρον).[5]

Povijest[uredi VE | uredi]

Abderu su osnovali Kartažani kao trgovačku luku. Grad je kasnio postao jedan od važnijih gradova Rimske provincije Betike. Za vrjeme rimskog cara Tiberija Abdera je bila kolonija.[1]

Novčići[uredi VE | uredi]

Novčić s likom rimskog cara Tiberija

Najstariji novčići nose svoje ime s glavom Melkarta i tune. Novčići iz vremena cara Tiberija pokazuju glavni gradski hram s dvijema tunama kao njezinim stupovima.[1] Rani rimski novčići su bili dvojezični, s latinskim natpisom na strani s imenom rimskog cara, a na drugoj strani s punskim natpisom zajedno s imenom grada.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Novčići koje nose samo prva četiri slova su jako oštećeni. Jedan primjer nađen u 19. stoljetnom izvoru nosi 6 slova ʾBDRʾT (punski:𐤀𐤁𐤃𐤓𐤀𐤕), ali ga se više ne može naći u Cabinetu des Médailles.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Abdera na Encyclopædiji Britannici
  2. 2,0 2,1 Graham, 1992., str. 45
  3. Strabo.
  4. Ptolomej, Geografija.
  5. Ephor. apud Stephanus Byzantinus

Literatura[uredi VE | uredi]