Agrokombinat (Subotica)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

A.D. Agrokombinat Subotica je gospodarska tvrtka iz Subotice. Bio je poznati poljodjelski gigant. Zadnjih desetljeća je po organizaciji bilo dioničko društvo.

Osnovan je 1964. godine. U doba najvećeg gospodarskog poleta su njegovi strojevi obrađivali preko 15.000 ha zemlje i zapošljavao je preko 1200-1300[1] radnika. Poduzeće je bilo vlasnik brojnih traktora, kombajna i ine razne poljodjelske mehanizacije te brojnog stočnog fonda (krmače, nerasti, tovljenici, krave, junad).

Rezultate koje je postizao u proizvodnji su ga stavljali rame uz rame sa kombinatima slične vrste u Zapadnoj Europi.

Agrokombinat je imao ekonomiju i silos (kapacitet: 24.000 tona) u Novom Žedniku (na adresi Železnička stanica b.b.), farmu svinja u Maloj Bosni i Mikićevu, pogon iza Žednika i skladište u Žedniku (na adresi Matije Gupca 3), nekoliko objekata i direkciju u Verušiću (na adresi Verušić 58), farmu krava na Bikovu (na adresi Bikovo 342) te velike površine obradiva zemljišta po tom dijelu Bačke. i dr. Bilo je i domaćinstava čije su kuće bilo u vlasništvu Agrokombinata.[2]

Iz vlastite akumulacije je izgradio dva silosa koji su imali kapacitet veći od 30.000 tona, vlastitu poljodjelsku mehanizaciju kojom je mogao obraditi sve svoje zemljište, brojne farme krava i svinja, dehidrator za proizvodnju peletirane lucerne, selektor i t.d.

Poduzeće je bilo nositeljem gospodarskog života u tom dijelu Bačke. O njemu su ovisila cijela sela, koja su gašenjem tog gospodarskog diva značajno opustjela (n.pr. Gabrić kod Bikova).[3]

Druga polovica 1990-ih donosi događaje koji se mogu opisati kao sistematsko uništavanje ovog giganta. Propustima i inim djelatnostima moćnika u poduzeću Agrokombinat je doveden pred stečaj. Poslije je protiv tih istih moćnika pokrenut kazneni postupak.

Jeseni 2004. je odlukom subotičkog Privrednog suda uveden stečajni postupak u Agrokombinatu. U tom trenutku je Agrokombinat bio u 58%-tnom vlasništvu malih dioničara. Uskoro je donesen plan reorganizacije. Sav slijed događaja poslije je imao neke čudne osobine: vjerovničkim odborom nije predsjedao najveći vjerovnik, imovina je procijenjena prenisko s obzirom na stvarnu vrijednost. Prodana je brojna vrijedna imovina, neka od nje u bescjenje (pri čemu su na njenu cijenu iznutra utjecali oni isti kojima je prodana), no unatoč dobrim prinosima nije bilježena dobit; preostala je imovina ovog giganta došla pod hipoteku i stvorile se nove obveze. Svi ti događaji su urodili reakcijom dioničara koji su zahtijevali reakciju Suda za organizirani kriminal u Beogradu da se utvrdi što se je napravilo po njihovoj prijavi javnom tužiteljstvu u Subotici te okončanje kaznenih postupaka (koji su snagom političkih moćnika stavljeni u mirovanje) protiv osoba koje su dovele tvrtku do loše gospodarske situacije.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • (srpski) Medija centar Beograd Udruženje akcionara A.D. Agrokombinat Subotica: Kolubara na severu Vojvodine, preuzeto 28. svibnja 2011.
  1. Subotica Zlatko Romić: Pozadina otpuštanja četrdesetak radnika „Agrokombinata“, 5. srpnja 2009.
  2. Subotica.info Rešenje vodosnabdevanja na Gabriću, preuzeto 28. svibnja 2011.
  3. Hrvatska riječ Katarina Korponaić: Dio subotičkog atara više nije isti: Gabrić, selo koje nestaje/Posljedice gašenja Agrokombinata, 27. svibnja 2011.