Prijeđi na sadržaj

Silos

Izvor: Wikipedija
Silos za žitarice (Australija).
Silos.

Silos (španj., množina od silo: suho mjesto pod zemljom u koje se sprema sjemenje, žito, krma; skladište od grč. σ/ɛ/ιρός: jama /za spremanje žita/) je visoka građevina za spremanje žita, cementa i drugih rastresitih tvari. U osnovi ju čini jedan ili više uspravnih cjevastih spremnika, najčešće kružna, ali i četverokutna, šesterokutna ili osmerokutna presjeka, koji imaju ljevkasto dno s vratima za utovar u vozila i pražnjenje. Pune se odozgo, mehanički ili pneumatski. Radi mehanizacije punjenja i pražnjenja, silosi su opskrbljeni različitim uređajima: elevatorima, vodoravnim prenosilima (transporterima), pneumatskim crpkama i slično. Grade se od čelika, te armiranoga ili prednapregnutoga betona. Slične, ali u zemlju ukopane cjevaste građevine za smještaj, zaštitu i lansiranje strateških raketa također se nazivaju silosima.[1]

Silos za šećer

[uredi | uredi kôd]

Silos za šećer je projektiran za skladištenje šećera u nepakiranom stanju. Silos je opremljen s dva odvojena sustava za održavanje parametara klime u prostoru za skladištenje šećera. Sustav grijanja plašta, poda i krova silosa osigurava stalnu temperaturu. Sustav sprječava kondenzaciju vlage na stjenkama silosa, koja bi mogla dovesti do zgrušavanja šećera. Zrak se zagrijava preko izmjenjivača topline voda/zrak i reverzibilnim ventilatorima, tjera kroz kanale na podu silosa, kroz dvostruki izolirajući plašt i kroz kutijaste krovne nosače. Drugi sustav je klima uređaj koji održava vlagu zraka u prostoru skladištenja na određenoj optimalnoj vrijednosti.

Iz silosa se šećer usmjerava ili na skladištenje u prostor silosa ili u pakirnicu i skladište pakiranog šećera. Kada se silos treba prazniti, otvaraju se zasuni u visini poda na središnjem tornju. Šećer pada na okretni stol koji se okreće oko središnjeg tornja i odatle se pomoću strugača skida u dizalo (elevator) smješteno u središnjem tornju. Dizalom se šećer podiže u najviši dio silosa i iz dizala istresa na tračni transporter i odvodi na pakiranje. Na svim presipnim mjestima nalaze se priključci sustava za otprašivanje. Stvorena prašina odsisava se iz prostora silosa i izdvaja na cijevnim filtracijskim elementima automatskim čišćenjem (otresanjem) pomoću komprimiranog zraka u protustruji. Poluproizvodi dobiveni tehnološkom postupku prerade repe su briketirani rezanac i melasa.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. silos. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2019.
  2. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. rujna 2020. (Wayback Machine) "Tehnološki postupak proizvodnja šećera iz šećerne repe", www.secerana.com, 2012.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Silos