Ajutaja

Povijesni grad Ajutaja
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Tajland
Godina uvrštenja	1991. (15. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:576

Ajutaja
	අනුරාධපුරය
	; Stari samostan Vat Jai Čai Mongkon ispred modernog grada
	; Pečat
	Nadimak: Venecija istoka
Država	Tajland
Provincija	Ajutaja (provincija)
	Vlast
• Gradonačelnik	Somsong Sappakosonlakul
	Površina
• Ukupna	14.84 km²
Koordinate	14°21′N 100°35′E / 14.350°N 100.583°E
	Stanovništvo (2006.)
• Entitet	54.888; (3.698,7/km²)
Vremenska zona	TST (UTC+7)
Stranica	www.ayutthayacity.go.th

Ajutaja (tajlandski: พระนครศรีอยุธยา), punog imena Fra Nahkon Si Ajutaja, je glavni grad istoimene provincije u centralnom području Tajlanda. Nalazi se na otoku na spoju tri rijeke: Čao Praja, Pasak i Lopburi, 70 kilometara sjevernije od Bangkoka.^[1]

Ime grada potječe od naziva indijskog grada Ayodhya, rodnog mjesta Rame po epu Ramajana (tajl. Ramakien). Ostali dijelovi službenog imena su titularni epiteti: fra znači "plemeniti" ili "kraljevski", nakhon znači "važni" ili "glavni", a sri na indijskom znači "sveti".

Povijest

U 14. stoljeću Ajutaja se nalazila blizu obale tajlandskog zaljeva, a riječni nanosi su zatrpavali morsku obalu koja je danas podosta udaljena. Tu je kralj Ramathibodi I. 1350. godine osnovao Ajutaju, koja je postala prijestolnicom istoimenog tajlandskog kraljevstva. U njoj je kraljevalo 33 kralja, uključujući neobičnog sijamskog kralja Rama IV. koji je vladao od 1851. – 68. godine.

Ajutaja je oko 1700. godine bila metropola Jugoistočne Azije s oko milijun stanovnika.^[2] Burmanska vojska je uništila ovaj grad 1767. godine i njegovi ostaci s velikim prangovima (tornjevi relikvija) i raskošnim samostanima, su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.^[3]

Grad je počela istraživati Tajlandska likovna akademija 1956. godine, a "Povijesni park Ajutaje" je osnovan 1976. godine.

Znamenitosti

Grad je podijeljen zavojem rijeke Čao Praja na čijem se otoku nalazi Stari grad, kanalom odvojen od Pa Saka na istoku i Klong Muanga na sjeveru. Od starih građevina najvažnije su:

Vat Fanan Čoeng (วัดพนัญเชิงวรวิหาร) iz 14. st. ima unutra jednu od najvećih skulptura Bude na svijetu
Vat Futai Savan (วัดพุทไธศวรรย์) je u 14. st. bio privremena rezidencija Ramathibodija I.
Vang Luang (วังหลวง, "Stara palača") je bila rezidencijom tajlandskih kraljeva
Vat Na Fra Men (วัดหน้าพระเมรุราชิการาม, "Hram kremiranja") je hram iz 13. stoljeća na suprotnoj obali rijeke Lopburi, a obnovljen je u 15. i 17. stoljeću. U njoj se nalazi 5.20 m visoka zlatna skulptura sjedećeg Bude.
Vat Jai Čai Mongkon (วัดใหญ่ชัยมงคล)) iz 1357. godine ima 80 m visok chedi
Ispred hrama Vat Lokaja Sutharama nalazi se 42 m duga skulptura Bude isklesana iz mjesnog monolita
Vat Mahathat (วัด มหาธาตุ พระนครศรีอยุธยา, "Hram velike i presvete relikvije") je izgrađen 1374. godine kada je vladao kralj Boroma Radschathirat I.
Vat Fu Khao Tong (วัด ภูเขาทอง, "Hram zlatne planine") je hram okji je 1387. godine izgradio kralj Ramesuan, a 80 m visok chedi (stupa) dao je izgraditi burmanski kralj Bayinnaung 1569. godine.
Vat Ratčaburana (วัด ราช บุรณะ พระนครศรีอยุธยา) je hram koji je dao izgraditi Borommaracha II. (v. 1424. – 48.) s kriptom u kojoj su pronađeni mnoggi predmeti od zlata, između ostalog "klečeči slon" koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Chao Sam Phraya.
Vat Fra Si Sanfet (วัดพระศรีสรรเพชญ) je budistički hram iz 15. stoljeća s visokim prangovima koji je ime dobio po 16 m visokoj pozlaćenoj skulpturi Bude
Palača Čandra Kasem (พระราชวัง จันทร เกษม, "Palača sretnog mjeseca") iz 1577. godine je izgrađena za vladavine kralja Maha Thammaracha za njegovog sina Naresuana Velikog
Vat Čai Vathanaram (วัดไชยวัฒนาราม, "Hram duge i slavne ere") je budistički hram koji je izgradio kralj Prasat Thong 1630. godine. On ima središnju platformu s po četiri manja pranga, okruženu s osam chedi kapela i zidom sa 120 sjedećih Buda, oslikanih crnom i zlatnom bojom.
Vat Fra Ram (วัดพระราม, "Hram svetog Rama", slika desno), osnovam 1369. godine, obnovljen je za kralja Borommakot od 1741. – 42. god.
Vat Suvan Dararam (วัดสุวรรณดารารามราชวรวิหาร) je stariji hram koji je obnovljen kada je vladao kralj Puttha Yotfa Chulaloke (1782. – 1809.).

Vat Fanan Čoeng
Vat Futai Savan
Rekonstrukcija Stare palače u parku Mueng Boran ("Stari Tajland")
Vat Na Fra Men
Vat Jai Čai Mongkon
Glava Bude zarasla u korijenje ispred Vat Mahathata
Ležeći Buda ispred Vat Lokaja Sutharama
Vat Fu Khao Tong
Vat Ratčaburana
Palača Čandra Kasem
Vat Čai Vathanaram
Vat Suvan Dararam

Izvori

↑ Derick Garnier, Ayutthaya: Venice of the East, 2004., River books. ISBN 9-7482-2560-7.
↑ George Modelski, World Cities: –3000 to 2000, Washington DC: FAROS 2003. ISBN 978-0-9676230-1-6.
↑ Povijesni grad Ajutaja na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 28. lipnja 2011.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ajutaja

Stranice općine Ajutaja (tajl.)
Video svjetske baštine Ajutaje (engl.)
Panografije Ajutaje na Patrimonium-mundi.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2011. (Wayback Machine)

[1] Derick Garnier, Ayutthaya: Venice of the East, 2004., River books. ISBN 9-7482-2560-7.

[2] George Modelski, World Cities: –3000 to 2000, Washington DC: FAROS 2003. ISBN 978-0-9676230-1-6.

[3] Povijesni grad Ajutaja na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 28. lipnja 2011.

[1]

[2]

[3]