Al Khor

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "otok".
(Primjeri uporabe predloška)
Brežuljak na sjevernom kraju otoka Al Khor.
Iskopavanje kasitskog nalazišta boje na otoku Al Khor.
Zemljani put na otoku Al Khor.
Vegetacija na otoku Al Khor.

Otok Al Khor ( ar. جزيرة الخور </link> ), također poznat kao Jazirat bin Ghanim i Purple Island, je otok koji se nalazi u općini Al Khor na sjeveroistočnoj obali Katara . Tu se nalazi jedino arheološko nalazište u zemlji koje se može pripisati drugom tisućljeću pr. [1] Četiri su glavna razdoblja okupacije na otoku, koja datiraju već od pr. 2000. prije Krista do čak 1900. godine. Otok je najpoznatiji po tome što je u drugom tisućljeću prije Krista bio mjesto rada industrije ljubičaste boje koju su kontrolirali Kasiti . [2]

Geografija[uredi | uredi kôd]

Otok Al Khor nalazi se otprilike 50 km sjeverno od glavnog grada Dohe . Povezan je s kopnom suženim zemljanim putem koji prolazi kroz nekoliko potoka. [3]

Prostirući se na površini od 1,67 km², otok se nalazi na istočnoj strani zaštićenog zaljeva s kojeg se pruža pogled na grad Al Khor . Širina zaljeva je od 2,2 do 6,5 km. S otvorenim morem povezana je kanalom širine oko 750 metara na svom južnom kraju. Od grada Al Khora dijeli ga 420 metara niske vode. Mnoge mangrove ( Avicennia marina ) nalaze se uz njegovu jugoistočnu i istočnu obalu. Na otoku nije pronađena pitka voda, ali poznati izvori su u blizini. [4]

Ovdje se mogu uočiti brojni izdanci vapnenca, od kojih je najviši otprilike 8.5 metara. Na obali se nalaze trošne i ravne kamene formacije na kojima su otkrivene razne školjke morskih puževa . Iako relativno visoki izdanci sadrže tragove umjetnih struktura poput grobnih humaka, velika većina arheoloških otkrića napravljena je na ravnim područjima koja okružuju te izdanke. [4]

Arheologija[uredi | uredi kôd]

Neolitik[uredi | uredi kôd]

Konačna okupacija otoka tijekom neolitika nije uvjerljiva. [5] Nekoliko neolitičkih kampova i ulomaka posude Ubaida otkriveno je otprilike 6 km istočno od otoka. [4] Pretpostavlja se da su otok posjetili ti neolitski stanovnici. [6]

Rano dilmunsko razdoblje[uredi | uredi kôd]

Keramika koja potječe iz civilizacije Dilmun sugerira da je otok bio povezan s civilizacijom sa sjedištem u Bahreinu iz c. 2000. do 1750. pr. Kr.[2] Keramika koja datira iz ranog razdoblja Dilmun sastoji se uglavnom od staklenki srednje veličine i lonaca za kuhanje.[2] Naselja koja datiraju iz razdoblja Dilmun možda su osnovana kako bi se ubrzala trgovačka putovanja između Bahreina do najbližeg značajnog naselja u Perzijskom zaljevu, Tell Abraq. Drugi scenarij podrazumijeva da su logore stvorili gostujući ribari ili lovci na bisere iz Dilmuna. Također je sugerirano da prisutnost keramike ukazuje na trgovinu između stanovnika otoka Al Khor i civilizacije Dilmun, iako se to smatra malo vjerojatnim zbog oskudnog stanovništva Katara u tom razdoblju.[7]

Kasitsko razdoblje[uredi | uredi kôd]

Kasiti su upravljali industrijom ljubičaste boje na otoku od c. 1400. do 1100. pr.[2] Postojali su i trgovački odnosi između stanovnika Katara i Kasita.[1][8] Među nalazima bilo je 3.000.000 smrvljenih puževih ljuštura i kasitskih ulomaka.[9] Tvrdi se da je otok mjesto najranije poznate proizvodnje ljubičaste boje za školjke.[10][11] Boja je dobivena od puža Murex i nazvana "purpur".

Sasanidsko razdoblje[uredi | uredi kôd]

Artefakti koji potječu iz kasnog sasanidskog razdoblja, od c. 400. do 600. godine naše ere, pronađeni su ovdje.[2]

Kasni islamski period[uredi | uredi kôd]

Otok Al Khor bio je naseljen tijekom kasnog islamskog razdoblja, od c. 1700. do 1900.[2]

Otkriće[uredi | uredi kôd]

Mission Archéologique Français à Qatar, francuski tim predvođen Jacquesom Tixierom, otkrio je mjesto 1976.[12]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Casey, Paula; Vine, Peter. 1991. The heritage of Qatar print izdanje. Immel Publishing. str. 15. ISBN 978-0907151500
  2. a b c d e f Carter, Robert Jr.; Killick, Robert. 2014. Al-Khor Island: Investigating Coastal Exploitation in Bronze Age Qatar (PDF). Moonrise Press Ltd. str. 40. ISBN 978-1910169001
  3. Shabina S. Khatri. 2. veljače 2014. PHOTOS: Great Qatar escapes. Doha News. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2015. Pristupljeno 25. studenoga 2015.
  4. a b c Carter, Robert Jr.; Killick, Robert (2014). p. 5.
  5. Carter, Robert Jr.; Killick, Robert (2014). p. 30.
  6. Carter, Robert Jr.; Killick, Robert (2014). p. 41
  7. Carter, Robert Jr.; Killick, Robert (2014). p. 43
  8. Magee, Peter. 2014. The Archaeology of Prehistoric Arabia. Cambridge Press. str. 50, 178. ISBN 9780521862318
  9. History of Qatar (PDF). www.qatarembassy.or.th. Ministry of Foreign Affairs. Qatar. London: Stacey International, 2000. Pristupljeno 9. siječnja 2015.
  10. Khalifa, Haya; Rice, Michael. 1986. Bahrain Through the Ages: The Archaeology. Routledge. str. 79, 215. ISBN 978-0710301123
  11. Sterman, Baruch. 2012. Rarest Blue: The Remarkable Story Of An Ancient Color Lost To History And Rediscovered. Lyons Press. str. 21–22. ISBN 978-0762782222
  12. Prospections et fouilles au Qatar (PDF). Maison Archéologie & Ethnologie, René-Ginouvès. Pristupljeno 28. svibnja 2015.