Aleš Kurt

Izvor: Wikipedija

Aleš Kurt (Zenica, 1965.[1][potreban bolji izvor]) je bosanskohercegovački redatelj i scenarist.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Alešova majka Zlata je bila filmska kritičarka, a očuh Mirza Idrizović režiser i scenarista. Zlata Kurt, kći Husnije Kurta, rođena 1938. godine u Beogradu, novinarka Radio Sarajeva, scenaristkinja, urednica i filmska kritičarka. Preko svog supruga Mirze Idrizovića je bila upućena u sve teškoće produkcije filma, pa je zbog toga znala da cijeni sve segmente stvaranja nekog filma. Napisala je scenario za film Azra (1988). Umrla je 2002. godine u Sarajevu. [2].Aleš je osnovnu i srednju školu pohađao u Sarajevu. Godine 1992., završio je studij režije na beogradskoj Akademiji za pozorište, film i televiziju. Nakon završenog studija, otputovao je u Europu. Godine 1996., odlučio se vratiti u Sarajevo, kako bi predstavio predstave Pad i Macblettes.[3] Režirao veliki broj predstava u različitim teatrima. Pisao scenarije i pozorišne komade. Kasnije se oženio glumicom Belmom Lizde-Kurt, s kojom je imao sina Jana, koji je tragično poginuo u desetoj godini života.[4] Osnovao 2014 prvi Festival ulične umjetnosti u Sarajevu. Od 2017. bio je direktor Sarajevskog ratnog teatra - SARTRA. U produkciji Sartra je uradio višestruko nagrađivanu predstavu “Jedvanosimsoboakalomistobo”[5].Ova tetarska uspješnica rađena je prema tekstovima Nejre Babić i Aleša Kurta, koji je ujedno i reditelj predstave.Objavio je i dramu God luck Mr Gorsky.[6] Godine 2024. postavio je svoju predstavu Tri prikazivanja Boga u Narodnom kazalištu u Tuzli.[7][8]"Teatar Aleša Kurta, odavno je rečeno, jedinstven je i nije ga moguće doslovno oponašati, njegov redateljski rukopis uvijek nosi tu jednu specifičnu notu toliko karakterističnu za njegov doživljaj pozorišnog čina što gotovo svaku predstavu kojom nam se obraća čini s jedne strane prepoznatljivom po znaku, kodu i kazališnom jeziku i postupku svog tvorca, a s druge, paradoksalno, novom i začudnom, kao da se prvi put susrećemo s nekim djelom tog umjetnika. Možda je upravo to “Brechtovsko očuđenje”, ta “začudnost” koja iz prizora u prizor razbija iluziju kojom nas teatar najčešće želi zaogrnuti i zamagliti nam bar na trenutak oporu i surovu stvarnost, ono što ćemo u predstavama Aleša Kurta uvijek pronaći - a ne treba nikada zaboraviti da kod Brechta to očuđenje nije samo estetički nego i politički čin, jer, kako to navodi i Patrice Pavis u Pojmovniku teatra: “... efekt začudnosti ne dovodi se u vezu s novom percepcijom ili komičnim efektom, nego s ideološkim otuđenjem, očuđenje omogućuje prijelaz s razine estetičkog postupka na razinu ideološke odgovornosti umjetničkog djela...”. Mladen Bičanić u kritici predstave Tri prikazivanja Boga, "Užas - mjesto prikazivanja Boga".

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ales Kurt, imdb.com, pristupljeno 26. veljače 2017. (engl.)
  2. Husnija Kurt (1900-1959), sin hadži Muhameda. Porodica Kurt iz Mostara (bošnjački). 30. svibnja 2016. Pristupljeno 24. travnja 2024.
  3. MOJI UZORI NE DOLAZE IZ POZORISTA[neaktivna poveznica], bhdani.ba, pristupljeno 26. veljače 2017.
  4. Poginuo je sin (10) Bube iz "Lud Zbunjen Normalan", 24sata.hr, pristupljeno 26. veljače 2017.
  5. susreti. 22. studenoga 2018. „Jedvanosimsoboakalomistobo" iz ugla Nikole Šimića Tonina. Internacionalni teatarski susreti Brčko distrikta BiH (engleski). Pristupljeno 23. travnja 2024.
  6. Oslobođenje Promocija knjige „Good luck Mr. Gorsky“ Aleša Kurta, objavljeno 3. svibnja 2017., pristupljeno 28. ožujka 2024. (boš.)
  7. Tuzlarije Premijerom predstave “Tri prikazivanja Boga” tuzlansko pozorište obilježava 75 godina rada, objavljeno i pristupljeno 28. ožujka 2024. (boš.)
  8. Oslobođenje - Užas - mjesto prikazivanja Boga?. www.oslobodjenje.ba (bošnjački). 22. travnja 2024. Pristupljeno 23. travnja 2024.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]