Aleš Kurt
Aleš Kurt (Zenica, 1965.[1][potreban bolji izvor]) je bosanskohercegovački redatelj i scenarist.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Alešova majka Zlata je bila filmska kritičarka, a očuh Mirza Idrizović režiser i scenarista. Zlata Kurt, kći Husnije Kurta, rođena 1938. godine u Beogradu, novinarka Radio Sarajeva, scenaristkinja, urednica i filmska kritičarka. Preko svog supruga Mirze Idrizovića je bila upućena u sve teškoće produkcije filma, pa je zbog toga znala da cijeni sve segmente stvaranja nekog filma. Napisala je scenario za film Azra (1988). Umrla je 2002. godine u Sarajevu. [2].Aleš je osnovnu i srednju školu pohađao u Sarajevu. Godine 1992., završio je studij režije na beogradskoj Akademiji za pozorište, film i televiziju. Nakon završenog studija, otputovao je u Europu. Godine 1996., odlučio se vratiti u Sarajevo, kako bi predstavio predstave Pad i Macblettes.[3] Režirao veliki broj predstava u različitim teatrima. Pisao scenarije i pozorišne komade. Kasnije se oženio glumicom Belmom Lizde-Kurt, s kojom je imao sina Jana, koji je tragično poginuo u desetoj godini života.[4] Osnovao 2014 prvi Festival ulične umjetnosti u Sarajevu. Od 2017. bio je direktor Sarajevskog ratnog teatra - SARTRA. U produkciji Sartra je uradio višestruko nagrađivanu predstavu “Jedvanosimsoboakalomistobo”[5].Ova tetarska uspješnica rađena je prema tekstovima Nejre Babić i Aleša Kurta, koji je ujedno i reditelj predstave.Objavio je i dramu God luck Mr Gorsky.[6] Godine 2024. postavio je svoju predstavu Tri prikazivanja Boga u Narodnom kazalištu u Tuzli.[7][8]"Teatar Aleša Kurta, odavno je rečeno, jedinstven je i nije ga moguće doslovno oponašati, njegov redateljski rukopis uvijek nosi tu jednu specifičnu notu toliko karakterističnu za njegov doživljaj pozorišnog čina što gotovo svaku predstavu kojom nam se obraća čini s jedne strane prepoznatljivom po znaku, kodu i kazališnom jeziku i postupku svog tvorca, a s druge, paradoksalno, novom i začudnom, kao da se prvi put susrećemo s nekim djelom tog umjetnika. Možda je upravo to “Brechtovsko očuđenje”, ta “začudnost” koja iz prizora u prizor razbija iluziju kojom nas teatar najčešće želi zaogrnuti i zamagliti nam bar na trenutak oporu i surovu stvarnost, ono što ćemo u predstavama Aleša Kurta uvijek pronaći - a ne treba nikada zaboraviti da kod Brechta to očuđenje nije samo estetički nego i politički čin, jer, kako to navodi i Patrice Pavis u Pojmovniku teatra: “... efekt začudnosti ne dovodi se u vezu s novom percepcijom ili komičnim efektom, nego s ideološkim otuđenjem, očuđenje omogućuje prijelaz s razine estetičkog postupka na razinu ideološke odgovornosti umjetničkog djela...”. Mladen Bičanić u kritici predstave Tri prikazivanja Boga, "Užas - mjesto prikazivanja Boga".
Filmografija[uredi | uredi kôd]
- Istočno od istoka (1990.)
- Prokleta je Amerika (1992.)
- Šta se desilo sa mojim prijateljima? (1994.)
- Portret reditelja (1996.)
- Lutkokaz (2001.)
- Rolo Koster (2008.)
- Hranoljupci (2009.)
- Akumulator (2011.)
- Vodič za autostopere kroz umjetnost (2012.)
- Guber (2013.)
- Top je bio vreo (2014.)
- 4.47 za Visoko (2019.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ales Kurt, imdb.com, pristupljeno 26. veljače 2017. (engl.)
- ↑ Husnija Kurt (1900-1959), sin hadži Muhameda. Porodica Kurt iz Mostara (bošnjački). 30. svibnja 2016. Pristupljeno 24. travnja 2024.
- ↑ MOJI UZORI NE DOLAZE IZ POZORISTA[neaktivna poveznica], bhdani.ba, pristupljeno 26. veljače 2017.
- ↑ Poginuo je sin (10) Bube iz "Lud Zbunjen Normalan", 24sata.hr, pristupljeno 26. veljače 2017.
- ↑ susreti. 22. studenoga 2018. „Jedvanosimsoboakalomistobo" iz ugla Nikole Šimića Tonina. Internacionalni teatarski susreti Brčko distrikta BiH (engleski). Pristupljeno 23. travnja 2024.
- ↑ Oslobođenje Promocija knjige „Good luck Mr. Gorsky“ Aleša Kurta, objavljeno 3. svibnja 2017., pristupljeno 28. ožujka 2024. (boš.)
- ↑ Tuzlarije Premijerom predstave “Tri prikazivanja Boga” tuzlansko pozorište obilježava 75 godina rada, objavljeno i pristupljeno 28. ožujka 2024. (boš.)
- ↑ Oslobođenje - Užas - mjesto prikazivanja Boga?. www.oslobodjenje.ba (bošnjački). 22. travnja 2024. Pristupljeno 23. travnja 2024.