Zenica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Zenica. Za druga značenja, pogledajte Zenica (razdvojba).
Zenica
prvi red: Bilino polje, središte grada drugi red: tvrđava Vranduk, tržnica, džamija treći red: rijeka Bosna
prvi red: Bilino polje, središte grada
drugi red: tvrđava Vranduk, tržnica, džamija
treći red: rijeka Bosna
Grb Zenice
Grb
Koordinate: 44°12′N 17°56′E / 44.2°N 17.933°E / 44.2; 17.933Koordinate: 44°12′N 17°56′E / 44.2°N 17.933°E / 44.2; 17.933
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996–2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of Zenica-Doboj Canton.gif Zeničko-dobojska županija
Vlast
 - Gradonačelnik Fuad Kasumović
Površina
 - Ukupna 558.5 km2
Stanovništvo (2013.)
 - Grad 110.663
Vremenska zona Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
 - Ljeto (DST) Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj 72000
Pozivni broj +387 (0)32
Službena stranica Zenica.ba

Zenica je grad i općina u Bosni i Hercegovini. Zenica je središte jedne od dvanaest općina Zeničko-dobojske županije, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Površina općine je 558.5 km² a broj stanovnika iznosi oko 110.000.

Službena obilježja[uredi VE | uredi]

Grad (bivša općina) Zenica ima grb i zastavu, koji su također službeni i za grad. Grb je četvrtasto polje s polukružnom osnovom uokvireno dvjema linijama, čiji su debljina i međuprostor jednaki Grb sadrži šest elemenata koji su prikazani linijama crne boje iste debljine. Lijevom stranom, prateći okvir polja grba, proteže se kontura rijeke Bosne, koju u donjem dijelu sijeku dvije horizontalne linije – simbol komunikacije. U preostalom dijelu polja grba prikazana su četiri simbola kružne forme koji predstavljaju (slijeva nadesno, odozgo ka dolje) simbol Vranduka – sjeverne kapije grada i općine, jedan od šest križeva s ploče bana Kulina, ujedno i simbol kršćanstva, polumjesec – simbol islama i osmanlijskog perioda i ukršteni čekići – simbol rudarstva i teške industrije, a indirektno i simbol austro-ugarskog perioda.

Polje grba je obojeno žutom i zelenom bojom. Žuta boja pokriva polje do nivoa gornja dva kružna elementa, a zelena boja preostali dio polja. Polumjesec u donjem dijelu je također ispunjen žuto. Kontura rijeke je bijela. Zastava općine Zenica je bijele boje. Odnos širine i dužine zastave je 1:2. Zastava se u svim varijantama koristi u uspravnom položaju. Na sredini zastave nalazi se grb položen uspravno po dužini zastave. Širina grba zauzimala je nekad 2/3 širine zastave.

Uvjeti i način uporabe grba i zastave Grada Zenica propisuju se posebnom odlukom Vijeća.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Nalazi se u središtu Zeničkog polja, protječe rijeka Bosna, u Sarajevsko-zeničkoj kotlini, na prosječnoj nadmorskoj visini od 350 metara.[1] Okružena je planinama, brežuljcima i kanjonima. Na istoku su Klopačke stijene i Smetovi, na zapadnoj Zmajevac, Golubak, Volovska glava i Vučjak i dalje na jugozapad Kuber, na sjevernoj Lisac, Vepar, Vrandučki kanjon i Vrandučka sutjeska (dužina 35 kilometara – relativna visina do 700 metra), a na južnoj – Krčke stijene, Janjićki vrh, Zvečaj i Lašvanska sutjeska dužine od 15 kilometara. Kroz općinu i grad protječu rijeke: Bosna, Babina rijeka, Kočeva i Lašva. Tok rijeke Bosne na području općine Zenica ima dužinu od oko 32 kilometra.[2]

Urbani (gradski) dio Zenice čine sljedeća naselja – urbane cjeline:

Ime[uredi VE | uredi]

O imenu postoji nekoliko teorija. Prema predaji ime je dobio po zjenici oka. Legenda o imenu u svezi je s najtužnijim vremenima hrvatske srednjovjekovne bosanske države i hrvatskog naroda ovih prostora, na pad Bosne pod Turke 1463. godine. U narodu katoličkih Hrvata ostala je legenda da je dobila ime po riječima kraljice Katarine, koje je izgovorila odlazeći s Bobovca: Osta moja z(j)enica![3] Zbog položaja u središtu Zeničkog polja grad doista asocira na zjenicu oka.[1]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Na popisu stanovništva 1910. muslimani su u Zenici bili tijesno relativna većina s 41%, a Hrvata je bilo samo 1% manje, 40%. Na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine muslimani su i dalje većina. Nakon velikosrpske agresije i bošnjačke agresije na Hrvate u srednjoj Bosni mnogi su Hrvati protjerani, izbjegli ili iselili te su danas u gradu još veća većina Bošnjaci-Muslimani.[4]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Zenica

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Zenica imala je 145.517 stanovnika, raspoređenih u 81 naselju.

Stanovništvo Općine/Grada Zenica[5]
godina popisa 2013. 1991. 1981. 1971.
Muslimani 92.988 (84,03%) 80.359 (55,22%) 66.930 (50,42%) 61.204 (54,42%)
Hrvati 8.279 (7,48%) 22.510 (15,46%) 23.595 (17,77%) 24.658 (21,92%)
Srbi 2.409 (2,18%) 22.433 (15,41%) 21.204 (15,97%) 21.875 (19,45%)
Jugoslaveni 15.654 (10,75%) 16.410 (12,36%) 2.133 (1,89%)
ostali i nepoznato 6.987 (6,31%) 4.561 (3,13%) 4.594 (3,46%) 2.577 (2,29%)
ukupno 110.663 145.517 132.733 112.447

Zenica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Zenica[6]
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 43.154 (44,93%) 22.146 (34,83%) 21.365 (41,67%)
Srbi 18.312 (19,06%) 12.728 (20,02%) 12.779 (24,92%)
Hrvati 15.809 (16,46%) 11.716 (18,43%) 13.250 (25,84%)
Jugoslaveni 14.703 (15,31%) 14.437 (22,71%) 1.945 (3,79%)
ostali i nepoznato 4.049 (4,21%) 2.542 (3,99%) 1.924 (3,75%)
ukupno 96.027 63.569 51.263

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Arnauti, Banloz, Bijele Vode, Bistrica, Bistrica Gornja, Bilmišće, Blatuša, Briznik, Bukovica, Crkvice, Dobriljevo, Donja Vraca, Donji Čajdraš, Drugavci, Dusina, Gladovići, Gorica, Gornja Gračanica, Gornja Višnjica, Gornja Vraca, Gornja Zenica, Gornji Čajdraš, Gradina, Gradišće, Grm, Gumanci, Hamida, Jalija, Janjac, Janjići, Janjićki Vrh, Jasika, Jastrebac, Jurjevići, Kamberović Polje, Kasapovići, Klopački Vrh, Klopče, Kolići, Koprivna, Kovačići, Kovanići, Kozarci, Kula, Lašva, Lijeske, Lokvine, Loznik, Ljubetovo, Mošćanica, Mutnica, Nemila, Novo Selo, Obrenovci, Odmut, Orahovica, Osojnica, Osredak, Podbrežje,Palinovići, Pepelari, Peševići, Plahovići, Plavčići, Poca, Pojske, Ponihovo, Ponirak, Puhovac, Putovičko Polje, Putovići, Radinovići, Raspotočje, Sebuja, Smajići, Starina, Stranjani, Sviće, Šerići, Šiblići, Tišina, Topčić Polje, Trešnjeva Glava, Varošišće, Vranduk, Vranovići, Vražale, Vrhpolje, Vukotići, Zahići, Zenica i Živkovići

Povijest[uredi VE | uredi]

Prapovijest[uredi VE | uredi]

Najstariji nalazi u zeničkom kraju datiraju iz razdoblja od 3000. do 2000. godine pr. Kr., a pronađeni su na lokalitetima Drivuše i Gradišća. Mlađi nalazi su iz metalnog doba u Orahovičkom potoku kod Nemile, Gračanici, Ravni i drugim mjestima. Iskopane su metalne sjekire, strjelice, ukrasne fibule te ostatci keramike.[1]

Iliri u ove krajeve dolaze na prijelazu iz brončanog u željezno doba (od 6. do 5. st. pr. Kr.). Poznate su njihove obrambene građevine gradine.[1] Urbani dio današnje Zenice formirao se već u mlađem kamenom dobu – neolitiku te napose kasnije u vrijeme Ilira o čemu nam danas svjedoče toponimi njihovih gradina Gradišće, Gračanica, Gradac. Tako je i kraljevski grad Vranduk vjerojatno postojao i u vrijeme Ilira pod nazivom Arduba. Postojala je dvojba o nazočnosti ilirskog plemena Desitijata u zeničkom kraju. Rješenje su neizravni dokazi iz toponomastičke građe kao poput toponim gradina koji je preživio do danas u imenima naselja Gradac, Gradišće i Gračanica.[1]

Stari vijek[uredi VE | uredi]

Rimljani su ove krajeve osvajali od konca 3. st. pr. Kr. Batonov ustanak od 6. do 9. zahvatio je ove krajeve. Rimljani su vladali sve do konca 4. stoljeća po Kr. Rimska vlast nije uklonila naselja u ilirskim gradinama.[1] Svoj vrhunac današnji prostor Zenice dostiže u prvih šest stoljeća nakon Krista kad se na području današnje Zenice nalazi, uz Bistua Vetus (selo Varvara u Rami) i Delminium (Duvanjsko Polje), jedan od tri najznačajnija municipija i središta kršćanskih biskupija u Bosni: Bistua Nuova – sjedište Bistuenske biskupije,[7] sjedište rimskog kršćanstva na području Bosne sve do doseljavanja Slavena.[8] O važnosti Bistua Nuove svjedoči nam i podatak da je njezin biskup Andrija (Andreas) sudjelovao i bio potpisnikom solinskih sinoda 530. i 533. godine. Iz antičke Bistua Nuove spomenici su antički nadgrobni spomenici, ostatci starokršćanske bazilike i dr.[7] U naseljima Odmut, Putovići i Tišina arheolozi su našli nalaze, važnošću se ističu epigrafi, koji su ih naveli da je Bistua Nuova bila na području Zenice.[1] Nije isključeno da je Bistua Nuova bila na mjestu današnje Zenice.[8]

Kroz Bistua Nuovu vodila je važna prometnica ka Saloni (Solin), Argentariumu (Srebrenica) i Sirmiumu (Srijemska Mitrovica).[3]

Barbarske provale sa sjevera prekinule su civilizacijski kontinuitet i nakratko su natjeralo kršćanstvo s ovih prostora na uzmak. U provalama početkom 7. stoljeća razorena je Bistua Nuova sa svojom bazilikom. S uzmakom kršćanstva slijedi četiri stoljeća praznine u vrelima.[3] Vjeruje se da su barbarske najezde uništile velik dio antičke baštine. Prošli su ovuda Goti, Avari i Slaveni. Nakon njihovih provala trebalo je gotovo stoljeće da se formiraju prve slavenske države.[1]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U ranom srednjem vijeku dio starohrvatske države kralja Tomislava, pokrajina Bosna. Početkom 11. stoljeća, oko 1025. u Bizantskom Carstvu Bazilija II. Oko 1070. u starohrvatskoj državi Petra Krešimira IV. Unutar Dukljanskog Kraljevstva 1090., na vrhuncu moći te države za vladara Bodina, u oblasti Bosni. Tek s 11. stoljećem pojavljuju se važniji podatci o ovim krajevima, zanimljivih povijesnoj znanosti. U ovim vremenima život u dolini u svezi je s gradom Vrandukom i sjedištem poglavara bosanskih krstjana u Janjićima. Zenički kraj je mjestom iznimno bitna događaja za srednjovjekovnu bosansku povijest. 1203. spominje se naselje Bilino.[8] 8. travnja 1203. na Bilinu polju zbio se čin abjuracije. Predstavnici bosanske vlastele na čelu s banom Kulinom javno su se odrekli krivovjerja pred papinim legatom kardinalom Ivanom de Casamarisom.[3] Iz Kulinova vremena potječe ploča velikog sudca Gradiše, koja je prva važnija potvrda postojanja institucije sudstva u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Pronađena je u Podbrežju.[1] 1244. spominje se župa Brod kojoj pripada Bilino.[8] Jezgra srednjovjekovne bosanske države bila je u Sarajevsko-zeničkoj kotlini. U vrelima se zenički kraj spominje pod imenom Bored ili Brod, što je u svezi s mjestom prijelaza preko rijeke Bosne. S tim su u svezi toponimi Velika i Mala Broda kod Zenice.[1] Također je danas je kod naselje Klopča mjesto Brod, što znači da je tu nekad bio prijelaz preko rijeke, brod.[8]

Prvi spomen imena Zenice je u spisima hrvatske državice Dubrovačke Republike[7] 20. ožujka 1436. godine, a koja je u svezi s provalom turskog vojvode Baraka oko Podvisokog i Zenice.[1] Osmansko Carstvo okupiralo je Zenicu 1463. godine.[7] Da bi opstruirali pokušaje Hrvatsko-Ugarske u vraćanju zemalja koje su Osmanlije netom osvojile, Osmanlije su osnovali marionetsku državicu Bosanskog Kraljevstvo, koje se prostiralo od Lašve na jugu do prostora Jajačke i Srebreničke banovine na sjeveru, a čije je sjedište bilo ovdje, u Vranduku. Državicu su ukinuli 1476. godine.[1] Iako je bila bila sjedište nahije (imena Brod koje je zadržala od imena župe[8]), i u popisima 1485. i 1489. spomenuta kao trg,[7] ovdje je poslije osnovana Vrandučka kapetanija[1], bila je neznatne važnosti tijekom osmanske vladavine,[7] čemu je pridonijela odvojenost od zapadne kršćanske civilizacije, zatočenost u nazadnu orijentalnu civilizaciju koja je preskočila renesansu, barok i dr., te prometna odvojenost. Osmanlije su podigle vjerske objekte i nekakve gospodarske objekte te je u 17. stoljeću bila potpuno oblikovana kasaba.[1]

Osmanlijska okupacija bilo je katastrofalno doba za katoličanstvo i katoličke Hrvate. Katolički Hrvati su zbog nasilna i interesna prevjeravanja (većinom na islam i pravoslavlje), ubojstava, izbjeglištva i protjerivanja potpuno nestali iz ovih prostora. Biskup Marijan Maravić u izvješću iz 1650. godine ne navodi niti jednu katoličku obitelj u Zenici. Mnogi Hrvati su zbog političke situacije i progona pobjegli u južnu hrvatsku zemlju Dalmaciju.[3] Koncem 17. stoljeća imala je oko 330 kuća, što ju je činilo u gradove srednje veličine u Bosni. 1697. godine habsburški princ Eugen Savojski poduzeo je oslobodilački pohod na Bosnu. Zenica je potpuno spaljena. Prema predaji samo su tri kuće preživjele. Mnoštvo uglednih Zeničana je ubijeno.[1] Usljed dolaska zime, austrijska se vojska vratila u Osijek. Očekujući osvetničke progone koje su Osmanlije jedva čekale sprovesti, s austrijskom se vojskom Bosnu napustilo oko 40.000 Hrvata katolika koji su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka. Spaljeni grad i gubitak poduzetnih katolika bio je težak udarac od kojeg se Zenica dugo oporavljala.[1]

Velika epidemija kuge izbila je koncem 18. stoljeća u Dalmaciji. Uz to je također u tim krajevima vladala neimaština pa je uslijedilo veliko povratno doseljavanje katoličkih Hrvata iz Dalmacije u plodnu Središnju Bosnu. Većinom su se naselili u krajevima oko Travnika i Zenice. U Zenicu je tada doselilo stotinjak obitelji iz Dalmacije. Doseljenici su u jednu ruku povratnici, jer su to bili potomci onih iseljenika koji su prethodno zbog političke situacije i progona bili odselili u Dalmaciju.[3] U tom razdoblju doselili su i Sefardi.[1]

Doseljene povratničke obitelji Hrvata kupovali su plodnu zemlju od osiromašenog i ekonomski pasivnog turskog stanovništva. Ovi doseljeni povratnici potomci Hrvata bili su poduzetniji od domicilnog stanovništva. Zbog ekonomskog stanja iz Dalmacije doseljenih potomaka prognanih katoličkih Hrvata i naglog brojčanog porasta grada Zenice, Zenicu se nazivalo Malom Dalmacijom.[3]

Zbog nagla porasta broja katolika javila se potreba i za redovitom pastorizacijom u zeničkom kraju.[3] Župa Zenica nastala je odvajanjem od gučogorske župe god. 1836. kao mjesna kapelanija i od tada se vode matične knjige. Prvotno sijelo župe bilo je u izrazito katoličkom selu Crkvicama.[9] Do 1840. godine kapelanija Zenica potpadala je pod župu Dolac. Osnutkom samostalne župe u Gučoj Gori, zenička je kapelanija pripala Gučogorskoj župi. Župom je Zenica formalno proglašena 1858. godine, a sjedište je bilo u Crkvici sve do 1870. godine.[3] Prvotna župna crkva u Zenici izgrađena je 1870. god.[9] na mjestu današnje crkve sv. Josipa, koja je tada bila posvećena sv. Iliji. Sjedište župe je ostalo u Popovoj bašti sve do 1910. godine.[3] 1875. godine sijelo župe preneseno je u Gornju Zenicu. U svoj pastoralni rad franjevci su pod konac osmanskog perioda uključili i prosvjetni. Tako su i u Zenici god. 1875. otvorili pučku školu. Crkvice su 1876. postala neovisna župa. Zenička župa imala je 1877. god. 1.386 vjernika.[9]

Pred kraj osmanske uprave u Zenicu su se doselili Židovi.[10]

Austro-Ugarska[uredi VE | uredi]

Berlinskim kongresom 1878. godine, Austro-Ugarska je dobila mandat zaposjesti BiH. Lokalni muslimani su se odupirali. Smatra se da su u zeničkoj kući hadži-Mazića pregovarali predstavnik osmanske vlasti u bosanskom vilajetu Hafiz-paša i zapovjednik austro-ugarskih snaga generala Filipovića – o uvjetima prestanka sukoba.[1] S dolaskom Austro-Ugarske i slobodom za kršćane, Zenica je naglo napredovala. Mrtvi prirodni kapitali su aktivirani. Prirodna bogatstva u okolici grada se eksploatiraju. Već sljedeće godine po oslobađanju od Osmanlija,[7] srpnja.[1] 1879. počelo se s gradnjom uskotračne željezničke pruge Brod – Sarajevo. Gradnja je dovršena 1882. i dotad izolirana Zenica prometno se spojila sa svijetom i stekla neusporedivo bolji prometni položaj.[7] Na popisu 1879. godine imala je 438 kuća i oko 2000 stanovnika. 1000 su bili muslimani, 100 katolici, 200 pravoslavci, 50 židovi.[1] Rudnik smeđeg ugljena otvorila je Zemaljska uprava za BiH svibnja 1880. godine, prvi rudokop ugljena u BiH.[1] Pruga od Zenice do Sarajeva izgrađena je 1882. godine.[1] 1885. izgrađena je tvornica[7] za proizvodnju ambalažnog papira inozemnim privatnim kapitalom bečkog industrijalca Eduarda Muslija a državnim novcem državna škola.[1] 1885. je sagrađen prvi vodovod.[2] U više faza počevši od 1886. do 1904. građen je Središnji kazneni zavod za Bosnu i Hercegovinu.[1] 1892. je osnovana Željezara Zenica.[7] Godine 1892. je na području Zenice arheološkim iskapanjima, koja je obavio Ćiro Truhelka zeničkom naselju Bilimišće, otkrivena bazilika iz rimskog doba. Ova građevina je napravljena kao dvojna bazilika (basilica gemina) što je prava rijetkost među dosad poznatim kršćanskim crkvama. Rijetkost ove građevine potvrđuje i činjenica da su do danas poznate samo još dvije takve crkve, ona sv. Ulricha i Afre u Augsburgu i crkva sv. Stošije u Zadru. Otkrićem ove bazilike rasvijetljene su mnoge nejasnoće, posebno ona o lociranju rimskog municipija Bistua Nuova. Arheološka istraživanja otkrila su bazilike, odnosno identične crkve koje stoje jedna uz drugu. Prema dosadašnjim nalazima poznato je da je jedna služila kao župna, a druga kao stolna crkva. U crkvi su nađena i dva epigrafska natpisa od kojih je jedan značajan za rasvjetljavanje lokaliteta Bistue. Natpis DEC. MUN. BIS. govori u prilog pretpostavci da se na području današnjeg grada Zenice može locirati središte rimskog municipija i ranokršćanske biskupije. Nasuprot Bilimišća, na lijevoj strani rijeke Bosne, u zeničkom naselju Odmutu pronađeni su tragovi stare rimske kaldrme odnosno vio munita.[11] 1892. godine je Zenica u časopisu Bosanska vila prikazana kao naselje koje je cijelo na lijevoj obali Bosne u plodnoj ravnici. Prelaskom preko drvenog mosta dolazilo se na drugu stranu rijeke u muslimansku mahalu Bilimišće. Na istočnoj obali Bosne prostirala su se sela od istoka prema sjeveru: Crkvica, Radakovo, Novo selo, Sviće, Ričice, Pečuj, Gračanica i brdo Vepar. Od istoka prema jugu bili su Janjićki vrh, Drivuša, Gnusi, Raspotočke, Zvečaj, selo Gornja Zenica, brdo Vučijak, Uzunove stijene, Golubak, Staro groblje (srpsko) i Tromić. Sa zapada brdo Vaganj, selo Pobrže, Gradišće i planina Lisac. Na istoku je selo Klopče, brdo Klopačke stijene, Vragačke stijene i brdo Osječenik.[12] Na popisu 1895. godine broj se stanovnika udvostručio u odnosu na 1879. i bilo je oko 4200 stanovnika i 765 kuća.[1] Dolazak zapadne kršćanske civilizacije donio je poboljšane komunikacije i podizanje industrije što je razvilo Zenicu i promijenilo joj izgled iz zaostale orijentalne kasabe u moderan zapadni gradić.[7] 1904. uveden je telefon, uskoro je izgrađen i suvremeni vodovod, što je bitno poboljšalo higijensko-sanitarne životne uvjete. 1908. godine je izgrađena električna centrala koja je omogućila uvođenje električne javne rasvjete.[1]

1909.–10. izgrađena je sadašnja župna crkva po projektu Josipa Vancaša. Sjedište zeničke rimokatoličke župe premješteno je u središte grada 1910. godine, a iste je godine izgrađena sadašnja župna kuća 1910. godine.[9] Bila je sjedište kotara u Travničkom okrugu.[13] 1910. je otvorena druga državna škola u Zenici. U austro-ugarskom vremenu djelovale su i konfesionalne škole, po jedna pri katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, te tri mekteba, medresa i ruždija. Osnovana su i kulturna društva zasnovana na strogo nacionalno-vjeroispovjednoj osnovi: Hrvatsko pjevačko društvo, Zvečaj, Češka beseda i druga. Također su osnovana društva općeg karaktera kao vatrogasna, lovačka, planinarska i druga. 1910. godine Zenica je dobila svoje prvo kino. Zvalo se Helios. Na popisu 1910. godine u Zenici je bilo oko 1000 kuća i preko 7000 stanovnika. 3000 su bili muslimani, katolika je bilo 2800, pravoslavaca 1000, židovi 300. Bilo je mnoštvo ljudi iz drugih krajeva Monarhije, posebice iz Austrije, Mađarske i Češke, čiji je broj teško utvrdiv.[1] Novi vodovod sagrađen je između 1910. i 1911. godine.[2]

Kraljevina Jugoslavija[uredi VE | uredi]

U Kraljevini SHS sjedište kotara u Travničkom okrugu do 1922. godine, pa dijelom Travničke oblasti (1922.–29.) i Drinske banovine (1929.–41.).[7] BiH je dosta stagnirala politički, gospodarstveno i u društvenom životu. Velika svjetska kriza produljila je agoniju. Na popisu 1931. Zenica je imala 9078 stanovnika (4 086 ili 36,2% muslimana, 3 243 ili 24,3% katolika, 1 399 ili 18,2% pravoslavnih, 102 ili 0,5% protestanti itd.), zenički kotar 35 883 stanovnika.[1] Oporavkom od rata i epidemija, broj stanovnika naglo je porastao u prostranoj zeničkoj župi. Ukazala se potreba za osnutkom nove župe. Župa sv. Ilije obuhvaćala je cijelu lijevu stranu rijeke Bosne, od ušća Lašve na jugu do Nemile na sjeveru. Puk nije isprve razmišljao o osnutku nove župe nego o restauraciji stare crkve u kojoj bi se makar jednom mjesečno slavila sveta misa, čime bi se način sačuvala svetost mjesta, ali isto tako i uspomena na tešku prošlost. Poslali su zamolbe u Sarajevo, na što je ordinarijat naložio župniku u Crkvici preslušati molitelje i ispitati opravdanost zahtjeva. Rezultat je bio da je nadbiskup Ivan Šarić 31. listopada 1935. godine osnovao župu Gornja Zenica sa sjedištem uz staru crkvu. Župa je stavljena pod nebesku zaštitu svetoga Josipa.[3] Tako se Gornja Zenica izdvojila iz župe Zenica i postala neovisna župa. Zenička župa imala je 1935. god. 5.700 vjernika.[9] Izbor sv. Josipa kao zaštitnika je što se zadnja misa u staroj crkvi slavila na svetkovinu sv. Josipa 1910. godine. Drugi je bio što je bilo logično da Zenica kao radnički grad, sa novom župom čiji su stanovnici većinom radnici stavi pod zaštitu sv. Josipa radnika. Nakon 25 godina, 10. listopada 1935. godine u staroj je crkvi služena prva misa. Stara je crkva bila trošna, s tek dobro očuvanim zidovima. Prvi župnik Milivoj Čekada, svjestan pastoralnih potreba mlade i vitalne župe odustao je od preinake i adaptacije te nije obnovio staru, nego na temeljima stare iz 1870. godine 1939. godine izgradio novu crkvu sv. Josipa. Filijalna crkva ove župe je u Drivuši.[3] Pred rat je gospodarski život živnuo ulaganjem u zeničku željezaru, najveće poduzeće u državi s više od 4000 radnika. Pojavila su se i nova kulturno-prosvjetna društva, sokolske organizacije, prve novine, tjedne i mjesečne tiskovine, politički listovi, domaći intelektualci školovani i obrazovani u inozemstvu a koji su djelovali u Zenici: fra Ljubo Hrgić, Jakov Ozmo, Derviš Imamović, Nedjeljko Radić, Abdul-Aziz Asko Borić. Djelovala su športska društva Osman Đikić, Građanski, Željezara i Đerzelez.[1]

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

U drugome svjetskom ratu dijelom je NDH od 1941. do 1944. godine. 14. njemačka oklopna je sredinom travnja 1941. godine bez otpora ušla u Zenicu. Uskoro je organizirana vlast NDH.[1] Bila je sjedište kotara u okviru velike župe Lašve i Glaža.[7] Treći Reich je cijelo vrijeme uz regularne postrojbe imao i obavještajnu službu. Pokret otpora bio je aktivan u Zenici. Najviše pristaša imao je u području Tetova i Gradišća. Brojni pripadnici i pristaše partizana mučeni su i ubijeni u zeničkoj kaznionici i bivšem Sokolskom domu. Židovi su bili proganjani i od predratnih 172 Židova samo je njih pet preživjelo rat, među njima poznati liječnik Adolf Goldberger.[1] U Zenici je tijekom rata gradonačelnik bio Ismet Salčinović, od 1941. do 1945. godine. Pripadao skupini disidenata JMO odnosno mjesnih prvaka Hadžićeve muslimanske organizacije postavljenih na visoke dužnosti. Grad Zenica nije imao velikih razaranja. Svibnja 1942. u Zenici potpisana Rezolucija zeničkih muslimana.[11] U obližnjim Šerićima formirane su muslimanske milicije, Doglodima, Babinu.[11] 1943. godine crkva sv. Josipa dobila je zvono.[3] U selu Šerićima kolovoza 1943. boravili su Tito i njegove postrojbe. U noći 11. na 12. travnja 1945. godine snage Titovih partizana zauzele su grad.[1]

Titova Jugoslavija[uredi VE | uredi]

Poslije rata u NR BiH odnosno SR BiH. Na popisu iz 1948. imala je 15.550 stanovnika, a kotar 35.390.[1] 1950. osnovano je Narodno kazalište. Željezara je znatno proširila kapacitete pa je grad postao jedno od najvećih središta crne metalurgije u cijeloj Jugoslaviji.[7] Željezara Zenica je i dalje bila glavni simbol grada. Od brojnih proširenja postala je i jedna od najvećih u Europi. Privredni polet je doveo i do ogromnog porasta broja stanovnika, što je iziskivalo nova ulaganja u gradsku infrastrukturu, izgradnju velikih stambenih blokova, proširenje i unaprjeđenje komunalnog sustava, razvoj prometa itd., što je pogodovalo stvaranju slike Zenice kao sivog radničkog grada.[1] 1961. osnovan je metalurgijski fakultet[7] a nešto prije iste godine Metalurški institut.[1] 24. siječnja 1963. izmjerena je najniža temperatura u Zenici ikad: −23,9 Celzijevih stupnjeva.[14] Od 1967. u župi sv. Josipa Radnika djeluju sestre uršulinke koje u krugu crkve sv. Josipa imaju svoj samostan.[3] 1970-ih je bilo zlatno razdoblje zeničkog nogometa, kad se Čelik natjecao u Europi, a izgrađen je i novi stadion, onda jedan od najljepših u BiH, koji je danas dom bh. reprezentacije. Od sredine 1970-ih razvio se ragbi i zenički Čelik bio je višestruki prvak Jugoslavije 1980-ih. Danas je ragbijaški savez jedini državni športski savez koji se nalazi izvan Sarajeva, čije je sjedište u Zenici.[1] Zenička župa sv. Ilije Proroka imala je 1974. 6.500 vjernika.[9] 1977. osnovan je strojarski fakultet.[7] Narodno kazalište uselilo je u novu zgradu 1978. godine.[1] Komorni simfonijski orkestar Zenica je dobila 1989. godine.[7] Zenička župa sv. Ilije Proroka imala je 1991. 5.500 vjernika.[9] Župa sv. Josipa Radnika brojila je prije Domovinskog rata oko 8000 vjernika.[3]

Rat u BiH[uredi VE | uredi]

Prvi novac neovisne Bosne i Hercegovine tiskan je u Zenici. Prve vojne smotre Armije Republike Bosne i Hercegovine održane su ovdje. U tijeku rata organiziran je privredni sajam ZEPS.[1] Službena prva civilna žrtva agresije na BiH u Zenici je mala dvogodišnja Hrvatica Matea Jurić (29. srpnja 1990. – 13. svibnja 1992.), koja je ubijena 13. svibnja 1992. hitcem iz vatrenog oružja za vrijeme blokade tadašnje vojne kasarne JNA u naselju Bilimišće. Danas se tradicionalno u Radakovu organizira skup sjećanja na Mateu Jurić.[15] U ratu u BiH Zenica je bila jedno od središta kampanje u predfazi velikobošnjačke agresije na Hrvate Srednje Bosne. Situacija od lipnja do kolovoza 1992. ukazivala je na krajnje netolerantno muslimansko ponašanje. VOS GS HVO je 22. srpnja 1992. izvijestio o stanju u srednjoj Bosni da je na teritoriji Srednje Bosne došlo do pogoršanja političke situacije koja se ogleda u odnosima između HVO i TO, odnosno muslimanskih snaga. Najviše se to očitovalo u rubnim općinama HB (Kiseljaku, Busovači, Vitezu, Travniku, Novom Travniku, Gornjem Vakufu pa i Bugojnu). Na tim su prostorima bila dva zapovjedništva, no dok se HVO borio i držao bojišnice prema Srbima, muslimanska TO je bježala s položaja, paradirala po gradovima, pljačkala i bacala ljagu na HVO. Za uspjehe se neopravdano isticalo TO Zenice, a potcjenjivalo HVO Zenice. Svi zapovjednici TO na prostoru Srednje Bosne bili su pripadnici bivše JNA: u Novom Travniku major Refik Lendo, Travniku H. Ribo, Vitezu R. Dugalić u Busovači H. Bajrić a u Zenici Džemo Merdan. Zenica je bila središte muslimanskih fundamentalističkih snaga, glavno središte za sve radnje na regiji i organizirane kampanje protiv snaga HVO. Fundamentalizam je došao do izražaja, što je izravno pogoršalo situaciju na vojnom planu. Džemo Merdan je glavni u mreži oficira JNA u TO i diktirao je svom situacijom stvarajući netrpeljivost i sukobe između Muslimana i Hrvata. U Zenici su se pripremale i uvježbavale postrojbe za djelovanje protiv postrojbi HVO. Obučavane su u mudžahedinskom stilu (fanatizam) i ljeta 1992. imale su oko 1.500 vojnika a zapovijedao im je Džemo Najetović. Imali su i 21 tenk, a postrojbu im je vodio oficir JNA koji je rušio Gospić E. Burak. Do Sporazuma između država BiH i RH došlo je 23. srpnja 1992. SDA Zenica sprovodila je kampanju protiv Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i njenog predsjednika Bobana. U kampanju je uključen i MUP BiH, sredstva javnog priopćavanja BiH, te Press centar Zenica. SAD je u tom razdoblju podržavala sve odluke Predsjedništva i Vlade BiH te inzistirala na jedinstvenim OS BiH i jedinstvenom zapovjedništvu. Premda su načelno podupirali jedinstvenu obranu i protok ljudi, u praksi je sve bilo drukčije. Muslimani su htjeli na području Zenice uspostaviti čisti muslimanski kanton. Potiskivali su Hrvate i Srbe iz tih predjela što je uzrokovalo konfuznost i nesigurnost pučanstva koje je bilo izloženo zlostavljanju, verbalnim uvredama, osobnoj nesigurnosti i slično. Sredstva javnog priopćavanja nisu govorila o tome, nego su iznosila laži da tamošnji teritorijalci štite Srbe i Hrvate i imovinu tih naroda. Sredstva javnog priopćavanja BiH nerado priopćavaju službena stajališta HVO, nedostupni je tisak iz Hrvatske, zanemaruje se hrvatski jezik, kultura i slično. Krizni štab općine Zenica donio je u tom vremenu odluku kojom je Skupština općine Zenica preuzela sva ovlaštenja u svezi poslovanja željezare Zenica i postavljala je Muslimane na rukovodeća radna mjesta u tom poduzeću. Naprotiv, kad je slično htio učiniti HVO u Kaknju, gdje pretežno žive Hrvati, SDA se protivila. Po ocjeni HVO, SDA se služila podvalama i lažima protiv HVO, čime su htjeli prikriti svoje neuspjehe i nesposobnost. Muslimanska politika u Zenici bila je isključiva. Htjeli su napraviti etnički čisti muslimanski kanton, bez Hrvata i Srba. Do 15. srpnja iz Zenice iseljeno je oko 80% srpskog pučanstva. Iz vojarne TO Zenica pucali su na sela u kojima žive Hrvati, a da se pritom ništa ne poduzima, što je potvrda čišćenja područja Zenice nemuslimanskog stanovništva od strane SDA. Doznalo se za postojanje muslimanskog osnovnog plana koji se sastoji u tom da iz centra preko Visokog presijeku Kiseljak i Fojnicu te istodobnim udarom preko Uskoplja, Novog Travnika i Travnika odsijeku sve dijelove Herceg-Bosne i da zaokruže svoj naum o preuzimanju srednje Bosne u svoju muslimansku džamahiriju – što otvoreno propagiraju kroz Tespih diviziju i Handžar diviziju. Problem je bio i s naoružanim i opremljenim muslimanima (njih oko 500) koji su došli iz Hrvatske sa zadaćom biti u funkciji obrane Jajca, Dobretića i Travnika. Nisu uopće bili na položajima i sustavno su pravili probleme, kao i postrojba od 250 vojnika u Dub-Mehurići koja se otvoreno stavila u funkciju fundamentalizma i uopće nije išla u borbu protiv srpskih četničkih snaga. HVO je unatoč svemu održavao kontakte sa Muslimanima i davao inicijativu za zajedničko djelovanje. Zbog svega je HVO opravdano sumnjao u dobre namjere SDA koje u praksi odudaraju od proklamacija. Tu sumnju je potvrdila i dilema HVO glede kontrole Sefera Halilovića, načelnika OS BiH od strane Predsjedništva BiH. Po ocjeni HVO Srednje Bosne legalna vlast BiH tiskanjem bonova bez pokrića svjesno obmanjuje državu i njeno pučanstvo, te na taj način sve više zatvara puteve nabavke robe iz Hrvatske. Stoga je HVO zaključio da je neophodno neka poduzeća u Zenici staviti pod kontrolu HVO zbog lakšeg plasmana hrvatske robe, koja bi se prodavala za HRD i devize. Na sve primjedbe od strane HVO, Okružni štab obrane Zenice oglasio se jedino 2. rujna glede "kleveta i glasina protiv Armije BiH i njenih predstavnika Muslimana", te ratnih zločinaca u zapovjedništvima Armije BiH. Glede toga, rečeno je da će se javnost upoznati sa životopisom bivših oficira JNA, te da će se vojna policija, koja se stavila iznad armije i civilnih vlasti, staviti u ustroj vojnih postrojbi. Prema dnevnom izvješću VOS GS HVO Muslimani u BiH su navodno dobili interna upustva da ulaze isključivo u postrojbe TO ili HOS, da bi se borili protiv legalnih civilnih vlasti HVO i pokušali držati što više teritorije pod svojom kontrolom.[16]

Početkom rata u grad je pristiglo oko 50.000 prognanika. Već 1. siječnja 1993. muslimanske snage su iz hrvatskog dijela Zenice protjerale Hrvate i odmah se uselili u njihove kuće. Od 18. travnja do 8. lipnja 1993. vodila se bitka između tzv. Armije BiH i HVO. Nakon te bitke muslimansko-bošnjačke snage odvele su u zatočeništvo u zatvor Zenica 520 Hrvata. Hrvati su bili prisiljeni napustiti Zenicu. Ako se nisu odazvali mobilizaciji, sudilo im se i slalo ih u zatvor (70 osoba) ili u Muzičku školu (15 osoba). Na području Zenice djelovalo je nekoliko logora pod vlašću muslimanskih snaga i muslimansko-bošnjačkog vodstva koje si je nelegitimno prisvojilo Vladu BiH. ICRC je potvrdio 6 logora sa oko 500 zatočenika ukupno. To su bili KPD (potvrdili UN i ICRC), Muzička škola (potvrdili UN i ICRC), Stadion Bila, Rudnik, Tvornica, Bolnica, Škola i Vojni zatvor.[17]

Jeseni 1995. otvoren je KŠC Sv. Pavao.

Poslijeratna BiH[uredi VE | uredi]

Broj vjernika zeničke župe sv. Ilije Proroka se u ratu u BiH 1991.–1995. gotovo prepolovio. Župu tvore sljedeća naselja: Zenica, Gradišće, Grm, Janjac, Kozarci, Nemila, Podbrežje, Stranjani, Tetovo i Zalje. Danas je u župi 2.868 vjernika.[9] Broj vjernika župe sv. Josipa Radnika drastično se smanjio, pa danas u župi živi oko 2500 vjernika. Ostali su pronašli privremena ili trajna mjesta boravka diljem svijeta, ali pojedini se, ipak, odlučuju za povratak u svoj rodni kraj.[3] Prva domaća međunarodna utakmica bh. nogometne reprezentacije odigrana je na Bilinom polju protiv Albanije.[1] 2000. godine izgrađen je Caritasov višenamjenski centar u župi sv. Josipa, neposredno uz crkvu. Nastavio je karitativnu tradiciju Crkve u Zenici iz ratnog i poratnog razdoblja, a tu su i novi projekti kao pučka kuhinja, Kućna njega, Obiteljsko savjetovalište, razni tečajevi, kao npr. tečaj volonterijata, informatike i dr.[3]

Zeničke katolike, nažalost, posebno hrvatska politička garnitura, ali i vlasti grada Zenice – zapostavljaju i ignoriraju.[18]

Na području Grada Zenice djeluje pet rimokatoličkih župa.[3] U njima danas živi oko 6 500 Hrvata-katolika, za razliku od gotovo 25 000 prijeratnih. Broj Hrvata katolike smanjuje se svake godine zbog odumiranja starijeg stanovništva te zbog iseljavanja mladih koji napuštaju rodni grad zbog nedostatka posla.[19]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Utvrda Vranduk, sinagoga, Hadžimazića kuća, Stara čaršija, medresa, Kameniti most, crkva Rodjenja Presvete Bogorodice, crkva Svetog Ilije, Smetovi, Bistričak, Kamberovića polje, Lamela, Bosansko narodno kazalište, Gradska tržnica, ZEPS, Metalurški institut "Kemal Kapetanović", Željezara "Zenica", Papirna, Rudnik Stara jama, turbe na Musali. Za vrlo staru Sejmensku džamiju govorilo se da je napravljena od zidina crkvenog kamena iz sela Putovica.[12] Čaršijska džamija (Ejnehan-begova, Begova, Sultan-Ahmedova) u Zenici čest je motiv razglednica Zenice. Na Smetovima je spomenik Zeničkom partizanskom odredu izgrađen 1968. godine.[21] U Zenici se nalazi u doba SFRJ zloglasni Kazneno-popravni dom.

Gradska arena Zenica, višenamjenska dvorana, otvorena je 20. ožujka 2009.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

U Zenici radi 19 osnovnih i 12 srednjih škola. Između ostalih tu je osnovna glazbena škola, osnovna specijalna školu, te katolički školski centar Sv. Pavao koji ima osnovnu školu i gimnaziju.

U gradu djeluje 10, dok ostale osnovne škole, od kojih neke imaju i područne – četverorazredne ili osmorazredne škole, rade na prigradskom i seoskom području. U svim školama djeluju i brojne sekcije, neke škole izdaju i školske listove,a izdano je i nekoliko zbirki dječje poezije.

U Zenici djeluje i Sveučilište sa 7 fakulteta: strojarski, metalurški, pedagoški, zdravstveni, pravni, ekonomski i Islamska pedagoška akademija.

Kultura[uredi VE | uredi]

U Gradu djeluju: Kamerni simfonijski orkestar, Bosansko narodno kazalište s Velikom scenom, Malom scenom, Scenom u podrumu i Kabareom, Omladinski hor, Likovna galerija i Muzej grada Zenice. Pri Bosanskom narodnom pozorištu pored stalnog ansambla aktivna je i Dječja scena s vlastitim programom.

Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" podružnica Zenica od 2010. organizira u sklopu Uskrsnih dana svake godine Tucijadu, natjecanje povodom najvećeg katoličkog praznika Uskrsa. Cilj natjecanja je pronaći sudionika s najtvrđim uskršnjim jajetom, odnosno ljuskom. Natjecanje se održava u prostorijama Hrvatskog doma.[22]

Od 2010. HKD Napredak podružnica Zenica organizira svake godine u sklopu Uskrsnih dana u Hrvatskom domu Festival prirodnih rakija i likera.[23][24]

Iz Zenice je ansambl srednjovjekovne glazbe, Ansambl Fugato.

Šport[uredi VE | uredi]

Zenica ima izuzetnu bazu za razvoj športa i masovne tjelesne kulture. Zenički športaši i športski radnici ostvarili su niz zapaženih rezultata, kako u Bosni i Hercegovini, tako i na međunarodnoj športskoj pozornici. Nogometni klub "Čelik" dvostruki je osvajač nekadašnjeg Srednjoeuropskog kupa.[25] Od priznavanja Bosne i Hercegovine, tri puta su nogometaši "Čelika" bili prvaci BiH,[25] a u dva navrata osvajači kupa. Značajne rezultate ostvarili su i ragbijaši "Čelika", koji su bili osmerostruki prvaci bivše Jugoslavije, 6 puta su osvojili kup, a "Čelik" je i dvostruki prvak BiH.

U Zenici djeluje 45 klubova u kojima je zaposleno 35 profesionalaca, a uz njih angažirano jos 186 amaterskih radnika u športu. Najveći broj aktivnih članova imaju nogometni klubovi. U 8 klubova uključeno je 1375 aktivista. Velik broj aktivnih članova ima i u planinarskim organizacijama (5 klubova 630 članova). Po tri kluba registrirana su u košarci, ragbiju, šahu, invalidskom športu i karateu, a po 2 u boksu, tenisu, odbojci i rukometu. Zenica je i jedini BiH grad u kojem djeluje klub ekstremnih športova (Scorpio), s težištem na alpinizmu i športskom penjanju.

U Zenici se od 1998. u prostorijama Hrvatskog doma "Kralj Tomislav" održava u sklopu Uskrsnih dana Međunarodni šahovski turnir u organizaciji Šahovskog kluba Napredak Zenica.[26][22]

  • aeroklub Zenica
  • udruženje radio amatera radio klub "Zenica"
  • atletski klub "Zenica"
  • biciklistički klub "Zenica-Metalno"
  • boksački klub "Čelik"
  • boksački klub "Junior"
  • bowling klub "Čelik"
  • bowling klub "Zenikom" (www.bkzenikom.com)
  • Invalidski odbojkaški klub "BOSNA"
  • invalidski bowling klub "Amputirac"
  • judo klub "Policajac"
  • karate klub "Hasen-Do"
  • karate klub "Zenica-Mladost"
  • karate klub "Nico"
  • košarkaški invalidski klub "Bosna"
  • klub borilačkih vještina "Isak"
  • klub ekstremnih športova "Scorpio"
  • košarkaški klub "Čelik" (žene)
  • košarkaški klub "Zenica-Čelik" (kkcelik.com)
  • košarkaški klub "Željezara-Zenica" (žene)
  • klub sjedeće odbojke "Zenica 92"
  • malonogomentni klub "Drugari"
  • nogometni klub "Borac" (Tetovo)

  • nogometni klub "Napredak"
  • nogometni klub "Fortuna"
  • nogometni klub "Iris" (žene)
  • nogometni klub "Čelik" (nkcelik.ba)
  • nogometni klub "Nemila"
  • nogometni klub "Zenica 97"
  • nogometni klub "Zlatni ljiljan"
  • nogometni klub "Željezničar"
  • odbojkaški klub "Zenica"
  • plivački klub "Željezara"
  • plesni klub "Latino"
  • rafting klub "Žara"
  • ragbi klub Čelik
  • ragbi klub "Rudar"
  • ragbi klub "Zenica 72"
  • rukometni klub "Čelik" (www.rkcelikzenica.com)
  • skijaški klub "Zenica"
  • stolnoteniski klub "Mladost"
  • stolnoteniski klub "Željezara"
  • streljački klub "Zenica"
  • šahovski klub "Čelik"
  • šahovski klub "Napredak"
  • šahovski klub "Preporod"
  • teniski klub "Čelik"
  • košarkaški klub "Nets"

Zenički gradonačelnici[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji:[27]

Galerija[uredi VE | uredi]

Panorama Zenice, proljeće 2015.

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 1,38 (boš.) Zenica Historija Zenice (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  2. 2,0 2,1 2,2 (boš.) ZEDA Lokalni ekološki Akcioni plan općine Zenica Dvokut pro i ZEDA Zenica: Lokalni ekološki akcioni plan općine Zenica 2008/2009 (pristupljeno 28. travnja 2019.)
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 Župa Svetog Josipa – Zenica KRATKA POVIJEST ŽUPE Sv. JOSIPA, ZENICA (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  4. HOP Portal Piše: D.I., Genocid nad Hrvatima BiH-e u završnoj fazi, 11. svibnja 2015. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
  5. Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  6. Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  7. 7,00 7,01 7,02 7,03 7,04 7,05 7,06 7,07 7,08 7,09 7,10 7,11 7,12 7,13 7,14 7,15 7,16 Hr. enciklopedija Zenica, LZMK (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 Vego, Marko (1957.). Naselja bosanske srednjovjekovne države, str. 12, Sarajevo: Svjetlost
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 9,5 9,6 9,7 Bosna Srebrena Samostansko područje Guča Gora: Zenica – župa sv. Ilije proroka (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  10. (boš.) Muzej grada Zenice Historijat grada Zenica (pristupljeno 14. svibnja 2019.)
  11. 11,0 11,1 11,2 Zenica24sata Ismet Salčinović – gradonačelnik Zenice (1941. – 1945.), 5. listopada 2012. (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
  12. 12,0 12,1 (boš.) Bosnae.info Opis Zenice iz časopisa “Bosanska vila” izdatog 1892. godine, 20. srpnja 2017. (pristupljeno 14. svibnja 2019.)
  13. (): Bosnien-Herzegowina – Kronland der k. u. k. Monarchie, Deutsche Schutzgebiete. Pristupljeno 4. svibnja 2017. (njemački)
  14. Livno Online Županija. U Livnu najhladnije bilo 1967.godine. Izmjereno čak minus 29,6 stupnjeva, 5. siječnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
  15. (boš.) N1 BiH FENA:Sjećanje na Mateu Jurić, prvu civilnu žrtvu rata u Zenici, 13. svibnja 2015. (pristupljeno 14. svibnja 2019.)
  16. Ratni dokumenti, Slobodanpraljak.com dokument Operativna zona Srednja Bosna – Zborno područje Vitez, preuzeto 17. ožujka 2018.
  17. HDLSKL Zenica . Iz knjige “Putevima pakla kroz srpske koncentracijske logore 1991… u 21. stoljeće. (pristupljeno 14. svibnja 2019.)
  18. KTA kta/fia: AKADEMIJA U ZENICI – 100. obljetnica od gradnje crkve i župne kuće župe Sv. Ilije Proroka, 23. listopad 2010. (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  19. Dominikanci.hr 40. obljetnica župe Klopče pokraj Zenice , 15. rujna 2015. (pristupljeno 12. svibnja 2019.)
  20. (boš.) Klix.ba E. M./Klix.ba: Zeničanin Anto Šakić je prvi čovjek koji je osvojio Mont Blanc uz pomoć štaka, 11. ožujka 2018. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  21. Studentski.hr Ivan Božić: FOTO: Napušteni jugoslavenski spomenici i njihove priče (pristupljeno 30. travnja 2019.)
  22. 22,0 22,1 Kockice.ba Dražen Čolić: U sklopu Uskrsnih dana u HKD Napredak Zenica upriličen VI. Festival prirodnih rakija i VII. Uskrsna tucijada, 6. travnja 2016. (pristupljeno 25. travnja 2016.)
  23. Župa sv. Josipa – Zenica Župni oglasi – - 13. ožujka 2016. / 5. korizmena nedjelja (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  24. HKD Napredak Podružnica Zenica organizira bogat Uskrsni program , Plakat Uskrsnog programa 2014. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  25. 25,0 25,1 Niko Rukavina, Reportaža. Euforija u srcu Bosne: Navijači su naša posljednja nada:
    "Najveće povijesne uspjehe bilježi sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je dvije godine u nizu (1971. i 1972.) osvojio Srednjoeuropski kup. Osamostaljenjem Bosne i Hercegovine, Čelik je osvojio prve tri lige BiH koje se nisu igrale na cijelom teritoriju u sklopu zajedničke lige kao sada.", germanijak.hr, 1. ožujka 2017., pristupljeno 24. listopada 2019.
  26. HKD Napredak Podružnica Zenica organizira bogat Uskrsni program , Plakat Uskrsnog programa 2014. (pristupljeno 25. travnja 2017.)
  27. (boš.) Zenica Gradovi prijatelji (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  28. Druga po veličina općina grada Izmira.

Napomena: Ovaj tekst ili njegov dio preuzet je sa stranica Bosna Srebrena. Vidi Dopusnicu Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene za Wikipediju na hrvatskome jeziku.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zenica