Alfons VII., leonsko-kastiljski kralj
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Alfons VII. (1. ožujka 1105. – 21. kolovoza 1157.), poznat kao Car, bio je galicijski kralj, kao i kralj Leona i Kastilje, što je postao 1126. godine. Alfons, znan i kao Alfonso, imao je naslov „cara cijele Španjolske“. Sin vladarice Urake Leonske i Rajmunda Burgundskog,[1] Alfons je bio pripadnik Dinastije Ivreje.
Tijekom Alfonsove vladavine, Portugal je postao de facto neovisan. Premda je Alfons pokušao svoju carsku titulu učiniti što smislenijom, nije u tome uspio. Alfons je bio mecena i zaštitnik Crkve, kao i zaštitnik muslimana, koji su bili manjina ako govorimo o njegovim podanicima.
Alfons i njegova supruga Berengarija Barcelonska bili su roditelji dvojice kraljeva – Sanča III., kastiljskog monarha i Ferdinanda II., koji je zavladao Leonom nakon Alfonsove smrti. Berengarija je Alfonsu rodila kćeri Konstanciju i Sanču, a obje su postale kraljice supruge – Konstancija se udala za Luja VII., a Sanča za Sanča VI. Navarskog. Nakon Berengarijine smrti, Alfons se oženio Riksom Poljskom, od koje je dobio kćer Sanču, koja se udala za Alfonsa II. Aragonskog.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Reilly, Bernard F. 2003. Alfonso VII, King of León and Castile. E. Michael Gerli (ur.). Medieval Iberia: An encyclopedia. Taylor & Francis. str. 59–60. ISBN 9781351665780. OCLC 701323223
- Barton, Simon. 1997. The Aristocracy in Twelfth-century León and Castile. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 9780521497275