Vidi kôd stranice Alpe

{{Infookvir gorje
| ime             = Alpe
| izvorno ime     = 
| slika           = Saslong_udu_da_Sacun_ora.jpg
| opis slike      = Talijanski dio Alpa Dolomiti proglašen je UNESCO-vom svjetskom baštinom.
| slika2          = Alpenrelief 01.jpg
| opis slike2     = 
| karta           = 
| karta_opis      = 
| koordinate      = {{coord|46.5781|8.615|format=dms|display=it}}
| dio gorja       = 
| dz              = AUT,FRA,NJE,ITA,LIH,SLO,ŠVI
| najbliži gradovi= 
| najviši vrh     = [[Mont Blanc]]
| visina vrha     = 4808,73
| koordinate vrha = {{coord|45|49|58|N|06|51|54|E|format=dms|display=inline}}
| ostali vrhovi   = 
| starost         = 
| vrsta           = 
| zadnja erupcija = 
| pushpin_map     = Europa
| mark               = Red circle 50%.svg
| marksize           = 20
| pushpin_label   = 
| prvi uspon      = 
| najlakša staza  = 
| planinarski domovi = 
| zemljovid_lok      = 
| zemljovid_lok_opis = 
| pushpin_label_position = 
| pushpin_label_position_B = 
| bilješke           = 
| zaštita            = 
}}
'''Alpe''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Alpen''; [[talijanski jezik|tal.]] ''Alpi''; [[francuski jezik|fra.]] ''Alpes''; [[furlanski jezik|fur.]] ''Alps''; [[okcitanski jezik|okc.]] ''Aups/Alps''; [[romanš]]: ''Alps''; [[slovenski jezik|slo.]] ''Alpe'') su [[planinski sustav]] između [[Srednja Europa|Srednje]] i [[Južna Europa|Južne Europe]] dug 1200 km i širok oko 150 km. Alpski luk općenito se proteže od [[Nica|Nice]] na zapadnom Sredozemlju do [[Trst]]a na Jadranu i [[Beč]]a na početku [[Panonska nizina|Panonskog bazena]]. Najviši je i najopsežniji [[Gorje|planinski lanac]] koji se u cijelosti nalazi u [[Europa|Europi]],{{Efn|Planinski vrh Elbrus na [[Kavkaz]]u je viši i [[Ural (gorje)|gorje Ural]] je dulje, ali oba gorja se djelomice nalaze u Aziji.}} a proteže se preko sedam alpskih zemalja (redom od zapada prema istoku): [[Francuska|Francuske]], [[Švicarska|Švicarske]], [[Italija|Italije]], [[Lihtenštajn]]a, [[Austrija|Austrije]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Slovenija|Slovenije]].{{Efn|Ovisno o definiciji, mali planinski lanac na zapadu Mađarske također može biti uvršten kao dio Alpa, premda se obično klasificira kao predgorje, a Mađarska se ne smatra alpskom zemljom.<ref>{{Cite web |last=kutka |first=petr |date=2022-02-21 |title=Víte, že jsou Alpy i v Maďarsku? Geografická zajímavost a tip na příjemný výlet |url=https://svetobeznik.info/madarsko-alpy-zajimavost-vylet/ |access-date=2022-04-12 |website=Světoběžník.info |language=cs}}</ref>}}<ref>[http://www.alpconv.org/index_en "Alpine Convention"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110729001545/http://www.alpconv.org/index_en|date=July 29, 2011}}.</ref> Najviši vrh Alpa je [[Mont Blanc]] (4808,73 m) na granici [[Italija|Italije]] i [[Francuska|Francuske]].

Lanac je nastao tijekom nekoliko desetaka milijuna godina sudaranjem afričke i euroazijske [[Tektonika ploča|tektonske ploče]]. Ekstremno skraćivanje uzrokovano ovim geološkim događajem imalo je za posljedicu podizanje morskih [[Sedimentne stijene|sedimentnih stijena]] [[Navlaka|potiskivanjem]] i savijanjem u visoke planinske vrhove kao što su [[Mont Blanc]] i [[Matterhorn]]. Središnji planinski niz izgrađuju stare kristalinske [[stijena|stijene]], a sjeverni i južni lanci od mezozojskih su karbonatnih stijena ([[vapnenac|vapnenci]] i [[dolomit]]i), koje su izdignute tzv. [[alpska orogeneza|alpskim nabiranjem]] (alpskom orogenezom). Današni oblik Alpe su dobile [[pleistocen]]skom [[Oledba|glacijacijom]], a snježna granica je na visini 2700 – 2800 m.

Najveći planinski vrh Mont Blanc (4809 m) proteže se francusko-talijanskom granicom, no na području Alpa smješteno je još 128 planinskih vrhova viših od 4000 m.

Nadmorska visina i veličina raspona utječu na klimu u Europi; u planinama, količine oborina jako variraju, a klimatske uvjete čini nekoliko različitih zona. Divlje životinje poput [[alpski Kozorog|alpskog kozoroga]] žive na višim vrhovima do nadmorske visine od 3400 m, a biljke kao što je [[Planinski runolist|runolist]] rastu u stjenovitim područjima na nižim nadmorskim visinama.

Dokazi o ljudskom boravku u Alpama datiraju još iz doba [[Starije kameno doba|paleolitika]]. [[Ötzi|Mumificirani čovjek Ötzi]], za kojeg je utvrđeno da je star 5000 godina, otkriven je na ledenjaku na austrijsko-talijanskoj granici 1991.

Do 6. stoljeća pr. Kr., keltska [[latenska kultura]] bila je raširena tim područjem. U antici su Alpe služile kao prirodna obrana Apeninskog poluotoka sa sjevera, zato je [[Hanibal|Hannibalov]] pothvat prelaska Alpa s borbenim slonovima tijekom rata s Rimljanima ostao zabilježen u povijesti. [[Antički Rim|Rimljani]] su osnovali mnoga naselja u cijeloj alpskoj regiji. U novom je vijeku [[Napoleon Bonaparte|Napoleon]] 1800. godine prešao jedan od planinskih prijevoja s vojskom od 40 000 vojnika. U 18. i 19. stoljeću u ovo je područje došlo je do velikog priljeva prirodoslovaca, pisaca i umjetnika posebice tijekom [[Romantizam|romantizma]], nakon čega je uslijedilo zlatno doba [[Alpinizam|alpinizma]] kada su se planinari počeli uspinjati na vrhove.

Na alpskom području živi otprilike 13 milijuna ljudi koji imaju snažan kulturni identitet. Tradicionalna kultura poljoprivrede, proizvodnje sira i obrade drveta još uvijek postoji u alpskim selima, iako je turistička industrija počela rasti početkom 20. stoljeća, znatno se proširila nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i do kraja stoljeća postaje dominantnom industrijom.<ref name="Chatré8">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 8</ref> Srednja i Južna Europa povezane su preko Alpa s više cestovnih i željezničkih veza. Preko Alpa prolazi više cestovnih i željezničkih veza koje povezuju Srednju i Južnu Europu. Najduži su [[tunel]]i su [[Simplon]] (20 km) i [[St. Gotthard]] (15 km).

[[Zimske olimpijske igre]] organizirane su u švicarskim, francuskim, talijanskim, austrijskim i njemačkim Alpama. Od 2010. u regiji ih je 14&nbsp;milijuna ljudi i ima 120&nbsp;milijuna posjetitelja godišnje 

== Etimologija i toponimija ==
[[Datoteka:Bildstock_an_der_Alpe_Bardughe.jpg|lijevo|mini|Izraz "alp" odnosi se na pašnjak na visokoj nadmorskoj visini koji se posjećuje samo ljeti. Često je na njemu prisutno nekoliko koliba i malih bogomolja (ovdje Alpe Bardughè u [[Ticino|Ticinu]]).]]
Riječ ''Alpe'' dolazi od latinskog izraza ''Alpes,'' koja bi mogla vući korijen od pridjeva ''[[wiktionary:en:albus|albus]]''<ref name="etymonline.com">{{Citiranje weba |title=Alp &#124; Origin and meaning of alp by Online Etymology Dictionary |url=https://www.etymonline.com/word/alp}}</ref> ("bijeli"). Izraz bi mogao potjecati od grčke božice [[Alfito]], čije je ime povezano s ''alphita'' ("bijelo brašno"), te s [[Indoeuropski prajezik|praindoeuropskom]] riječi ''*albʰós''. Slično tome, ime riječnog boga [[Alfej (božanstvo)|Alfeja]] također bi trebao potjecati od grčkog izraza ''alphos'' što znači "bjelkast".<ref>Smith, Jennifer Nimmo (2004).</ref>

U svom komentaru na [[Publije Vergilije Maron|Vergilijevu]] ''[[Eneida|Eneidu]]'', gramatičar iz kasnog 4. stoljeća [[Mauro Servije Honorat]] kaže da [[Kelti]] sve visoke planine nazivaju ''Alpama''.<ref>{{Citiranje knjige |last=Maurus Servius Honoratus |title=Servii Grammatici qui feruntur in Vergilii carmina commentarii |editor-last=Georgius Thilo |language=la |chapter=Book 10, line 13 |chapter-url=https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0053%3Abook%3D10%3Acommline%3D13}}</ref>

Latinski ''Alpes'' mogao bi potjecati od [[Indoeuropski jezici|praindoeuropske]] riječi * ''alb'' što znači "brdo" ("Albanija" je srodna izvedenica). Albanija je naziv koji nije izvorni za suvremenu državu [[Albanija|Albaniju]], već se koristio kao naziv za nekoliko planinskih područja diljem Europe.

U [[Antički Rim|rimsko doba]] "Albania" je bio naziv za istočni [[Kavkaz (regija)|Kavkaz]], a u engleskim jezicima "Albania" (ili "Albany") povremeno koristio kao naziv za [[Škotska|Škotsku]],<ref>{{Citiranje weba |date=14. svibnja 1955. |title=Online Etymology Dictionary |url=http://www.etymonline.com/index.php?allowed_in_frame=0&search=Albania&searchmode=none |access-date=18. travnja 2012. |publisher=Etymonline.com}}</ref> premda je vjerojatnije da potječe iz latinske riječi ''albus''<ref name="etymonline.com2">{{Citiranje weba |title=Alp &#124; Origin and meaning of alp by Online Etymology Dictionary |url=https://www.etymonline.com/word/alp}}</ref> ("bijela").

U modernim jezicima izraz ''alp'', ''alm'', ''albe'' ili ''alpe'' odnosi se na [[pašnjak]]e u alpskim regijama ispod [[ledenjak]]a, a ne na vrhove.<ref name="Schmid93">Schmid et al. (2004), 93</ref> Izraz ''alp'' se odnosi i na visoke planinske pašnjake, obično u blizini ili iznad [[Granica drveća|granice drveća]], gdje se goveda i druga stoka vode na ispašu tijekom ljetnih mjeseci i gdje su izgrađene kolibe i postavljeni sjenici, koji ponekad čine male zaseoke. Stoga je izraz "Alpe" kao referenca na planine pogrešan naziv.<ref name="Reynolds43ff">Reynolds, (2012), 43–45</ref><ref name="Fleming 4">Fleming (2000), 4</ref> Izraz za planinske vrhove razlikuje se ovisno o naciji i jeziku, primjerice riječi kao što su ''Horn'', ''Kogel'', ''Kopf'', ''Gipfel'', ''Spitze'', ''Stock'' i ''Berg'' koriste se u regijama njemačkog govornog područja; ''Mont'', ''Pic'', ''Tête'', ''Pointe'', ''Dent'', ''Roche'' i ''Aiguille'' u regijama francuskog govornog područja; i ''Monte'', ''Picco'', ''Corno'', ''Punta'', ''Pizzo'' ili ''Cima'' u regijama talijanskog govornog područja.<ref>Shoumatoff (2001), 117–19</ref>

== Geografija ==
[[Datoteka:Alps_with_borders.jpg|mini|Alpe se protežu u luku od Francuske na jugu i zapadu do Slovenije na istoku, te od Monaka na jugu do Njemačke na sjeveru.|250x250px]]
Alpe su planinski sustav u središnjoj Europi u obliku polumjeseca koje se proteže zakrivljenom linijom 800 km od istoka prema zapadu i široko je 200 km. Srednja visina planinskih vrhova je 2,5 km.<ref name="Ceben 22–24">Ceben (1998), 22–24</ref> Lanac se proteže od [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], sjeverno iznad bazena rijeke [[Pad|Po]], kroz Francusku od [[Grenoble]]a i prema istoku kroz srednju i južnu Švicarsku. Sustav se nastavlja prema [[Beč]]u i istočno do [[Jadransko more|Jadranskog mora]] i [[Slovenija|Slovenije]].<ref name="Chatré9">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 9</ref><ref>Fleming (2000), 1</ref><ref name="Beattie xii–xiii">Beattie (2006), xii–xiii</ref>

Na jugu se spušta u sjevernu Italiju, a na sjeveru se proteže do južne granice [[Bavarska|Bavarske]] u Njemačkoj.<ref name="Beattie xii–xiii2">Beattie (2006), xii–xiii</ref> U područjima kao što su [[Chiasso]] u Švicarskoj i [[Allgäu]] u Bavarskoj, granica između planinskog lanca i ravničarskog područja je jasna, ali na drugim mjestima poput [[Ženeva|Ženeve]] razgraničenje je manje određeno.

Zemlje s najvećim teritorijem prekrivenim Alpama su [[Austrija]] (28,7 % ukupne površine), [[Italija]] (27,2 %), [[Francuska]] (21,4 %) i [[Švicarska]] (13,2 %).<ref>{{Citiranje weba |title=Alpine Convention - the Convention - the Alpine Convention in a nutshell - the Alps - Home |url=http://www.alpconv.org/en/convention/smallbites/thealps/default.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180925102533/http://www.alpconv.org/en/convention/smallbites/thealps/default.html |archive-date=25. rujna 2018. |access-date=9. ožujka 2019.}}</ref>
[[Datoteka:2016_1129_KL1556_Monte_Rosa_Matterhorn.jpg|lijevo|mini|Pogled iz zraka na [[Peninske Alpe]], drugi po visini alpski lanac.|250x250px]]
Najviši dio lanca podijeljen je ledenjačkim koritom doline [[Rhône]], od [[Mont Blanc]]a do [[Matterhorn]]a i [[Monte Rosa]] na južnoj strani, te [[Bernske Alpe|Bernskim Alpama]] na sjevernoj. Vrhovi u istočnom dijelu lanca, u Austriji i Sloveniji, niži su od onih u središnjem i zapadnom dijelu.<ref name="Beattie xii–xiii3">Beattie (2006), xii–xiii</ref>

Varijacije u nomenklaturi u regiji koja se proteže kroz Alpe otežavaju klasifikaciju planina i podregija, ali opća klasifikacija je ona na Istočne Alpe i Zapadne Alpe s granicom između njih u istočnoj Švicarskoj<ref name="Schmid932">Schmid et al. (2004), 93</ref> u blizini [[Prijevoj Splügen|prijevoja Splügen]] (definicija geologa Stefana Schmida).
[[Datoteka:Lanersbach.jpg|mini|Tipično alpsko selo u dolini [[Tuxertal]] u [[Tirol (austrijska savezna država)|Tirolu]] u Austriji.|250x250px]]
Najviši vrhovi Zapadnih Alpa i Istočnih Alpa jesu Mont Blanc s 4809 m<ref>Shoumtoff (2001), 23</ref> i [[Piz Bernina]] s 4049 m. Drugi najviši vrhovi su redom [[Monte Rosa]] s 4634 m i [[Ortler]]<ref>Excluding the [[Piz Zupò]] and [[Piz Roseg]] located in the Bernina range, close to Piz Bernina.</ref> s 3905 m.

Niz nižih planinskih lanaca pruža se paralelno s glavnim lancem, poput [[Francuske Predalpe|Francuskih Predalpa]] u Francuskoj i [[Jursko gorje|planina Jura]] u Švicarskoj i Francuskoj. Sekundarni lanac Alpa prati [[Razvodnica|vododjelnicu]] od Sredozemnog mora do [[Bečka šuma|Wienerwalda]] prolazeći pored mnogih najviših i najpoznatijih vrhova u Alpama. Od Colle di Cadibona do Col de Tende proteže se prema zapadu prije nego što skrene na sjeverozapad, a zatim u blizini [[Maddalena Pass|Colle della Maddalena]] na sjever. Na švicarskoj granici linija glavnog lanca kreće se otprilike u smjeru istok-sjeveroistok, smjer koji slijedi sve do svog kraja blizu Beča.<ref>{{Citiranje weba|title=Alps {{!}} Definition, Map, & Facts|url=https://www.britannica.com/place/Alps|access-date=February 4, 2019|website=Encyclopædia Britannica|language=en}}</ref>

Sjeveroistočni kraj alpskog luka je [[Leopoldsberg]] u blizini Beča izravno na [[Dunav]]u. Nasuprot tome, jugoistočni dio Alpa završava na [[Jadransko more|Jadranskom moru]] u području oko Trsta prema [[Duino|Duinu]] i [[Barcola|Barcoli]].<ref>{{Citiranje weba |title=Die Alpen: Hydrologie und Verkehrsübergänge (German) |url=https://www.alpenpaesse-wasserscheiden.at/italien/das-alpine-einzugsgebiet-der-adria-excl-po-gebiet-innerer-alpenbogen/das-triestiner-kuestengebiet/}}</ref>

=== Zapadne Alpe ===
[[Datoteka:Aletschgletscher.jpg|mini|[[Ledenjak Aletsch]]|250x250px]]
[[Mont Blanc]] je s visinom od 4810 m najviši vrh u [[Francuska|Francuskoj]] i drugi po veličini u Europi. Dugo je godina navođen i kao najviši vrh [[Europa|Europe]], no tumačenjem određenja Europe kao kontinenta od [[Atlantski ocean|Atlantskog oceana]] do [[Ural (gorje)|Urala]] i [[Kavkaz]]a, koja su u posljednje vrijeme opet postala aktualna, [[Elbrus]] mu je oduzeo taj naslov.[[Datoteka:Lacs de Cheserys.jpg|mini|[[Mont Blanc]], najviši vrh Alpa|250x250px]]

Najveći ledenjak Alpa je [[Ledenjak Aletsch|Aletsch]] (23 x 1,5 x 0,9 km) na švicarskoj planini [[Jungfrau]] (4270 m). [[Arena Sardona]] ili Navlaka Glarus je najveća [[navlaka]] (povratni [[rasjed]] koji nastaje skoro horizontalnim padom površinskog tla) na Alpama koja se također nalazi u istočnoj [[Švicarska|Švicarskoj]]. [[Prijevoj Furka|Furkapass]] je visokoplaninski cestovni [[prijevoj]] u [[Švicarske Alpe|Švicarskim Slpama]] na nadmorskoj visini od 2436 metara koji Furka tunelom (duljine 15,4 km) spaja [[Gletsch]] i [[Valais]] s [[Realp]]om u kantonu [[Uri (kanton)|Uri]]. U njegovoj blizini se nalazi [[Rhône (ledenjak)|Ledenjak Rhône]] koji je izvor rijeke [[Rhône]] i jedan od glavnih dotoka [[Ženevsko jezero|Ženevskog jezera]]. [[Prijevoj Simplon|Simplonski prijevoj]] je 2008 metara visok [[planinski prijevoj]] između [[Peninske Alpe|Peninskih]] i [[Lepontinske Alpe|Lepontinskih Alpa]] koji povezuje [[Brig (Švicarska)|Brig]] u [[Kantoni Švicarske|kantonu]] Valais s [[Domodossola|Domodossolom]] u [[italija|talijanskoj]] regiji [[Pijemont]]. 

[[Matterhorn]] (''Monte Cervino'', ''Mont Cervin'') je planina na granici između Švicarske i [[Italija|Italije]] (Peninske Alpe), visine 4478 metara, koji je posljednji od viših vrhova Alpa koji je osvojen.

=== Istočne Alpe ===
[[Švapska Jura]] ili ''Švapske alpe''  su [[krš]]no- [[šuma|šumovito]] brdsko područje u jugozapadnoj [[Njemačka|Njemačkoj]], u saveznoj državi [[Baden-Württemberg]]. Dužina gorja iznosi oko 200 kilometara, širina u prosjeku približno 40 kilometara, a najviši vrh je [[Lemberg]] (1015 m). 

[[Hoher Dachstein]] je [[krš]]ka [[planina]], drugi najviši vrh Sjevernih krških Alpa. Nalazi se na granici dvije [[Austrijske savezne zemlje|austrijske savezne države]], [[Gornja Austrija]] i [[Štajerska (austrijska savezna zemlja)|Štajerska]], u kojima je on najviši vrh (2995 m). Dijelovi njegovog masiva leže i u državi [[Salzburg]], te ju često zovu "Planinom triju država" ([[njemački jezik|njem.]] ''Drei-Länder-Berg''). Najveći ledenjak u [[Austrija|Austriji]], Pasterze, leži u podnožju najvišeg austrijskog vrha, [[Grossglockner]]a (3798 m) koji je dio planinskog vijenca [[Hohe Tauern]]a. [[Oetztalske Alpe]] su planinski masiv i prirodna granica [[Italija|Italije]] i Austrije. Najviši vrh je [[Wildspitze]] (3774 m), koji je i ujedno drugi po veličini vrh u Austriji iza [[Grossglockner]]a.

[[Dolomiti]] ili Dolomitske Alpe su skupina planina u istočnim Alpama u sjeveroistočnoj Italiji; po njima je prozvan kamen [[dolomit]].

[[Julijske Alpe]] su skupina planina u južnom dijelu Alpa, u sjeverozapadnoj [[Slovenija|Sloveniji]] i u sjeveroistočnoj [[Italija|Italiji]], a ime su dobile po [[Gaj Julije Cezar|Gaju Juliju Cezaru]]. Najviši vrh Julijskih Alpa je [[Triglav (vrh)|Triglav]] s 2864 metara nadmorske visine, koji je ujedno i najviši vrh Slovenije.

== Prijevoji ==
[[Datoteka:Andermatt-Teufelsbruecke.jpg|mini|''[[Teufelsbrücke]]'' ("Vražji most") na putu prema [[Gotthardski prijevoj|prijevoju Gotthard]]. Današnji je most izgrađen 1958. godine preko prvog mosta iz 1830.]]
Alpe su se tijekom povijesti mnogo puta prelazile što zbog ratnih operacija, što zbog trgovine, a prelazili su ih i hodočasnici, studenti i turisti. Putevi prijelaza cestom, vlakom ili pješice poznati su kao ''prijevoji'', a obično ih čine kotline između planina u koje vodi dolina iz ravnica i brdovitih pretplaninskih zona.{{Sfn|Coolidge|Lake|Knox|1911}}

U srednjem vijeku vjerski su redovi osnivali [[hospicij]]e na početnim i završnim točkama mnogih glavnih prijelaza.<ref name="Fleming 42">Fleming (2000), 4</ref> Najvažniji prijevoji su [[Col de l'Iseran]] (najviši nadmorskom visinom), [[Col Agnel]], [[prijevoj Brenner]], [[Mont-Cenis]], [[Veliki prijevoj sv. Bernarda]], [[Col de Tende]], [[Gotthardski prijevoj]], [[prijevoj Semmering]], [[prijevoj Simplon]] i [[prijevoj Stelvio]].<ref name="Britannica">''Encyclopædia Britannica''.</ref>

Prelazeći talijansko-austrijsku granicu, prijevoj Brenner razdvaja [[Ötztalske Alpe|Ötztalske]] i [[Zillertalske Alpe]] i koristi se kao trgovačka ruta od 14. stoljeća. Najniži alpski prijevoj Semmering na 985 m prelazi iz [[Donja Austrija|Donje Austrije]] u [[Štajerska (austrijska savezna država)|Štajersku]] i u kontinuiranoj je uporabi od 12. stoljeća, kada je ondje izgrađen hospicij. Sredinom 19. stoljeća duž trase prijevoja je sagrađena pruga s tunelom dugačkim 1,6 km. Veliki prijevoj sv. Bernard s visinom od 2469 m jedan je od najviših u Alpama i prelazi talijansko-švicarsku granicu istočno od Penninskih Alpa duž obronaka Mont Blanca. Prolaz je koristio [[Napoleon Bonaparte]] 1800. godine za prelazak svoje vojske od 40 000 vojnika.<ref name="switz">{{Citiranje weba |title=History of the Great St Bernard pass |url=http://switzerland.isyours.com/e/guide/valais/grandstbernardhistory.html |url-status=dead |archive-url=https://archive.today/20121208215024/http://switzerland.isyours.com/e/guide/valais/grandstbernardhistory.html |archive-date=8. prosinca 2012. |access-date=8. kolovoza 2007.}}</ref>{{Široka slika|Versant sud val cenis.jpg|750px|Prijevoj Mont Cenis (2081 m) u sredini lijevo vodi ka alpskom jezeru i dalje prema Italiji.}}Prijevoj Mont Cenis bio je glavna prometnica za trgovinu i prijevoz vojnih postrojbi između [[Zapadna Europa|Zapadne Europe]] i [[Italija|Italije]]. Ovaj su prijevoj tijekom povijesti prešle mnoge postrojbe na putu prema [[Apeninski poluotok|Apeninskom poluotoku]], od [[Konstantin I. Veliki|Konstantina I.]], [[Pipin Mali|Pipina Malog]] i [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] do [[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika IV.]] [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]] i u 20. stoljeću njemačkih [[Gebirgsjäger]]a tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>{{Citiranje novina |last=Thiers |first=Frédéric |date=10. kolovoza 2016. |title=Ronce, le gardien silencieux du col du Mont-Cenis |work=Le Dauphiné libéré |url=https://www.ledauphine.com/savoie/2016/08/09/les-forts-de-maurienne-en-topo-guide |access-date=28. studenoga 2021.}}</ref> Danas se prijevoj malo koristi. Glavna je prometna komunikacija postala tunel autoceste Fréjus (otvoren 1980.) i željeznički tunel (otvoren 1871.).<ref>{{Citiranje knjige |last=Kalla-Bishop |first=P. M. |title=Italian Railways |publisher=David & Charles |year=1971 |isbn=0-7153-5168-0 |location=Newton Abbott, Devon, England |pages=41–42}}</ref>

Prijevoj Saint Gotthard prelazi iz središnje [[Švicarska|Švicarske]] u [[Ticino]]. Godine 1882. otvoren je 15 km dugačak željeznički tunel Saint Gotthard koji povezuje [[Luzern]] u Švicarskoj s [[Milano]]m u Italiji. Otprilike 98 godina kasnije izgrađen je cestovni tunel Gotthard (16,9 km dužine) koji povezuje [[Autocesta A2 (Švicarska)|autocestu A2]] u [[Göschenen]]u na sjevernoj strani s [[Airolo]]m na južnoj strani, identično kao i željeznički tunel.<ref>[[Swiss National Map]]</ref>

Dana 1. lipnja 2016. otvoren je najduži željeznički tunel na svijetu [[Gotardski bazni tunel]] koji povezuje [[Erstfeld]] u [[Uri (kanton)|kantonu Uri]] s [[Bodio]]om u [[Ticino|kantonu Ticino]] s dvije pojedinačne cijevi dužine 57,1 km.<ref>{{Citiranje novina |date=14. travnja 2016. |title=Wer hat die grösste Röhre? |language=de |trans-title=Who has the longest tube? |work=Tages-Anzeiger |location=Zurich |type=graphical animation |url=http://www.tagesanzeiger.ch/wissen/technik/wer-hat-die-groesste-roehre/story/14922381 |access-date=11. svibnja 2016.}}</ref> Od 11. prosinca 2016. dio je redovitog voznog reda željeznice i njime redovito prolaze vlakovi svakih sat vremena kao prometna komunikacija između [[Basel]]a/[[Luzern]]a/[[Zürich]]a i [[Bellinzona|Bellinzone]]/[[Lugano|Lugana]]/[[Milano|Milana]].<ref>{{Citiranje weba |title=Official Timetable |url=http://www.fahrplanfelder.ch/en/welcome.html |publisher=Swiss Federal Office for Transport |location=Bern |language=en, de, fr, it, rm |access-date=27. prosinca 2023. |archive-date=27. lipnja 2022. |archive-url=https://web.archive.org/web/20220627184607/https://www.fahrplanfelder.ch/en/welcome.html |url-status=dead}}</ref>

Najviši prijevoj u Alpama je [[Col de l'Iseran]] u [[Savoja|Savoji]] [[Francuska|(Francuska]]) na 2770 m, a slijedi ga prijevoj Stelvio u sjevernoj Italiji na 2756 m. Ovim prijevojem prolazi cesta izgrađena 1820-ih.<ref name="Britannica2">''Encyclopædia Britannica''.</ref>

== Najviši vrhovi ==
[[Datoteka:Männlichen.jpg|mini|Na planini [[Eiger]] (prikazan zajedno s [[Mönch]]om i [[Jungfrau-Aletsch|Jungfrauom]]) nalazi se najviša sjeverna strana u Alpama.]]
''Union Internationale des Associations d'Alpinisme'' (UIAA) sastavio je popis od 82 "službena" alpska vrha koji dosežu najmanje 4000 m.<ref>{{Citiranje časopisa |date=Ožujak 1994. |title=The 4000ers of the Alps: Official UIAA List |url=http://www.club4000.it/Articoli/Boll_uiaa.pdf |journal=UIAA-Bulletin |issue=145 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100307064135/http://www.club4000.it/Articoli/Boll_uiaa.pdf |archive-date=7. ožujka 2010.}}</ref> Popis ne uključuje samo planine, već i podvrhove s drukčijom [[Relativna visina|relativnom visinom]] koji se smatraju važnim [[Alpinizam|planinarskim]] ciljevima. U popisu niže navedeno 29 najznačajnijih "četiritisućnjaka".

Alpinisti su se prvi put popeli na vrh [[Mont Blanc]]a već 1786., a na Jungfrau 1811., ali većina alpskih četiritisućnjaka osvojena je tijekom druge polovice 19. stoljeća, posebice [[Piz Bernina]] (1850.), [[Dom (planina)|Dom]] (1858.), [[Grand Kombinat|Grand Combin]] (1859.), [[Weisshorn]] (1861.) i [[Barre des Écrins]] (1864.). Uspon na [[Matterhorn]] 1865. označio je kraj zlatnog doba [[Alpinizam|alpinizma]]. [[Karl Blodig]] (1859. – 1956.) bio je među prvima koji se uspješno popeo na sve glavne vrhove više od 4000&nbsp;m, a svoj niz uspona završio je 1911.<ref>Michael Huxley, ''The Geographical magazine: Volume 59'', Geographical Press, 1987</ref> Mnogi veliki alpski tritisućnjaci osvojeni su početkom 19. stoljeća, posebice [[Grossglockner]] (1800.) i [[Ortler]] (1804.), no neki od njih osvojeni tek mnogo kasnije poput [[Mont Pelvoux]]a (1848.), [[Monte Viso|Monte Visa]] ( 1861) i [[La Meije]] (1877).

Godine 1788. prva se žena popela na vrh Mont Blanca. Do sredine 1850-ih švicarski su se planinari popeli na većinu vrhova i bili su jako traženi kao planinski vodiči. [[Edward Whymper]] dosegao je vrh Matterhorna 1865. (nakon sedam pokušaja), a 1938. prvim usponom na Eiger ''Nordwand'' (sjeverna strana Eigera) popeo se na posljednju od šest velikih sjevernih stijena Alpa.<ref name="Shoumatoff197ff">Shoumatoff (2001), 197–200</ref>

29 alpskih četiritisućnjaka s najmanje 300 metara [[Relativna visina|topografske relativne visine.]]<ref>{{Citiranje weba |date=6. srpnja 2010. |title=4000&nbsp;m Peaks of the Alps |url=http://www.bielefeldt.de/4000e.php?Sorts=height&Aufab=descending&Liste=UIAA |access-date=9. kolovoza 2012. |publisher=Bielefeldt.de}}</ref>
{| class="wikitable" style="margin: 1em auto 1em auto;"
! align="left" |Ime
! align="left" |Visina
! align="left" |Ime
! align="left" |Visina
! align="left" |Ime
! align="left" |Visina
|-
|[[Mont Blanc]]
|4810 m
|[[Grandes Jorasses]]
|4208 m
|[[Barre des Écrins]]
|4102 m
|-
|[[Monte Rosa]]
|4634 m
|[[Alphubel]]
|4206 m
|[[Schreckhorn]]
|4078 m
|-
|[[Dom (Mischabel)|Dom]]
|4545 m
|[[Rimpfischhorn]]
|4199 m
|[[Ober Gabelhorn]]
|4063 m
|-
|[[Lyskamm]]
|4533 m
|[[Aletschhorn]]
|4193 m
|[[Gran Paradiso]]
|4061 m
|-
|[[Weisshorn]]
|4506 m
|[[Strahlhorn]]
|4190 m
|[[Piz Bernina]]
|4049 m
|-
|[[Matterhorn]]
|4478 m
|[[Dent d'Hérens]]
|4174 m
|[[Gross Fiescherhorn]]
|4049 m
|-
|[[Dent Blanche]]
|4357 m
|[[Breithorn]]
|4164 m
|[[Gross Grünhorn]]
|4047 m
|-
|[[Grand Kombinat]]
|4314 m
|[[Jungfrau]]
|4158 m
|[[Weissmies]]
|4017 m
|-
|[[Finsteraarhorn]]
|4274 m
|[[Aiguille Verte]]
|4122 m
|[[Lagginhorn]]
|4010 m
|-
|[[Zinalrothorn]]
|4221 m
|[[Mönch]]
|4107 m
| colspan="2" style="text-align: center;" |
|}

== Geologija i orogeneza ==
Početak geološkog proučavanja stjenovitih struktura Alpa započela je u [[18. stoljeće|18. stoljeću]] što je dovelo do značajnih geoloških otkrića i uspostavljanja novih znanstvenih modela. Sredinom [[19. stoljeće|19. stoljeća]], sada već nepostojeća teorija [[geosinklinala]] korištena je za objašnjenje prisutnosti "naboranih" planinskih lanaca, ali već sredinom 20. stoljeća prihvaćena je teorija o [[Tektonika ploča|tektonici ploča]].<ref name="Graciansky1ff3">Graciansky (2011), 1–2</ref>
[[Datoteka:Nante_d'arpanaz.jpg|mini|250x250px|Geološko nabiranje vidljivo kod vodopada Arpanaz vidljivo je na ovom crtežu iz 18. stoljeća.<ref name="Graciansky54">Graciansky (2011), 5</ref>]]
Formiranje Alpa ([[alpska orogeneza]]) bio je epizodni proces koji je započeo prije 300 milijuna godina.<ref>Shoumatoff (2001), 35</ref> U [[paleozoik]]u je [[superkontinent]] [[Pangea]] činila jedna [[Tektonika ploča|tektonska ploča]], koja se fragmentirala u zasebne ploče tijekom [[mezozoik]]a, a tijekom [[Jura (geološko razdoblje)|jurskog]] razdoblja između [[Laurazija|Laurazije]] i [[Gondvana|Gondvane]] formiralo se more [[Ocean Tetis|Tetis]].<ref name="Graciansky1ff22">Graciansky (2011), 1–2</ref> Tetis je kasnije bilo stisnuto između ploča koje su se sudarale uzrokujući formiranje planinskih lanaca nazvanih [[Alpsko-himalajski lanac|Alpski pojas]] koje su se protezale od [[Gibraltar]]a preko [[Himalaja]] do [[Indonezija|Indonezije]], što je proces koji je započeo krajem [[mezozoik]]a i nastavlja se i dan danas. Formiranje Alpa bilo je dio ovog šireg orogenog procesa<ref name="Graciansky1ff22" /> uzrokovanog sudarom između [[Afrička ploča|afričke]] i [[Euroazijska ploča|euroazijske]] ploče<ref name="Gerrard93">Gerrard, (1990), 9</ref> koji je započeo u kasnom razdoblju [[Kreda (geološko razdoblje)|krede]].<ref name="Gerrard163">Gerrard, (1990), 16</ref>

Pod ekstremnim tlačnim naprezanjima i pritiskom, morske [[sedimentne stijene]] uzdignute su u vis stvarajući karakteristične ležeće nabore i [[Navlaka|navlake]].<ref>''Earth'' (2008), 142</ref> Pošto su vrhovi bili podvrgnuti eroziji, sloj sedimenata morskog [[fliš]]a taložio se u bazenu prednjeg dijela, a kako je orogeneza napredovala sedimenti su postali dijelom mlađih pokrova (nabora). Grubi sedimenti od kontinuiranog procesa izdizanja i erozije kasnije su taloženi u prednjim područjima sjeverno od Alpa u regijama Švicarske i Bavarske.<ref name="Gerrard922">Gerrard, (1990), 9</ref><ref name="Schmid1023">Schmid (2004), 102</ref>
[[Datoteka:View_from_Mangart_MC.jpg|lijevo|mini|Dolomitski vrhovi [[Nacionalni park Triglav|Nacionalnog parka Triglav]] u [[Julijske Alpe|Julijskim Alpama.]]]]
Alpska orogeneza zbivala se u kontinuiranim ciklusima sve do [[paleogen]]a uzrokujući razlike u strukturama pokrova, a kasna faza orogeneze formirala je [[Jursko gorje]].<ref name="Schmid973">Schmid (2004), 97</ref> Niz tektonskih događaja u razdobljima [[trijas]]a, [[Jura (geološko razdoblje)|jure]] i [[Kreda (geološko razdoblje)|krede]] prostorno je odredio različite [[Paleogeografija|paleogeografske]] regije.<ref name="Schmid973" /> Ovisno o [[Litologija|litologiji]] (sastavu stijena) i pokrovnim strukturama prema orogenim događajima koji su na njih utjecali,<ref name="Schmid9332">Schmid et al. (2004), 93</ref> Alpe su podijeljene na Zapadne, Istočne Alpe i Južne Alpe: [[Helvetski zatiljci|Helveticum]] na sjeveru, [[Penninic nappes|Penninicum]] i [[Austroalpski naglavci|Austroalpski sustav]] u središtu i [[Južne Alpe (geologija)|Južnoalpski sustav]] južno od Periadriatskog šava.<ref name="Schmid993">Schmid, 99</ref>
[[Datoteka:Matterhorn_from_Domhütte_-_2.jpg|mini|Stisnuti metamorfizirani tetijski sedimenti i njihov oceanski temelj stisnuti su između vrha [[Matterhorn]]a (talijansko-švicarska granica), koji se sastoji od gnajsa koji je izvorno dio afričke ploče i podnožja vrha, koji je dio euroazijske ploče.<ref name="Graciansky522">Graciansky (2011), 5</ref>]]
Prema geologu Stefanu Schmidu,pošto su zapadne Alpe prošle kroz metamorfni događaj u [[Kenozoik|kenozoičkoj]] eri, a austroalpski vrhovi prošli su kroz taj događaj u razdoblju krede, ta dva područja pokazuju jasne razlike u formiranju navlake.<ref name="Schmid9722">Schmid (2004), 97</ref> Naslage [[fliš]]a u južnim Alpama [[Lombardija|Lombardije]] vjerojatno su se pojavile u kredi ili kasnije.<ref name="Schmid9722" />

Vrhovi u Francuskoj, Italiji i Švicarskoj leže u "zoni Houillière", koja se sastoji od sloja s mezozojskim sedimentima.<ref name="Schmid9922">Schmid, 99</ref> Visoki "masivi" s vanjskim sedimentnim pokrovom češći su u zapadnim Alpama i bili su pod utjecajem potiskivanja iz [[neogen]]og razdoblja, dok istočne Alpe imaju relativno malo masiva s visokim vrhovima.<ref name="Schmid10222">Schmid (2004), 102</ref> Slično tome, vrhovi u istočnoj Švicarskoj koji se protežu do zapadne Austrije sastoje se od tankoslojnih sedimentnih nabora koji su se odvojili od nekadašnje temeljne stijene.<ref name="Schmid1032">Schmid (2004), 103</ref>

Jednostavno rečeno, strukturu Alpa čine slojevi stijena europskog, afričkog i oceanskog (tetijskog) podrijetla.<ref name="Graciansky29ff2">Graciansky (2011), 29</ref> Struktura donjeg pokrova kontinentalno je europskog podrijetla, iznad kojeg su smješteni pokrovi morskog sedimenta na čijem se vrhu nalazi pokrov koji potječe iz Afričke ploče.<ref name="Graciansky312">Graciansky (2011), 31</ref> Matterhorn je primjer stalne orogeneze i dokaz je velikog nabiranja. Vrh planine sastoji se od [[gnajs]]a s Afričke ploče, a podnožje vrha, ispod glaciranog područja, sastoji se od europske temeljne stijene. Niz tetijskih morskih sedimenata i njihova oceanska podloga stisnut je između stijena koje potječu iz afričke i europske ploče.<ref name="Graciansky532">Graciansky (2011), 5</ref>

Središnje regije alpskog orogenog pojasa su naborane i izlomljene na takav način da je erozija stvorila karakteristične strme okomite vrhove [[Švicarske Alpe|švicarskih Alpa]] koji se naizgled uzdižu ravno iz prednjih područja.<ref name="Gerrard1622">Gerrard, (1990), 16</ref> Vrhovi kao što su [[Mont Blanc]], [[Matterhorn]] i visoki vrhovi u [[Peninske Alpe|Peninskim Alpama]], [[Briançonnais]] i [[Visoke Ture|Hohe Tauern]] sastoje se od slojeva stijena iz različitih orogeneza uključujući izložene temeljne stijene.<ref>Beattie (2006), 6–8</ref>

Zbog stalno prisutne geološke nestabilnosti, potresi u Alpama traju i danas.<ref>{{Citiranje weba |title=SED &#124; Earthquakes and the Alps |url=http://www.seismo.ethz.ch/en/knowledge/earthquake-country-switzerland/earthquakes-and-the-alps/ |access-date=23. siječnja 2024. |archive-date=3. veljače 2019. |archive-url=https://web.archive.org/web/20190203030400/http://www.seismo.ethz.ch/en/knowledge/earthquake-country-switzerland/earthquakes-and-the-alps/ |url-status=dead}}</ref> Najsnažnijii potresi u Alpama imali su magnitudu između 6 i 7 po [[Richterova ljestvica|Richteru]].<ref>{{Citiranje weba |title=The largest earthquakes in the Alps |url=http://www.seismo.ethz.ch/static/100j/snapshot05/sn05_gal3_EN.html}}</ref> [[Geodezija|Geodetska]] mjerenja pokazuju kontinuirano topografsko izdizanje po stopama do oko 2,5&nbsp;mm godišnje u sjevernim, zapadnim i središnjim Alpama i ~1&nbsp;mm godišnje u istočnim i jugozapadnim Alpama.<ref name=":02">{{Citiranje časopisa |last=Sternai |first=Pietro |last2=Sue |first2=Christian |last3=Husson |first3=Laurent |last4=Serpelloni |first4=Enrico |last5=Becker |first5=Thorsten W. |last6=Willett |first6=Sean D. |last7=Faccenna |first7=Claudio |last8=Di Giulio |first8=Andrea |last9=Spada |first9=Giorgio |last10=Jolivet |first10=Laurent |last11=Valla |first11=Pierre |date=Ožujak 2019. |title=Present-day uplift of the European Alps: Evaluating mechanisms and models of their relative contributions |url=https://doi.org/10.1016/j.earscirev.2019.01.005 |journal=Earth-Science Reviews |volume=190 |pages=589–604 |doi=10.1016/j.earscirev.2019.01.005 |issn=0012-8252}}</ref> Temeljni mehanizmi koji pokreću današnji obrazac izdizanja su izostatičko odbijanje zbog otapanja zadnje ledene kape ili dugotrajne erozije, odvajanje zapadnoalpske subdukcijske ploče, konvekcija plašta, te horizontalna konvergencija između Afrike i Europe, ali njihov relativni doprinos uzdizanju Alpa teško je kvantificirati i vjerojatno će se značajno mijenjati ovisno od područja i vremena.<ref name=":02" />

== Minerali ==
Alpe su tisućama godina bile mjestom iskapanja različitih minerala. Od 8. do 6. stoljeća pr. Kr. za vrijeme [[Halštatska kultura|halštatske kulture]], [[Kelti|keltska]] su plemena u Alpama iskapala [[bakar]], a kasnije su [[Rimljani]] u području [[Bad Gastein]]a iskapali [[zlato]] za [[Rimski carski novac|kovanje novca]]. U području [[Erzberg]]a u [[Štajerska (austrijska savezna zemlja)|Štajerskoj]] vadila se visokokvalitetna željezna rudača za industriju [[čelik]]a. Kristali poput [[Cinabarit|cinobarita]], [[ametist]]a i [[kvarc]]a nalaze se u većem dijelu alpskog područja. Ležišta cinobarita u Sloveniji značajan su izvor pigmenata koji se iz njega proizvodi.<ref>Shoumatoff (2001), 49–53</ref>

Alpski su se kristali proučavali i skupljali stotinama godina, a počeli su se klasificirati u 18. stoljeću. [[Leonhard Euler]] proučavao je oblike kristala, a do 19. stoljeća lov na kristale bio je uobičajen u svim alpskim regijama. David Friedrich Wiser prikupio je zbirku od 8000 kristala koje je pomno proučavao i dokumentirao. U 20. stoljeću Robert Parker napisao je poznato znanstveno djelo o kamenim kristalima švicarskih Alpa, a u istom razdoblju osnovana je komisija za kontrolu i standardizaciju naziva alpskih minerala.<ref>Roth, 10–17</ref>

== Ledenjaci ==
U [[miocen]]skoj epohi planine su bile podvrgnute ozbiljnoj eroziji zbog procesa [[Oledba|glacijacije]],<ref name="Gerrard1632">Gerrard, (1990), 16</ref> što je sredinom 19. stoljeća primijetio prirodoslovac [[Louis Agassiz]] koji je predstavio svoj rad u kojem je objavio da su Alpe bile prekrivene ledom u različitim geološkim intervalima. Svoju je teoriju formulirao proučavajući stijene u blizini njegova doma u [[Neuchâtel]]u za koje je vjerovao da potječu iz Bernskoga gorja zapadno od mjesta pronalaska. Zbog svoga rada postao je poznat kao "otac ideje o ledenome dobu", iako su drugi prirodoslovci prije njega iznijeli slične ideje.<ref name="Shoumatoff63ff">Shoumatoff (2001), 63–68</ref>
[[Datoteka:Aletschgebiet_aus_dem_Flugzeug.jpg|lijevo|mini|Istraživanja [[Ledenjak Unteraar|ledenjaka Unteraar]] [[Louis Agassiz|Louisa Agassizova]] 1840-ih dokazala su njegovo pomicanje za 100 m godišnje.<ref name="Shoumatoff63ff2">Shoumatoff (2001), 63–68</ref>]]
Agassiz je proučavao kretanje ledenjaka 1840-ih na [[Ledenjak Unteraar|ledenjaku Unteraar]] gdje je otkrio da se ledenjak pomicao oko 100 m godišnje i to brže u sredini nego na rubovima. Njegov rad nastavili su drugi znanstvenici i sada postoji stalni laboratorij unutar ledenjaka ispod [[Jungfraujoch]]a posvećen isključivo proučavanju alpskih ledenjaka.<ref name="Shoumatoff63ff3">Shoumatoff (2001), 63–68</ref>

Tijekom svog kretanja, leedenjaci odvuku sa sobom kamenje i ostali sediment, što uzrokuje [[Erozija|eroziju]] i i postupno formiranje dolina. Dolina [[Inn]] sa svojom tipičnom terasastom strukturom uzrokovanom erozijom, primjer je doline koju su izdubili ledenjaci tijekom [[Ledeno doba|ledenih doba]]. Na dnu doline leže erodirane stijene iz najnovijeg ledenog doba, a vrh doline sastoji se od materijala erozije iz ranijih ledenih doba.<ref name="Shoumatoff63ff4">Shoumatoff (2001), 63–68</ref> Ledenjačke doline imaju karakteristično strme padine (reljefe). Doline s nižim padinama prekrivenih oblucima ostaci su ledenjačkih korita ili prethodno ispunjenih dolina.<ref name="Gerrard132">Gerrard, (1990), 132</ref> [[Morena|Morene]], razdrobljene stijene pokupljene tijekom kretanja ledenjaka, nakupljaju se na rubovima, u središtu i na kraju ledenjaka.<ref name="Shoumatoff63ff4" />
[[Datoteka:Jungfraujoch_img_3699.jpg|mini|Tunel Sphinx kroz ledenjak u [[Jungfraujoch]]u povezuje [[Željeznička stanica Jungfraujoch|željezničku stanicu Jungfraujoch]] sa [[Zvjezdarnica Sfinga|zvjezdarnicom Sphinx]].]]
Alpski ledenjaci mogu biti ravni tokovi leda ili dugi tokivi koji se prostiru u obliku lepeze (pijemontski ledenjaci) ili pak ledene zavjese koje vise s okomitih padina planinskih vrhova. Stres kretanja uzrokuje da se led lomi i glasno puca, što možda objašnjava zašto se u srednjem vijeku vjerovalo da su planine dom [[zmaj]]eva. Pucanje stvara nepredvidive i opasne [[Pukotina (geologija)|pukotine]], često nevidljive pod novim snježnim padalinama koje predstavljaju najveću opasnost za planinare.<ref name="Shoumatoff71ff">Shoumatoff (2001), 71–72</ref>

Ledenjaci završavaju u ledenim špiljama ([[Rhône (ledenjak)|glečer Rhône]]) ili utjeću u jezero ili rijeku ili se jednostavno otopljeni ledeni materijal izlije u ravnicu. Ponekad će se dio ledenjaka može odvojiti ili slomiti te izazvati opasne lavine.<ref name="Shoumatoff71ff2">Shoumatoff (2001), 71–72</ref>

Visoke razine u količini oborina uzrokuju da se ledenjaci spuste do razine [[permafrost]]a u nekim područjima, dok u drugim sušnijim regijama ledenjaci ostaju iznad 3500 m nadmorske visine.<ref name="Gerrard78">Gerrard, (1990), 78</ref> Od izvornih 1817 km² područja Alpa koji su bili prekriveni ledenjacima 1876., ta se površina postupno smanjila na 1342 km 1973., što je imalo za posljedicu smanjeni obujam vode u rijekama.<ref name="Gerrard108">Gerrard, (1990), 108</ref> Od 1850. godine do danas nestalo je oko 40 % površine austrijskih ledenjaka ii 30 % površine ledenjaka u Švicarskoj.<ref>Ceben (1998), 38</ref>

Premda topografija Alpa pokazuje izraženu glacijalnu morfologiju,<ref>{{Citiranje časopisa |last=Sternai |first=P. |last2=Herman |first2=F. |last3=Fox |first3=M. R. |last4=Castelltort |first4=S. |date=2011-07-13 |title=Hypsometric analysis to identify spatially variable glacial erosion |url=http://doi.wiley.com/10.1029/2010JF001823 |journal=Journal of Geophysical Research |language=en |volume=116 |issue=F3 |pages=F03001 |doi=10.1029/2010JF001823 |issn=0148-0227}}</ref> mehanizmi kojima se događa glacijalno preoblikovanje nisu jasni. Računalne simulacije pokazuju da se glacijalna erozija širi od manjih prema većim visinama.<ref>{{Citiranje časopisa |last=Sternai |first=Pietro |last2=Herman |first2=Frédéric |last3=Valla |first3=Pierre G. |last4=Champagnac |first4=Jean-Daniel |date=2013-04-15 |title=Spatial and temporal variations of glacial erosion in the Rhône valley (Swiss Alps): Insights from numerical modeling |url=https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0012821X13001143 |journal=Earth and Planetary Science Letters |language=en |volume=368 |pages=119–131 |doi=10.1016/j.epsl.2013.02.039 |issn=0012-821X}}</ref>

== Rijeke i jezera ==
[[Datoteka:St.Bartholomä.jpg|lijevo|mini|Kapela svetog Bartola na [[Königssee]]u u Bavarskoj popularno je turističko odredište.<ref>Shoumatoff (2001), 31</ref>]]
Alpske rijeke opskrbljuju nizinsku Europu pitkom vodom, služe za navodnjavanje i izvor su [[hidroelektrična energija|hidroelektrične energije]].<ref>Chatré, Baptiste, et al. (2010), 5</ref> Premda ovo područje čini samo 11 % površine europskog kontinenta, Alpe osiguravaju do 90 % vode nizinskoj Europi, posebice u sušnim područjima i tijekom ljetnih mjeseci. Gradovi poput [[Milano|Milana]] uvelike ovise o dotoku pitke vode iz alpskog otjecanja, naime 80 % pitke vode grad dobiva iz Alpa.<ref name="Chatré92">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 9</ref><ref name="Benniston et al. 2011, 1">Benniston et al. (2011), 1</ref><ref>Price, Martin.</ref> Voda iz rijeka koristi se u najmanje 550 [[hidroelektrana]], računajući samo one veće koje proizvode najmanje 10 MW električne energije.<ref>Alpine Convention (2010), 8</ref>

Glavne europske rijeke koje teku iz Alpa jesu [[Rajna]], [[Rhône|Rona]], [[Inn (rijeka)|Inn]] i [[Pad|Po]], a sve imaju izvor u Alpama i teku u susjedne zemlje ulijevajući se u konačnici u [[Sjeverno more]], [[Sredozemno more]], [[Jadransko more]] i [[Crno more]]. Druge rijeke poput [[Dunav]]a imaju velike pritoke koji izviru u Alpama.<ref name="Chatré93">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 9</ref>
[[Datoteka:Altstadt_von_Malcesine-2.jpg|mini|Južna predalpska jezera poput [[Gardsko jezero|jezera Garda]] odlikuju se toplijom [[Mikroklima|mikroklimom]] od okolnih područja]]
Rijeka [[Rhône]] je drugi izvor slatke vode po volumenu koji se slijeva u Sredozemno more nakon [[Nil]]a, a formira se kao ledenjačka otopljena voda, potom utječe u [[Ženevsko jezero]], a odatle u Francusku gdje se izmešu ostalog koristi za hlađenje [[Nuklearna elektrana|nuklearnih elektrana]].<ref name="Benniston et al. 2011, 3">Benniston et al. (2011), 3</ref> Rajna izvire u Švicarskoj na području od oko 30 km² i predstavlja gotovo 60 % vode koja otjeće iz zemlje.<ref name="Benniston et al. 2011, 3" /> Složene doline pritoka Rajne usmjeravaju vodu u glavne doline gdje može doći do poplava tijekom sezone otapanja snijega kada brzo otjecanje vode iz nabujale rijeke uzrokuje jake bujice.<ref name="Ceben 1998, 31">Ceben (1998), 31</ref>

Mnoge alpske rijeke tvore jezera poput [[Ženevsko jezero|Ženevskoga jezera]] u obliku polumjeseca koje se proteže preko švicarske granice s [[Lausanne|Lausannom]] na švicarskoj strani i gradom [[Évian-les-Bains|Evian-les-Bains]] na francuskoj. U Njemačkoj je srednjovjekovna kapela sv. Bartolomeja sagrađena na južnoj strani [[Königssee]]a do koje se može doći samo brodom ili penjanjem preko vrhova koji se uzdižu iza nje.<ref>Shoumatoff (2001), 24, 31</ref>

Slijevanje vode iz Alpa dovelo je do formiranja velikih jezera u Italiji. Primjerice u talijanskim Alpama izvire rijeka [[Sarca]] koja je [[Protok (hidrologija)|primarni je priljev]] [[Gardsko jezero|jezera Garda]].<ref name="EnBrit">{{Cite encyclopedia}}</ref> Talijanska jezera su zbog svoje blage klime popularna turistička destinacija još od vremena [[Antički Rim|Antičkog Rima]].

Znanstvenici su proučavali utjecaj [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]] na korištenje vode u alpskom području. Jedan od neočekivanih posljedica jet preusmjeravanje sve većih količina vode iz alpskih rijeka na izradu umjetnog snijega u skijalištima kako bi se produljila zimska turistička sezona, učinak čega još nije poznat. Povrh toga, smanjenje ledenjačkih područja u kombinaciji s nizom zima s nižom količinom padalina od očekivane može negativno utjecati na rijeke u Alpama i na dostupnost vode u okolnim nizinama.<ref name="Benniston et al. 2011, 12">Benniston et al. (2011), 1</ref><ref>Chatré, Baptiste, et al. (2010), 13</ref>

== Lavine ==
Niže je popis najsmrtonosnijih lavina na području Alpa:

* Lavina na francusko-talijanskoj granici: u 17. stoljeću oko 2500 ljudi poginulo je u [[Snježna lavina|lavini]] na francusko-talijanskoj granici.
* Lavina u Zermattu iz 19. stoljeća: u 19. stoljeću lavina je uništila 120 domova u selu u blizini Zermatta.<ref>Fleming (2000), 89–90</ref>
* 13. prosinca 1916. lavina na planini [[Marmolada]]
* 1950. – 1951. lavine u "zimi terora"
* 10. veljače 1970. lavina u [[Val-d'Isère|Val d'Isèreu]]
* 9. veljače 1999. lavina u Montrocu
* 21. veljače 1999. lavina u Evolèneu
* 23. veljače 1999., lavina Galtür – najsmrtonosnija lavina u Alpama u posljednjih 40 godina.
* Srpanj 2014. lavina na [[Mont Blanc]]u
* 13. siječnja 2016. lavina u Les-Deux-Alpes
* 18. siječnja 2016. lavina kod Valfréjusa
* 3. srpnja 2022. Kolaps ledenjaka na Marmoladi

== Klima ==
Područje Alpa je primjer pojava koje se dešavaju kada [[Umjereni pojas|umjereno]] područje na nižoj nadmorskoj visini ustupi mjesto terenu na višim nadmorskim visinama. Hladna klima slična onoj u [[Polarna regija|polarnim područjima]] koja vlad na planinskim vrhovima diljem svijeta naziva se [[Planinska klima|planinskom ili alpskom klimom]]. Porastom visine od razine mora prema gornjim dijelovima atmosfere temperatura se spušta (vidi [[Stopa opadanja temperature u troposferi|adijabatsku brzinu odstupanja]]) Planinski lanci usmjeruju vjetrove koji pušu u nižim područjima u gornje dijelove gorja. Topao zrak iz nizina tamo povećava svoj obujam i razmjerno gubi toplinu, a to je smanjenje temperature često popraćeno padalinama u obliku snijega ili kiše.{{Sfn|Coolidge|Lake|Knox|1911}} Visina Alpa dovoljna je da klimatski podijeli Europu na vlažni sjever i suhi jug jer se vlaga usisava iz zraka dok teče preko visokih vrhova.<ref>Fleming (2000), 3</ref>
[[Datoteka:Aletschgletscher_mit_Pinus_cembra1.jpg|mini|[[Ledenjak Aletsch]] s borovima koji rastu niz obronke Godine 2007.ledenjak je 180 m niže nego prije 150 godina.]]
Ekstremne vremenske pojave u Alpama proučavaju se od 18. stoljeća, posebice vremenski obrasci kao što je sezonski [[Fen|vjetar Foehn]]. Početkom 20. stoljeća u planinama su postavljene brojne meteorološke stanice koje su klimatolozima davale neprekinuti niz podataka.<ref name="Ceben 22–242">Ceben (1998), 22–24</ref> Neke su doline prilično suhe, poput doline [[Aosta|Aoste]] u Italiji, [[Maurienne]] u Francuskoj, [[Valais]]a u Švicarskoj i sjevernog [[Tirol (austrijska savezna država)|Tirola]].<ref name="Ceben 22–242" />

Područja koja nisu sušna i koja primaju mnogo oborina doživljavaju povremene poplave zbog brzog topljenja [[snijeg]]a i otjecanja vode.<ref name="Ceben 1998, 312">Ceben (1998), 31</ref> Prosječna količina padalina u Alpama kreće se od niskih 2600 mm godišnje na 3000 mm godišnje, pri čemu se više razine javljaju na velikim nadmorskim visinama. Na visinama od 1000 do 3000 m, snježne padaline počinju u studenom i nakupljaju se do travnja ili svibnja kada počinje topljenje. [[Snježna granica]] varira od 2400 to 3000 m iznad kojih je snijeg stalan, a temperature se kreću oko [[Ledište|točke smrzavanja]] čak i tijekom srpnja i kolovoza. Visoka razina vode u potocima i rijekama doseže vrhunac u lipnju i srpnju kada se snijeg još topi na višim nadmorskim visinama.<ref>Ceben (1998), 34–36</ref>

Alpe su podijeljene u pet klimatskih zona, svaka s različitom vegetacijom. Klima, biljni i životinjski svijet razlikuju se u različitim dijelovima ili planinskim zonama. Najniža zona je brdska zona između 500 and 1000 m, ovisno o lokaciji. Planinska zona proteže se od 800 to 1700 m, nakon čega slijedi podalpska zona od 1600 to 2400 m. Alpsku zonu, koja se proteže od [[Drvored|granice drveća]] do snježne granice, prati glacijalna zona, koja prekriva ledenjačka područja planine. Klimatski uvjeti pokazuju varijacije unutar istih zona, primjerice, vremenski uvjeti na vrhu planinske doline koji se protežu izravno od vrhova hladniji su i oštriji od onih na ušću doline koji su obično manje surovi i gdje pada manje snijega.<ref>Viazzo (1980), 17</ref>

Različiti računalni modeli omogućuju određena predviđanja klimatskih promjena za svo područje Alpa do 22. stoljeća. Očekivanja su da će trend povećanja temperatura imati učinak na snježne oborine, snježni pokrivač, glacijaciju i otjecanje rijeka,<ref>Benniston (2011), 3–4</ref><ref>{{Citiranje weba |title=IPCC regional fact sheet - Mountains |url=https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/downloads/factsheets/IPCC_AR6_WGI_Regional_Fact_Sheet_Mountains.pdf |url-status=live |archive-url=https://ghostarchive.org/archive/20221009/https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/downloads/factsheets/IPCC_AR6_WGI_Regional_Fact_Sheet_Mountains.pdf |archive-date=2022-10-09}}</ref> a značajne promjene prirodnog i antropogenog podrijetla već su dijagnosticirane iz promatranja na terenu.<ref>{{Citiranje časopisa |last=Huss |first=Matthias |last2=Hock |first2=Regine |last3=Bauder |first3=Andreas |last4=Funk |first4=Martin |date=1. svibnja 2010. |title=100-year mass changes in the Swiss Alps linked to the Atlantic Multidecadal Oscillation |url=http://doc.rero.ch/record/20213/files/hus_msc_sm.pdf |url-status=live |journal=Geophysical Research Letters |language=en |volume=37 |issue=10 |pages=L10501 |bibcode=2010GeoRL..3710501H |doi=10.1029/2010GL042616 |issn=1944-8007 |archive-url=https://ghostarchive.org/archive/20221009/http://doc.rero.ch/record/20213/files/hus_msc_sm.pdf |archive-date=2022-10-09 |doi-access=free}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |last=Zampieri |first=Matteo |last2=Scoccimarro |first2=Enrico |last3=Gualdi |first3=Silvio |date=1. siječnja 2013. |title=Atlantic influence on spring snowfall over the Alps in the past 150 years |journal=Environmental Research Letters |language=en |volume=8 |issue=3 |pages=034026 |bibcode=2013ERL.....8c4026Z |doi=10.1088/1748-9326/8/3/034026 |issn=1748-9326 |doi-access=free}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |last=Zampieri |first=Matteo |last2=Scoccimarro |first2=Enrico |last3=Gualdi |first3=Silvio |last4=Navarra |first4=Antonio |date=15. siječnja 2015. |title=Observed shift towards earlier spring discharge in the main Alpine rivers |journal=Science of the Total Environment |series=Towards a better understanding of the links between stressors, hazard assessment and ecosystem services under water scarcity |volume=503–504 |pages=222–232 |bibcode=2015ScTEn.503..222Z |doi=10.1016/j.scitotenv.2014.06.036 |pmid=25005239 |issn = 0048-9697 }}</ref>

== Najveći gradovi ==
Najveći grad na području Alpa je grad [[Grenoble]] u [[Francuska|Francuskoj]]. Drugi veći i važni gradovi u Alpama s preko 100 000 stanovnika jesu [[Bolzano (Italija)|Bolzano]] ([[Italija]]), [[Trident|Trento]] ([[Italija]]) i [[Innsbruck]] ([[Austrija]]). Veći gradovi izvan Alpa, ali u njihovoj blizini su [[Milano]], [[Verona]], [[Torino]] (Italija), [[München]] (Njemačka), [[Graz]], [[Beč]], [[Salzburg]] (Austrija), [[Ljubljana]], [[Maribor]], [[Kranj]] (Slovenija), [[Zürich]], [[Ženeva]] (Švicarska), [[Nica]] i [[Lyon]] (Francuska).

Gradovi s preko 100 000 stanovnika na području Alpa jesu:
{| class="wikitable sortable zebra"
!Rang
!Općina
!Stanovnici
!Zemlja
!Regija
|-
| align="right" |1
|[[Datoteka:Blason_ville_fr_Grenoble_(Isere).svg|39x39px]] [[Grenoble]]
| align="right" |162 780
|[[Francuska]]
|[[Datoteka:Blason_Auvergne-Rhône-Alpes.svg|43x43px]] [[Auvergne-Rona-Alpe|Auvergne-Rhône-Alpe]]
|-
| align="right" |2
|[[Datoteka:AUT_Innsbruck_COA.svg|41x41px]] [[Innsbruck]]
| align="right" |132 236
|[[Austrija]]
|[[Datoteka:AUT_Tirol_COA.svg|41x41px]] [[Tirol (austrijska savezna država)|Tirol]]
|-
| align="right" |3
|[[Datoteka:Trient.JPG|41x41px]] [[Trident|Trento]]
| align="right" |117 417
|[[Italija]]
|[[Datoteka:Coat_of_arms_of_Trentino-South_Tyrol.svg|44x44px]] [[Trentino-Južni Tirol]]
|-
| align="right" |4
|[[Datoteka:ITA_Bolzano_COA.svg|43x43px]] [[Bolzano (Italija)|Bolzano]]/Bozen
| align="right" |106 951
|[[Italija]]
|[[Datoteka:Coat_of_arms_of_Trentino-South_Tyrol.svg|44x44px]] [[Trentino-Južni Tirol]]
|}

== Stanovništvo i kultura ==
U alpskoj regiji živi 14&nbsp;milijuna stanovnika raspoređenih u osam zemalja.<ref name="Chatré84">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 8</ref> Na obodima planina, visoravnima i u ravnicama gospodarstvo čini industrija i poslovi pružanja usluga, dok je na višim nadmorskim visinama i u planinama poljoprivreda još uvijek gospodarski bitna.<ref>Chartes et. el. (2010), 14</ref> Poljoprivreda i šumarstvo i dalje su temelj alpske kulture, te osiguravaju izvoz u gradove i doprinose održavaju planinskoga okoliša.<ref name="Chartes et. el. 2010, 5">Chartes et. el. (2010), 5</ref>

Alpske regije su multikulturalne i jezično raznolike. Narječja su uobičajena i razlikuju se os regije do regije, čak od doline do doline. Samo u dijelu Alpa nastanjenom slavenskom narodima identificirano je 19 narječja. Neki od romanskih narječja koji se govore u francuskim, švicarskim i talijanskim alpama u [[Valle d'Aosta|dolini Aoste]] potječu od [[Frankoprovansalski jezik|arpitanskog]], dok je južni dio zapadnog raspona povezan s [[Okcitanski jezik|okcitanskim jezikom]]. Njemački dijalekti potječu od germanskih plemenskih jezika.<ref name="Shoumataff 2001, 114–166">Shoumataff (2001), 114–166</ref> [[Romanš]] kojim govori dva posto stanovništva u jugoistočnoj Švicarskoj je drevni [[Retoromanski jezici|retoromanski jezik]] izveden iz latinskog, ostataka starih keltskih jezika i možda [[Etruščanski jezik|etruščanskog]].<ref name="Shoumataff 2001, 114–166" />
[[Datoteka:Hallstatt_-_Nordansicht.JPG|mini|[[Hallstatt]] je poznat po proizvodnji soli koja datira još iz prapovijesti.]]
Velik dio alpske kulture ostao je nepromijenjen od srednjovjekovnog razdoblja kada su vještine koje su jamčile preživljavanje u planinskim dolinama i najvišim selima postale temeljem iste kulture, što je dovelo do jake tradicije stolarije, drvorezbarstva, pečenja, slastičarstva i proizvodnje sira.<ref name="Shoumatoff123ff">Shoumataff (2001), 123–126</ref>

Poljoprivreda je tradicionalno zanimanje stoljećima, iako je postala manje dominantna u 20. stoljeću s pojavom turizma. Ispaša i pašnjaci ograničeni su zbog strme i stjenovite topografije Alpa. Sredinom lipnja goveda se premještaju na najviše pašnjake blizu snježne granice, gdje ih nadziru pastiri koji borave na velikim nadmorskim visinama često živeći tijekom ljeta u kamenim kolibama ili drvenim štalama.<ref name="Shoumatoff123ff2">Shoumataff (2001), 123–126</ref> Seljani slave dan kada se krave tjeraju na pašnjake i ponovno kada se vrate sredinom rujna. [[Almabtrieb|Almabtrieb, Alpabzug, Alpabfahrt, Désalpes]] ("silazak s Alpa") slavi se ukrašavanjem krava vijencima i ogromnim [[Kravlje zvono|kravljim zvonima]], dok se farmeri odijevaju u tradicionalne nošnje.<ref name="Shoumatoff123ff2" />
[[Datoteka:LeMonal-fontaine-chapelle-Savoie.JPG|lijevo|mini|Ljeti se goveda dovode na visokoplaninske livade na ispašu. Pastiri obitavaju u malim selima poput ovoga prikazanog na fotografiji snimljenoj u [[Savoja|Savoji]].]]
Proizvodnja sira stara je tradicija u većini alpskih zemalja. Kolut sira iz [[Ementaler|Emmentala]] u Švicarskoj može težiti i do 45 kg, a [[Beaufort (sir)|Beaufort]] u [[Savoja|Savoji]] može težiti i do 70 kg. Vlasnici krava tradicionalno od sirara dobivaju dio onog udjela kravljeg mlijeka proizvedenog za ljetnih mjeseci u visokim Alpama. Košenje sijena važna je poljoprivredna aktivnost u planinskim selima koja su posljednjih godina postala donekle mehanizirana, iako su padine toliko strme da ručna košnja često jedino rješenje. Sijeno se inače dovozi dva puta godišnje, često i za blagdane.<ref name="Shoumatoff123ff3">Shoumataff (2001), 123–126</ref>

U visokim selima ljudi žive u domovima izgrađenim prema srednjovjekovnome planiranju koji podnose hladne zime. Kuhinja je odvojena od dnevnog boravka (zvanog ''stube'', prostor u domu koji se grije peći), a spavaće sobe na drugom katu imaju koristi od rastuće topline. Tipična švicarska [[Brvnara|koliba]] nastala je u Bernskom gorju. Brvnare su često okrenute prema jugu ili nizbrdici i građene su od punog drva sa strmim zabatnim krovom kako bi nakupljeni snijeg mogao lako otkliziti. Stepenice koje vode do viših katova ponekad su izgrađene izvana, a balkoni su ponekad zatvoreni.<ref name="Shoumatoff123ff4">Shoumataff (2001), 123–126</ref><ref>Shoumataff (2001), 134</ref>
[[Datoteka:Schaufschod_2009_05.JPG|mini|Čuvanje ovaca u Austriji]]
Hrana se prenosi iz kuhinje u ''stub'', gdje se nalazi blagovaonski stol. Neki su obroci poput [[Fondi|fonduea]] zajedničke, gdje je lonac postavljen na sredinu stola u koji svaka osoba može umočiti. Ostala se jela još tradicionalno poslužuju na izrezbarenim drvenim tanjurima. Namještaj je tradicionalno detaljno izrezbaren, a u mnogim alpskim zemljama stolarske vještine prenose se s koljena na koljeno.
[[Datoteka:Toit_de_Lauzes.jpg|lijevo|mini|Alpska koliba u gradnji u Haute-Maurienneu (Savoja). Korištenje debelih komada [[Gnajs|ortognajsa]] (4-7&nbsp;cm) određeno po strogim arhitektonskim propisima u regiji koja graniči s nacionalnim parkovima Vanoise-Grand Paradis.]]
Krovovi se obično grade od alpskog kamena kao što su komadi [[Škriljavac|škriljevca]], gnajsa ili [[Škriljevac|škriljevca]].<ref>Shoumataff (2001), 131, 134</ref> Takve se planinske kuće obično nalaze u višim dijelovima dolina, poput doline [[Maurienne]] u [[Savoja|Savoji]], gdje je količina snijega tijekom hladnih mjeseci velika. Nagib krova ne smije biti veći od 40%, omogućavajući snijegu da ostane na vrhu, koji tako funkcionira kao izolacija od hladnoće.<ref>{{Citiranje weba |title=Cahier d'architecture Haute Maurienne/Vanoise |url=http://www.cauesavoie.org/wp-content/uploads/Fascicule-haute-maurienne.pdf}}</ref> U nižim područjima gdje su šume rasprostranjene tradicionalno se koriste drvene ploče od [[Visoka smreka|obične smreke]], a nazivaju se "tavaillon".

U dijelovima Alpa u kojima se govori njemački ([[Austrija]], [[Bavarska]], [[Autonomna pokrajina Bocen|Južni Tirol]], [[Lihtenštajn]] i [[Švicarska]]) postoji jaka tradicija alpske [[Folklor|narodne kulture]]. Stare tradicije brižno se održavaju među stanovnicima alpskih područja, premda je to posjetitelju rijetko vidljivo. Mnogi su ljudi članovi kulturnih udruga u kojima se njeguje alpska [[Folklor|narodna kultura]]. Na kulturnim događanjima očekuje se tradicionalna [[narodna nošnja]], na njemačkom ''[[Tracht]]'': tipično [[lederhosen]] za muškarce i [[dirndl]]s za žene. Posjetitelji mogu dobiti uvid u bogate običaje Alpa na javnoj manifestaciji [[Volksfest]]eu. Dobre prilike za promatrati lokalno stanovništvo kako slavi tradicionalnu kulturu pružaju se na brojnim sajmovima, festivalima vina i vatrogasnim festivalima koji ispunjavaju vikende u prirodi od proljeća do jeseni. Alpski festivali razlikuju se od zemlje do zemlje, a često uključuju glazbu (npr. sviranje [[Alpenhorn|alpskog roga]]), ples (npr. ''[[Schuhplattler]]''), sportove (npr. hrvački marševi i streljaštvo), kao i tradicije poganskiih korijena poput paljenja vatre u [[Valpurgina noć|Walpurginoj noći]] i Ivanjskoj [[Ivanjski krijesovi|večeri]]. Mnoga područja slave [[Švapsko-alemanska brza noć|Fastnacht]] u tjednima prije [[Korizma|korizme]]. Narodna nošnja također se i dalje nosi kod većine vjenčanja i festivala.<ref>Shoumataff (2001), 129, 135</ref><ref name="marcopolo1">Anita Ericson, ''Österreich'' [Marco Polo travel guide], 13th edition, Marco Polo, Ostfildern (Germany), 2017, Pp. 21f.</ref>

== Turizam ==
[[Datoteka:Speikboden_gebiet.jpg|mini|Skijalište u [[Speikboden (Južni Tirol)|Speikbodenu]] u Južnome Tirolu u Italiji.]]
Alpe su jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u svijetu s brojnim ljetovalištima poput [[Oberstdorf]]a u Bavarskoj, [[Saalbach-Hinterglemm|Saalbacha]] u Austriji, [[Davos]]a u Švicarskoj, [[Chamonix-Mont-Blanc|Chamonixa]] u Francuskoj i [[Cortina d'Ampezzo|Cortine d'Ampezzo]] u Italiji. Turizam je sastavni dio alpskog gospodarstva s preko 120&nbsp;milijuna posjetitelja godišnje, a velik dio dolazi od zimskih sportova, iako su ljetni posjetitelji također važna komponenta.<ref name="Bart">Bartaletti, Fabrizio.[http://alpsknowhow.cipra.org/background_topics/alps_and_tourism/alps_and_tourism_chapter_introduction.html "] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090427175833/http://alpsknowhow.cipra.org/background_topics/alps_and_tourism/alps_and_tourism_chapter_introduction.html |date=27. travnja 2009. }}</ref>

Turistička industrija započela je početkom 19. stoljeća kada su žitelji iz cijele Europe započeli posjećivati Alpe, putovali do podnožja planina kako bi uživali u krajoliku i odsjedali u toplicama. Veliki hoteli izgrađeni su tijekom razdoblja [[Belle Époque]]. [[Zupčasta željeznica|Zupčaste željeznice]] izgrađene početkom 20. stoljeća prevozile su turiste na sve više uzvisine, najpoznatija od kojih je [[Jungfraubahn]] koja završava na Jungfraujochu nakon što prođe kroz tunel u Eigeru znatno iznad vječne snježne granice. Tijekom tog razdoblja pstupno su se pojavljivasli zimski sportovi. Godine 1882. održano je prvo prvenstvo u [[Umjetničko klizanje|umjetničkom klizanju]] u [[St. Moritz]]u, a skijaški spust postao je popularan sport među engleskim posjetiteljima početkom 20. stoljeća<ref name="Bart2">Bartaletti, Fabrizio.[http://alpsknowhow.cipra.org/background_topics/alps_and_tourism/alps_and_tourism_chapter_introduction.html "] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090427175833/http://alpsknowhow.cipra.org/background_topics/alps_and_tourism/alps_and_tourism_chapter_introduction.html |date=27. travnja 2009. }}</ref> kada je 1908. postavljen prvi skilift iznad Grindelwalda.<ref>Beattie (2006), 198</ref>
[[Datoteka:Karl_Schranz,_Lauberhorn_1966.jpg|lijevo|mini|[[Karl Schranz]] vozi [[Lauberhorn]] 1966.]]
U prvoj polovici 20. stoljeća Zimske olimpijske igre tri se puta održane na području Alpa: [[I. Zimske olimpijske igre – Chamonix 1924.|Zimske olimpijske igre 1924.]] u Chamonixu u Francuskoj, [[II. Zimske olimpijske igre – St. Moritz 1928.|Zimske olimpijske igre 1928.]] u St. Moritzu u Švicarskoj i [[IV. Zimske olimpijske igre – Garmisch-Partenkirchen 1936.|Zimske olimpijske igre 1936.]] u [[Garmisch-Partenkirchen]]u u Njemačkoj. Tijekom Drugoga svjetskog rata zimske su igre bile otkazane, ali u prvom poslijeratnom razdoblju Zimske olimpijske igre održale su se u [[V. Zimske olimpijske igre – St. Moritz 1948.|St. Moritzu (1948.)]], [[VII. Zimske olimpijske igre – Cortina d'Ampezzo 1956.|Cortini d'Ampezzo (1956.)]], [[Innsbruck]]u (1964. i 1976.), [[Grenoble]]u (1968.), [[Albertville]]u (1992.) i [[XX. Zimske olimpijske igre – Torino 2006.|Torinu (2006.)]].<ref>[http://www.olympic.org/olympic-games "21 Past Olympic Games"].</ref> Godine 1930. ''Lauberhorn Rennen'' (hrv. "Utrka Lauberhorn") prvi je put vožena na [[Lauberhorn]]u iznad [[Wengen]]a.<ref>[http://www.lauberhorn.ch/en/about/history/history Lauberhorn History] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120813074247/http://www.lauberhorn.ch/en/about/history/history |date=13. kolovoza 2012. }}.</ref> Jednako zahtjevna [[Hahnenkamm, Kitzbühel|Hahnenkamm]] prvi je puta održana iste godine u [[Kitzbühel|Kitzbühlu]] u Austriji.<ref>[http://www.hahnenkamm.com/hkr-history.html "Hahenkamm Races Kitzbuhel"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110219001756/http://www.hahnenkamm.com/hkr-history.html|date=February 19, 2011}}.</ref> Obje utrke nastavljaju se održavati svakog siječnja uzastopnih vikenda. Lauberhorn je vrlo naporna utrka spusta duljine 4,5 km i predstavlja opasnost za trkače koji dosegnu 130 km/h samo nekoliko sekundi nakon napuštanja startnih vrata.<ref>[http://www.lauberhorn.ch/en/Rennen/overview/downhill Lauberhorn Downhill] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304142035/http://www.lauberhorn.ch/en/Rennen/overview/downhill |date=4. ožujka 2016. }}.</ref>

Tijekom razdoblja nakon Prvog svjetskog rata u švicarskim i austrijskim gradovima izgrađene su žičare za smještaj zimskih posjetitelja, ali je ljetni turizam i dalje bio gospodarski važan. Do sredine 20. stoljeća popularnost skijaškog spusta uvelike je porasla, a 1970-ih u Francuskoj je izgrađeno nekoliko novih sportskih sela poput [[Les Menuires]]a posvećenih gotovo isključivo skijanju. Do ove točke Austrija i Švicarska bile su tradicionalna i popularnija odredišta za zimske sportove, ali krajem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća Francuska, Italija i [[Tirol]] počeli su bilježiti porast zimskih posjetitelja.<ref name="Bart3">Bartaletti, Fabrizio.[http://alpsknowhow.cipra.org/background_topics/alps_and_tourism/alps_and_tourism_chapter_introduction.html "] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090427175833/http://alpsknowhow.cipra.org/background_topics/alps_and_tourism/alps_and_tourism_chapter_introduction.html |date=27. travnja 2009. }}</ref> Od 1980. do danas, ski-liftovi su modernizirani, a strojevi za proizvodnju snijega postavljeni na mnogim odmaralištima, što je dovelo do sve veće zabrinutosti u vezi s gubitkom tradicionalne alpske kulture i nesigurnosti u pogledu održivog razvoja.<ref>{{Citiranje knjige |last=Briand |first=F. |url=https://www.researchgate.net/publication/232298139 |title=The Alps - A system under pressure |last2=Dubost |first2=M. |last3=Pitt |first3=D. |last4=Rambaud |first4=D. |year=1989 |publisher=IUCN |isbn=2-88032-983-3 |page=128}}</ref> Broj skijališta i kilometara staza smanjio se od 2015., što je vjerojatno rezultat klimatskih promjena.<ref>{{Citiranje weba |date=15. studenoga 2019. |title=Ski resorts of the Alps: the development, 'Marmota Maps' |url=https://marmotamaps.com/de/blog/skigebiete-der-alpen-die-entwicklung/ |access-date=17. listopada 2021.}}</ref>

== Promet ==
[[Datoteka:ZB_Interregio_mit_HGe_101_bei_Niederried.jpg|mini|Vlak ''Zentralbahn Interregio'' prati obalu [[Jezero Brienz|jezera Brienz]], blizu [[Niederried kod Interlakena|Niederrieda]] u Švicarskoj.]]
Regijom se prostire 4200 km cesta kojima prometuje šest milijuna vozila godišnje.<ref name="Chatré85">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 8</ref>U alpskome području je snažno razvijen željeznički promet, primjerice u Švicarskoj je izgrađeno 120 km željezničkih pruga na 1000 km² površine.<ref>[http://www.swissworld.org/en/economy/transport/rail/ "Rail".]</ref> Tu se nalazi većina najviših europskih željeznica. Godine 2007. otvoren je [[bazni tunel Lötschberg]] dugačak 34,57 km, koji zaobilazi 100 godina stariji [[tunel Lötschberg]]. Otvorenjem 57,1 km [[Gotardski bazni tunel|Gotardskog baznog tunela]] 1. lipnja 2016., zaobišao se strai [[Gotthardski tunel|tunel Gotthard]] izgrađen u 19. stoljeću čime se realiziraO prvI ravnI PRAVAC kroz Alpe.<ref>{{Citiranje weba |title=Welcome to the AlpTransit Portal |url=https://www.alptransit-portal.ch/en/landingpage/ |publisher=Swiss Federal Archives SFA |location=Bern}}</ref>

Do nekih sela na višim nadmorskim visinama ne postoje pristupni putevi automobilom zbog nepristupačnosti ili zbog samog izbora njegovih stanovnika. [[Wengen]] i [[Zermatt]] u Švicarskoj dostupni su samo [[Žičara|žičarom]] ili [[Zupčana željeznica|zupčanom željeznicom]]. U [[Avoriaz]]u u Francuskojn nije dopušten pristup automobilima, a i druga alpska sela razmišljaju o tome da postanu zone bez automobila ili da ograniče broj automobila zbog održivosti krhkog alpskog terena.<ref>Hudson (2000), 107</ref>

Niži predjeli i veći gradovi u Alpama dobro su povezani [[autocesta]]ma i državnim cestama, ali viši planinski prijevoji i putevi među najvišima u Europi mogu biti opasni čak i ljeti zbog strmih padina. Mnogi su prijelazi zatvoreni zimi. Nekoliko zračnih luka oko Alpa (i nekih unutar), kao i međugradske željezničke veze iz svih susjednih zemalja, velikom broju putnika omogućuju jednostavan pristup cijeloj regiji.<ref name="Chatré86">Chatré, Baptiste, et al. (2010), 8</ref>

==Izvori==
{{izvori|30em}}

==Literatura==
{{refbegin}}
* [[Alpine Convention]]. (2010). ''[https://issuu.com/alpconv/docs/vademecum The Alps: People and pressures in the mountains, the facts at a glance] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20211128114440/https://issuu.com/alpconv/docs/vademecum |date=November 28, 2021 }}''
* Allaby, Michael et al. ''The Encyclopedia of Earth''. (2008). Berkeley: University of California Press. {{ISBN|978-0-520-25471-8}}
* Beattie, Andrew. (2006). ''The Alps: A Cultural History''. New York: Oxford University Press. {{ISBN|978-0-19-530955-3}}
* Benniston, Martin, et al. (2011). "Impact of Climatic Change on Water and Natural Hazards in the Alps". ''Environmental Science and Policy''. Volume 30. 1–9
* Cebon, Peter, et al. (1998). ''Views from the Alps: Regional Perspectives on Climate Change''. Cambridge MA: MIT Press. {{ISBN|978-0-262-03252-0}}
* Chatré, Baptiste, et al. (2010). ''The Alps: People and Pressures in the Mountains, the Facts at a Glance''. Permanent Secretariat of the [[Alpine Convention]] (alpconv.org). Retrieved August 4, 2012. {{ISBN|978-88-905158-2-8}}
* {{EB1911 |wstitle=Alps |volume=1 |last1= Coolidge |first1= William Augustus Brevoort |author-link1=W. A. B. Coolidge |last2= Lake |first2= Philip |last3= Knox |first3= Howard Vincent |pages=737–754 |short=1}}
* De Graciansky, Pierre-Charles et al. (2011). ''The Western Alps, From Rift to Passive Margin to Orogenic Belt''. Amsterdam: Elsevier. {{ISBN|978-0-444-53724-9}}
* Feuer, A.B. (2006). ''Packs On!: Memoirs of the 10th Mountain Division in World War II''. Mechanicsburg, Pennsylvania: Stackpole Books. {{ISBN|978-0-8117-3289-5}}
* Fleming, Fergus. (2000). ''Killing Dragons: The Conquest of the Alps''. New York: Grove. {{ISBN|978-0-8021-3867-5}}
* Gerrard, AJ. (1990) ''Mountain Environments: An Examination of the Physical Geography of Mountains''. Boston: MIT Press. {{ISBN|978-0-262-07128-4}}
* Halbrook, Stephen P. (1998). ''Target Switzerland: Swiss Armed Neutrality in World War II''. Rockville Center, NY: Sarpedon. {{ISBN|978-1-885119-53-7}}
* Halbrook, Stephen P. (2006). ''The Swiss and the Nazis: How the Alpine Republic Survived in the Shadow of the Third Reich''. Havertown, PA: Casemate. {{ISBN|978-1-932033-42-7}}
* Hudson, Simon. (2000). ''Snow Business: A Study of the International Ski Industry''. New York: Cengage {{ISBN|978-0-304-70471-2}}
* Körner, Christian. (2003). ''Alpine Plant Life''. New York: Springer Verlag. {{ISBN|978-3-540-00347-2}}
* Lancel, Serge. (1999). ''Hannibal''. Oxford: Blackwell. {{ISBN|978-0-631-21848-7}}
* Mitchell, Arthur H. (2007). ''Hitler's Mountain''. Jefferson, NC: McFarland. {{ISBN|978-0-7864-2458-0}}
* Prevas, John. (2001). ''Hannibal Crosses The Alps: The Invasion Of Italy And The Punic Wars''. Cambridge, MA: Da Capo Press. {{ISBN|978-0-306-81070-1}}
* Reynolds, Kev. (2012) ''The Swiss Alps''. Cicerone Press. {{ISBN|978-1-85284-465-3}}
* Roth, Philipe. (2007). ''Minerals first Discovered in Switzerland''. Lausanne, CH: Museum of Geology. {{ISBN|978-3-9807561-8-1}}
* Schmid, Stefan M. (2004). "Regional tectonics: from the Rhine graben to the Po plain, a summary of the tectonic evolution of the Alps and their forelands". Basel: Geologisch-Paläontologisches Institut
* Sharp, Hilary. (2002). ''Trekking and Climbing in the Western Alps''. London: New Holland. {{ISBN|978-0-8117-2954-3}}
* {{cite journal |doi=10.1007/s00015-004-1113-x |title=Tectonic map and overall architecture of the Alpine orogen |journal=Eclogae Geologicae Helvetiae |volume=97 |pages=93–117 |year=2004 |last1=Schmid |first1=Stefan M. |last2=Genschuh |first2=Bernhard |last3=Kissling |first3=Eduard |last4=Schuster |first4=Ralf |issue=1 |bibcode=2004SwJG...97...93S |s2cid=22393862 |doi-access=free}}
* Shoumatoff, Nicholas and Nina. (2001). ''The Alps: Europe's Mountain Heart''. Ann Arbor, MI: University of Michigan Press. {{ISBN|978-0-472-11111-4}}
* Viazzo, Pier Paolo. (1980). ''Upland Communities: Environment, Population and Social Structure in the Alps since the Sixteenth Century''. Cambridge: Cambridge University Press. {{ISBN|978-0-521-30663-8}}
{{refend}}

==Bilješke==
{{notelist}}

==Poveznice==
* [[Alpinizam]]
* [[Dôme de Rochefort]]

==Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Alps}}
* [http://www.culmen.info/europa/127-alpe Alpe] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130506052713/http://www.culmen.info/europa/127-alpe |date=6. svibnja 2013. }} na CULMEN.info
* [http://modis.gsfc.nasa.gov/gallery/individual.php?db_date=2005-09-17 Satelitske fotografije] sa satelita [[Terra (satelit)|Terra]]
* [http://www.hribi.net/panorama.asp?lng=1 360° panoramske vizure Alpa]
* [https://web.archive.org/web/20080310205828/http://www.jmpatin.kjm.fr/Photos/ Alpska divljina u fotografijama]
* [https://web.archive.org/web/20110729001545/http://www.alpconv.org/index_en Službena stranica prekoalpske konferencije država] {{eng oznaka}}

[[Kategorija:Alpe| ]]
[[Kategorija:Gorja u Sloveniji]]
[[Kategorija:Gorja u Austriji]]
[[Kategorija:Gorja u Italiji]]
[[Kategorija:Gorja u Švicarskoj]]
[[Kategorija:Gorja u Francuskoj]]
[[Kategorija:Gorja u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Planine u Lihtenštajnu]]
<references group="lower-alpha" />