Amnesty International

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Amnesty International
Osnivanje Peter Benenson, srpanj 1961. u Velikoj Britaniji.
Tip neprofitna organizacija
Broj članova 3,2 milijuna
Moto Bolje zapaliti svijeću, nego proklinjati tamu.
Glavni tajnik Salil Shetty
Službena stranica http://amnesty.hr/


Amnesty International je neovisna, nevladina i neprofitna organizacija koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava. Temelji se na međunarodno prihvaćenim standardima ljudskih prava. Organizacija je osnovana 1961. u Londonu, nakon objave članka "Zaboravljeni zatvorenici" autora Petera Benensona[1]. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1977. godine za kampanju protiv mučenja. Na međunarodnoj razini ima preko tri milijuna članova, a u Hrvatskoj preko 2500.


Povijest[uredi VE | uredi]

Učinkovitost akcija Amnesty Internationala potvrđuju brojna svjedočanstva ljudi koji zahvaljuju članovima Amnestyja za njihove učinkovite akcije i pružanje toliko potrebne nade i podrške.

Poruka nade očituje se u prepoznatljivom simbolu Amnesty Internationala − gorućoj svijeći obavijenoj bodljikavom žicom. Svijeća predstavlja:

  • Svjetlost pozornosti javnosti koju članovi Amnestyja šire nad skrivenim povredama prava (bodljikava žica)
  • Iskru javnog pritiska koji članovi Amnestyja stvaraju kako bi ishodili pozitivne promjene u ljudskim životima
  • Svjetionik nade i solidarnosti za ljude koji se bore za ljudska prava, pritom često dovodeći u opasnost vlastiti život, kao i za mnoge koji postaju metom povrede ljudskih prava

Do kraja prve godine djelovanja, članovi Amnesty Internationala apelirali su za slobodu 210 “zatočenika savjesti”. Godinu dana poslije, preuzet je rad na 1300 slučajeva zatvorenika, od kojih je 330 oslobođeno.

U prvih 10 godina, Amnesty International porastao je na 70 000 članova u 65 zemalja. Do 1981. g. Amnesty je imao više od 300 000 članova u 100 zemalja. Danas ima više od 3 milijuna i 200 tisuća članova diljem cijelog svijeta.

Amnesty International još uvijek radi na oslobađanju zatočenika savjesti. No, Amnesty je u stalnom razvoju kojim odgovara na nove prijetnje ljudskim pravima, na nova shvaćanja o tome što su ljudska prava, kao i na nove prilike za zaštitu ljudskih prava. Budući da je Amnesty neovisan, demokratski pokret, članovi uvijek odlučuju o novim smjerovima misije ove organizacije.[2]


Razvoj organizacije[uredi VE | uredi]

1966. Amnesty počinje s objavom upečatljivih izvještaja prikazujući primjenu mučenja od strane vlada diljem svijeta, uključujući i vlade u Europi. Iskorjenjivanje mučenja postaje ključni dio rada Amnestyja.

1973. Amnesty izdaje prvu Hitnu akciju u korist Luiza Rossija, zatočenog profesora u Brazilu kojem je prijetilo mučenje. Rossi smatra da su mu apeli iz Amnestyja spasili život.

1970.-1980. Amnesty pomaže u isticanju globalnog problema političkih ubojstava i “nestanaka”. Povrede ljudskih prava preskočile su zatvorske zidine. Ubrzo nakon toga, Amnesty pokreće kampanje za sprečavanje masovnih povreda ljudskih prava, poput onih u Guatemali, Kambodži i na Kosovu.

1977. Amnesty International dobiva Nobelovu nagradu za mir[3] te, godinu poslije, i priznanje Ujedinjenih naroda za ljudska prava.

1989. Amnesty objavljuje upečatljiv izvještaj o primjeni smrtne kazne diljem svijeta. Protivljenje smrtnoj kazni središnji je dio misije Amnestyja.

1992. Amnesty pokreće svoju prvu kampanju o ljudskim pravima autohtonih naroda – što je i danas predmet rada organizacije.

1994. Amnesty organizira svoju prvu globalnu kampanju o ljudskim pravima žena – što danas čini prioritetno područje rada ovog pokreta.

1990. – 2000. Amnesty se pridružuje drugim organizacijama koje se zalažu za uspostavu stalnog Međunarodnog kaznenog suda – koji je utemeljen 2002. godine. Ovo je jedan od mnogih primjera kako Amnesty International pomaže u izgradnji jamstava za dugoročnu zaštitu ljudskih prava.

2000. Amnesty International pokreće treću kampanju protiv mučenja.

2001. Irene Khan imenovana Glavnom tajnicom Amnesty Internationala.

U 40. godini svog postojanja Amnesty International je izmijenio svoj Statut kako bi u svojoj misiji obuhvatio i rad na ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Na taj se način Amnesty posvetio promicanju univerzalnosti i nedjeljivosti svih ljudskih prava sadržanih u Općoj deklaraciji.

Mrežna stranica Amnesty Internationala “Stop mučenju” osvojila je Revolution Award, priznanje za izvrsnost u digitalnom marketingu.

2002. Usvojen Dodatni protokol Konvencije o pravima djeteta o sudjelovanju djece u oružanom sukobu (sama Konvencija o pravima djeteta usvojena je 1959.g.)

Ostvarena 60. ratifikacija Rimskog statuta, što je otvorilo put stupanju na snagu Međunarodnog kaznenog suda 1. srpnja 2002.

Amnesty International pokreće kampanju u Ruskoj Federaciji protiv brojnih povreda ljudskih prava počinjenih u razdoblju u kojem su počinitelji istih prolazili nekažnjeno.

2003. Amnesty International, Oxfam i International Action Network on Small Arms (IANSA) pokreću globalnu kampanju „Kontrola nad oružjem“.

2004. Amnesty International pokreće kampanju „Stop nasilju nad ženama“.

2005. Amnesty International pokreće kampanju „Neka vas čuju (Make Some Noise)“ – glazba, slavlje i akcija kao potpora radu Amnesty Internationala. Yoko Ono daruje Amnesty Internationalu autorska prava na pjesmu Imagine i cjelovitu solo pjesmaricu Johna Lennona.

Izvještaj Amnesty Internationala Okrutna. Nehumana. Degradira nas sve – Zaustavimo mučenje i zlostavljanje u “ratu protiv terora” osporava tvrdnju da su, suočene s terorističkim prijetnjama, države izuzete od prethodno preuzetih obveza i standarda o ljudskim pravima.

2006. U Izvještaju Amnesty Internationala Partneri u zločinu: uloga Europe u izručenjima Sjedinjenih Američkih Država detaljno je prikazano sudjelovanje europskih država u američkim akcijama u kojima se, bez odgovarajuće procedure, u tajnosti otimaju i zatvaraju osumnjičenici za teroristička djela.

Milijunta osoba koja se i slikom potpisala u peticiji Milijun lica kampanje „Kontrola nad oružjem“, kojom se poziva na Sporazum o trgovini oružjem, predstavila je ovu peticiju Glavnom tajniku UN-a, K. Annanu. Do kraja te godine još je 250 000 ljudi potpisalo spomenutu peticiju.

Amnesty International i partneri u kampanji Kontrola nad oružjem postižu veliku pobjedu u trenutku kad je UN većinom izglasao početak rada na sporazumu.

Ujedinjeni narodi usvajaju Međunarodnu konvenciju za zaštitu svih osoba od prisilnih nestanaka.

2007. Amnesty International pokreće globalnu peticiju kojom poziva sudansku vladu na zaštitu civila u Darfuru i objavljuje CD s 30 glazbenika svjetskog glasa za mobilizaciju potpore. Naziv kampanje bio je Neka vas čuju: kampanja za spas Darfura. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvaja Deklaraciju o pravima autohtonih naroda.

Godine 2010. Glavnim tajnikom Amnesty Internationala imenovan je Salil Shety.[4]


Amnesty International Hrvatske[uredi VE | uredi]

Amnesty International u Hrvatskoj je započeo s radom 1993. g. kada je stvorena lokalna grupa AI Zagreb. Nakon toga, 1994.g. osniva se Amnesty International Hrvatske (AIH) koji se danas sastoji od podržavajućih članova/ica, lokalnih grupa i Mreže hitnih akcija. U rujnu 1995. g. otvoren je ured AIH-a u Zagrebu. Grupe AIH-a postoje u Zagrebu, Rijeci i Fažani. U pripremi je osnivanje novih grupa u drugim gradovima Hrvatske.

Amnesty International Hrvatske od svog je osnivanja sudjelovao u brojnim svjetskim kampanjama globalnog AI pokreta, među kojima se mogu izdvojiti:

  • ukidanja izvansudskih smaknuća i „prisilnih nestanaka“
  • poštivanja prava žena i sprečavanja nasilja nad ženama
  • zaštite prava izbjeglica i prognanika
  • zaustavljanja kršenja ljudskih prava u Indoneziji i Istočnom Timoru, Turskoj, Kini te SAD-u
  • uspostave stalnog međunarodnog kaznenog suda
  • usvajanja međunarodne deklaracije za zaštitu boraca za ljudska prava
  • kontroliranja trgovine oružjem
  • borbe protiv diskriminacije

Od početka svog djelovanja AIH pridaje posebnu važnost edukaciji za ljudska prava. Osim izdavanja priručnika „Prvi koraci“ te drugih obrazovnih materijala kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima, obrazovna verzija Konvencije o pravima djeteta i sl., AIH je organizirao i nekoliko radionica za učitelje i nastavnike.

Od 2009. AIH u suradnji s AI Danske i Međunarodnim tajništvom počinje kampanju rasta s ciljem povećanja članstva i drugih oblika podržavanja AIH-a. Provedba kampanje urodila je znatnim povećanjem broja članova kojih je danas već više od 2000. Ovu kampanju AIH nastavlja i u 2010.

Tijekom 2010. godine AIH posebnu pažnju posvećuje ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ljudi u Hrvatskoj i u svijetu, u okviru globalne kampanje „Zahtijevamo dostojanstvo“. Pritom je pravo na adekvatno stanovanje u središtu aktivnosti. Pored toga, nastavlja se rad na suzbijanju diskriminacije i zaustavljanju prisilnih deložacija ranjivih skupina[5].


Rad Amnestya[uredi VE | uredi]

Postoji šest ključnih područja kojima se bavi Amnesty:

  • zaštita prava žena, djece, autohtonih naroda i manjina
  • borba protiv mučenja
  • ukidanje smrtne kazne
  • prava izbjeglica
  • prava zatvorenika savjesti
  • zaštita ljudskog dostojanstva

Da bi ostvario svoje ciljeve, Amnesty International koristi nekoliko tehnika objavljivanja informacija i obaviještavanja građana. Njihova najveća kvaliteta je objavljivanje potpunih i točnih izvješća. Metode koje koriste u istraživanjima su intervjui sa žrtvama, nadgledanje suđenja, suradnja s lokalnim aktivistima za ljudska prava i praćenje medija.

Kampanje za obaviještavanje i pokretanje javnosti mogu biti individualne, državne ili tematske. One uključuju pisanje apela, rad u medijima i javnosti i javne demonstracije. U kampanje je ponekad uključeno i prikupljanje novčanih sredstava.

Za situacije u kojima je nužno brzo i učinkovito djelovanje, Amnesty je organizirao Mrežu hitnih akcija. Članovi Mreže hitnih akcija u više od 150 zemalja pišu i šalju pisma, e-poštu i faksove mnogim vladinim dužnosnicima koji su u poziciji da mogu osigurati sigurnost i pošteno postupanje prema onima koje AI nastoji zaštititi.


Izvori[uredi VE | uredi]