Anžuovi otoci
Anžuovi otoci
| |
|---|---|
| Otočje | |
.jpg) Satelitska snimka otočja | |
 Zemljovid Novosibirskih otoka kojima pripadaju Anžuovi otoci | |
| Položaj | |
| Koordinate | 75°31′42″N 143°27′32″E / 75.528356°N 143.458874°E |
| Smještaj | Jakutija |
| Država | |
| More | Laptevsko more i Istočnosibirsko more |
| Ocean | Arktički ocean |
| Otočje | Novosibirski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 29000 km2 |
| Broj otoka | 3 velika, mnogo manjih |
| Otoci | Belkovski, Koteljni, Novi Sibir |
| Najviši vrh | Malakatyn-Tas, 374 m |
  Anžuovi otoci Anžuovi otoci na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga  | |
Anžuovi otoci (rus. Анжу Oстрова, jakutski: Анжу арыылара) su zemljopisna podgrupa Novosibirskih otoka. Nalaze se između Laptevskog mora i Istočnosibirskog mora u ruskom Arktičkom oceanu. Ukupna površina otoka je oko 29.000 km2.[1]
Ova otočna skupina je praktički nenaseljen prostor. Upravno pripada ruskoj republici Jakutiji.
Glavni otoci Anžuovih otoka su:
- otok Koteljni je s 11.665 km2 najveći otok u skupini, a preko povremeno poplavljene Bungeove zemlje (6.200 km2) povezan je s poluotokom Fadejevski (5.300 km2), koji je povremeno zaseban otok
- otok Novi Sibir, oko 6.200 km2,
- otok Belkovski, oko 500 km2
Uz ova 3 najveća, u otočju je i poveći broj manjih otoka, uz obalu 3 najveća.
Ruski trgovac Ivan Ljahov vjerojatno je prvi Europljanin koji je 1772. – 1774. posjetio otok Koteljni. Jakov Sanikov je 1805. otkrio otok Fadejevski, a 1808. – 1810. zajedno s Matvejem Gedenštromom je istraživao i kartografirao otoke. Anžuovi otoci nazvani su po ruskom istraživaču Pjotru Anžuu, koji je 1820. godine kartografirao područje.[2]
- ↑ http://www.infoplease.com/encyclopedia/world/new-siberian-islands.html
- ↑ Životopis Pjotra Fjodoroviča Anžua. Projekt "Hronos" (ruski). Pristupljeno 25. prosinca 2013.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Anžuovi otoci |