Anžuovi otoci
| rus.: Анжу Oстрова Jakutski jezik: Анжу Aрыыларa | |
|---|---|
 Zemljovid Novosibirskih otoka kojima pripadaju Anžuovi otoci | |
| Geografija | |
| Lokacija | Arktički ocean, Jakutija |
| Koordinate | 75°28′30″N 143°2′30″E / 75.47500°N 143.04167°E |
| Vremenska zona | UTC +9 |
| Površina | 29.000 km² |
| Država | Rusija |
| Demografija | |
| zemljopisna podgrupa Novosibirskih otoka | |
Anžuovi otoci (ruski: острова Анжу, jakutski: Анжу арыылара) su zemljopisna podgrupa Novosibirskih otoka. Nalaze se između Laptevskog mora i Istočnosibirskog mora u ruskom Arktičkom oceanu. Ukupna površina otoka je oko 29.000 km2.[1]
Glavni otoci Anžuovih otoka su:
- otok Koteljni je s 11.665 km2 najveći otok u skupini, a preko Bungeove zemlje (6.200 km2) povezan je s otokom Fadejevskog (5.300 km2),
- otok Novi Sibir, oko 6.200 km2,
- otok Belkovski, oko 500 km2
Ruski trgovac Ivan Ljahov vjerojatno je prvi Europljanin koji je 1772. – 1774. posjetio otok Koteljni. Jakov Sanikov je 1805. otkrio otok Fadejevski, a 1808. – 1810. zajedno s Matvejem Gedenštromom je istraživao i kartografirao otoke. Anžuovi otoci nazvani su po ruskom istraživaču Pjotru Anžuu, koji je 1820. godine kartografirao područje.[2]
Ova otočna skupina je praktički nenaseljen prostor. Upravno pripada Jakutskoj Republici unutar Ruske Federacije.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ http://www.infoplease.com/encyclopedia/world/new-siberian-islands.html
- ↑ Životopis Pjotra Fjodoroviča Anžua na projektu "Hronos", www.hrono.ru (rus.) (pristupljeno 25. prosinca 2013.)