Novosibirski otoci
| rus.: Новосиби́рские острова́, jakutski: Саҥа Сибиир арыылара | |
|---|---|
 Zemljovid Novosibirskih otoka | |
| Geografija | |
| Lokacija | Arktički ocean, Jakutija |
| Vremenska zona | UTC +9:00 |
| Površina | 29.900 km² |
| Najviši vrh | otok Koteljni - Malakatin Tas (374 m) |
| Država |  Ruska Federacija |
| Demografija | |
Novosibirski otoci (ruski:Новосиби́рские острова́, jakutski:Саҥа Сибиир арыылара) su otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od obale istočnog Sibira, između Istočnosibirskog mora na istoku i Laptevskog mora na zapadu. Od Sibira ih odvaja Laptevski prolaz.[1]
Otoci imaju površinu od oko 38.400 km2.[1]
Arhipelag se sastoji od tri skupine otoka: Anžuovih otoka (Novosibirski otoci u užem smislu površine od 29.000 km2), Ljahovskih otoka (6.095 km2) i De Longovih otoka (228 km2). Veći otoci su Koteljni, Novi Sibir i Veliki Ljahovski. Čitava otočna skupina pripada ruskoj republici Jakutskoj.[1]
Otočje je nisko, s najvišom kotom od 374 m (otok Koteljni). To je tundra koja je većim dijelom godine (preko devet mjeseci) prekrivena snijegom i ledom. Otoke naseljavaju sjeverni jeleni, polarne lisice i mnogo raznovrsnih ptica.
Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Novosibirski otoci, "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XV., str. 29, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2007. ISBN 953-7224-15-8 nevaljani ISBN (Ista natuknica online enciklopediji proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 22. prosinca 2013.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Novosibirski otoci koji govori o otoku ili otočju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.