Prijeđi na sadržaj

Anafora

Izvor: Wikipedija

Anafora (grč. ἀναφορά, anaphora = nositi natrag) je glasovna figura kojom se ponavljaju riječi na početku dvaju ili više stihova.


Primjeri anafore

[uredi | uredi kôd]


mi zalud zidamo toranj do neba
mi zalud skidamo Boga s neba
mi zalud silazimo u srce zemlji
mi zalud gazimo crva pod zemljom


I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga


Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.


- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli


Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.


Jedna i druga mene mami,
Jedna i druga meni omili.
Jedna zlatnijem svojijem prami