Andrew Feenberg

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Andrew Feenberg
Andrew Feenberg
Feenberg u Vancouveru, Kanada, 2010. godine
Rođenje 1943. (dob 73–74 godine)
Zanimanje Filozof
Partner Anne-Marie Feenberg
Portal: Životopis

Andrew Feenberg (rođen 1943.) je profesor filozofije na sveučilištu Simon Fraser u Vancouveru. Njegovi glavni interesi su filozofija tehnologije, kontinentalna filozofija, kritika tehnologije te istraživanje znanosti i tehnologije. [1]

Pozadina[uredi VE | uredi]

Feenberg je studirao filozofiju gdje mu je mentor bio profesor Herbert Marcuse na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu te je doktorirao 1972. Za to vrijeme Feenberg je bio aktivan u pokretu Nove ljevice osnivanjem časopisa pod nazivom Alternative i sudjelovanjem u događajima u svibnju 1968. u Parizu.

Feenbergova filozofija tehnologije[uredi VE | uredi]

Glavni Feenbergov doprinos filozofiji tehnologije je njegov stav za demokratsku transformaciju tehnologije.

Wikicitati „"Što ljudska bića jesu i što će postati odlučuje oblik naših alata, ništa manje nego djelovanje državnika i političkih pokreta. Dizajn tehnologije je dakle ontološka odluka puna političkih posljedica. Isključenje velike većine od sudjelovanja u ovoj odluci je duboko nedemokratski"”
(Iz njegove knjige Transformiranje tehnologije,(stranica 3).)

Feenberg pruža teorijske osnove za ovu ideju u okviru Kritičke teorije tehnologije koju razvija u tri knjige: Kritička teorija tehnologije (1991.) (ponovno objavljena kao Transformiranje tehnologije: Preispitivanje kritičke teorije, 2002.), Alternativna suvremenost: Tehnički zaokret u filozofiji i društvenoj teoriji (1995.), i Ispitivanje tehnologije (1999.). Temelj Feenbergove kritičke teorije tehnologije je koncept dijalektičke tehnološke racionalnosti koji on naziva instrumentalizacijskom teorijom. Instrumentalizacijska teorija kombinira društvenu kritiku tehnologije poznatu iz filozofije tehnologije (Karl Marx, Herbert MarcuseMartin Heidegger, Jaques Ellul) sa zaključcima koji su izvučeni iz empirijskih istraživanja u znanosti i tehnologiji. Primjena njegove teorije uključuje istraživanja online obrazovanja, Minitela, Interneta i digitalnih igara. [2]

Feenberg je također objavio knjige i članke o raznim filozofima (Herbert Marcuse, Martin Heidegger, Jürgen Habermas, Karl Marx, Georg Lukacs i Kitarō Nishida).

Objavljena djela[uredi VE | uredi]

Knjige[uredi VE | uredi]

Autor:

  • Lukacs, Marx i izvori kritičke teorije (Rowman i Littlefield, 1981.; tisak Sveučilište Oxford, 1986.)
  • Kritička teorija tehnologije (tisak Sveučilište Oxford, 1991.), kasnije ponovno objavljena kao Transformiranje tehnologije (tisak Sveučilište Oxford, 2002.)
  • Alternativna suvremenost (tisak Kalifornijsko sveučilište, 1995.)
  • Ispitivanje Tehnologije (Routledge, 1999.)
  • Transformiranje tehnologije: Preispitivanje kritičke teorije (tisak Sveučilište Oxford, 2002.)
  • Heidegger i Marcuse: katastrofa i pomirenje povijesti [3] [4] (Routledge, 2005.)
  • Između razuma i iskustva: Eseji tehnologije i suvremenosti (tisak MIT, 2010.)
  • Filozofija prakse: Marx, Lukacs i Frankfurtska škola (tisak Verso, 2014.)

Urednik:

  • u suradnji s R. Pippen i C. Webel, Marcuse: Kritička teorija i obećanje o Utopiji (tisak Bergin i Garvey, 1988.)
  • u suradnji s A. Hannay, Tehnologija i politika znanja (tisak sveučilište Indiana, 1995.)
  • u suradnji s T. Misa i P. Brey, Suvremenost i tehnologija (tisak MIT, 2003.)
  • u suradnji s D. Barney, Komuniciranje u digitalnom dobu [5] (Rowman i Littlefield, 2004.)
  • u suradnji s W. Leiss, Suština Marcusea: Odabrani spisi filozofa i socijalnog kritičara Herberta Marcusea (tisak Beacon, 2007.)

Referencije[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]