Nova ljevica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nova ljevica (engleski New Left) naziv je za lijevo orijetirane političke pokrete koji su nastali 1960-ih i 1970-ih u mnogim zemljama zapadnog svijeta. Nova ljevica crpi svoje ideje iz neomarksističke i postmarksističke teorije.

Dok je klasični marksizam bio zasnivan na promišljanju klasne borbe, tj. zauzimanjem za interese radničke klase, neomarksizam (koji se razvijao nakon II. svjetskog rata) i osobito postmarksizam (koji se razvija od 1980.-ih godina) proširuju svoj interes na pitanja potlačenih rasa, manjinskih etničkih skupina, žena, te seksualnih manjina.

Kod ljevičarski mislilaca, koji su se 1980.-ih godina praktično bez iznimke smatrali marksistima, mogu se od tog vremena pratiti debate između neomarksista poput Ernesta Laclaua, koji nastoje prihvatiti doprinose znanosti nastale u doba nakon Marxovog vremena, ali ostajući dosljedno "vjerni" Marxovoj ideji; i onih koji su poput primjerice Normana Gerasa otvoreniji novim filozofijama i koji ostaju vjerni tek temeljnjom ljevičarskom nagnuću da promatraju svijet kroz borbu moralno superiornih potlačenih (radnika, pripadnika koloniziranih naroda itd.)slojeva i moralno inferiornih eksploatatora (kapitalista, kolonizatora itd.).[1] Ovi drugi mislioci - koji s vremenom bivaju označeni kao "postmarksisti", ili naprosto kao mislioci "lijevo od centra" (u Njemačkoj i drugdje u Europi), a u Sjedinjenim Američkim Državama nerijetko kao "liberali" - uvjerljivo prevladavaju u vrijeme nakon raspada Sovjetskog Saveza i većeg broja njemu satelitskih država u sklopu Istočnog bloka; uspijevajući izložiti narativ koji je kulturalno prihvatljviji široj populaciji ljevičara u suvremenom svijetu.[2]

U SAD je pokret nove ljevice je 1960.-ih godina bio asociran sa hippy pokretom. U Velikoj Britaniji pokret nove ljevice nastaje kao reakcija na neuspjehe stranaka Stare ljevice poslije Drugog svjetskog rata da posve uvjerljivo izvedu korjenite promjene u društvima kojima su kao stranke na vlasti dugo upravljale.

U desetljećima koja su uslijedila nakon Drugog svjetskog rata, kada je skrbnička država ("država blagostanja") u industrijaliziranim zapadnim državama uspješno kontrolirala socijalne napetosti unutar razvijenih kapitalističkih društava, velika pažnja nove ljevice bila je usmjerena prema zemljama trećeg svijeta[3], gledajući u širokim slojevima tih zemalja potlačeni sloj kojemu treba ponuditi svjetsku revoluciju, i koji je možda mogu iznijeti. Od kraja 20. stoljeća, pažnja nove ljevice je u sve većoj mjeri usmjerena prema raznim manjima koje se sagledavaju kao po definiciji diskriminirane i potlačene - od rasnih i nacionalnih manjina,[4] do LGBT populacije[5] i žena[6].

Ovaj pokret se naizgled gasi, tj. postaje manje vidljivim tijekom 1970.-tih nakon što su aktivisti nove ljevice u tzv. dugom maršu kroz institucije (termin kojega je osmislio Rudi Dutsckhe) uspjeli uspostaviti svoje projekte unutar postojećih velikih političkih stranaka, osnovati organizacija koje se bave socijalnom pravdom, i pravima raznih manjina (u čemu se izbjegavaju pozivati na političku ideologiju), prebacivanjem fokusa na politiku identiteta (rase, manjine i seksualna orijentacija), tzv. zelenu politiku ili na politiku alternativnog načina života.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Townshend, Jules (13. prosinca 2017.). "Living with the Fragments: Further Thoughts on Norman Geras’s Critique of Post-Marxism". International Critical Thought Volume 7, 2017 - Issue 4 pristupljeno 10. svibnja 2019.
  2. Göran Therborn [1. svibanj 2018.]. From Marxism to Post-Marxism? (engleski), str. poglavlje "Post-Marxism", Verso Books pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.
  3. Dimitrios I. Roussopoulos [2007.]. The New Left: Legacy and Continuity, Black Rose Books Ltd. (engleski), str. 35 pristupljeno 10. svibnja 2019.
  4. Harvard Sitkoff [30. stu 2010.]. “Introduction”, Toward Freedom Land: The Long Struggle for Racial Equality in America, University Press of Kentucky (engleski), str. 5-8, University Press of Kentucky pristupljeno 10. svibnja 2019.
  5. (16. prosinca 2014.)"Interpreting LGBT History at Museums and Historic Sites" (Rowman & Littlefield) pristupljeno 10. svibnja 2019.
  6. Karen Kampwirth [26. srp 2011.]. Latin America's New Left and the Politics of Gender: Lessons from Nicaragua (engleski), str. poglavlje" Feminism and the Sandinista Revolution", Springer Science & Business Media pristupljeno 10. svibnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • New Left Review, dvomjesečnik o ljevičarskom misli koji neprekidno izlazi od 1960. godine (engleski)


Society.svg Nedovršeni članak Nova ljevica koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.