Andrija Ilić

Izvor: Wikipedija

Andrija Ilić (Vis, 6. travnja 1917.) - ), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji. U Zagrebu je diplomirao na Hrvatskom Sveučilištu 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Beču 1944. godine. Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj.[1]

Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije i prijevode u Omladini, Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavio je djela:[1]

  • Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
  • Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
  • Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
  • O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
  • Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.