Andrija Ilić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Andrija Ilić (Vis (grad), 6. travnja 1917.) - ), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji. U Zagrebu je diplomirao na Hrvatskom Sveučilištu 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Beču 1944. godine. Njeko je vrijeme bio asistentom na Hrvat­skom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj.[1]

Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije i prijevode u Omladini ,Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Objavio je djela:[1]

- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.

Nagrade i prizanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.