Androstachys
| Androstachys | |
|---|---|
 Androstachys johnsonii | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Malpighiales |
| Porodica: | Picrodendraceae |
| Tribus: | Picrodendreae |
| Podtribus: | Mischodontinae |
| Rod: | Androstachys Prain |
| Vrsta: | A. johnsonii |
| Dvojno ime | |
| Androstachys johnsonii Prain | |
| Baze podataka | |
Androstachys, “Lebombo-željezno drvo” je afričko zimzeleno drvo iz porodice Picrodendraceae.
Opis[uredi | uredi kôd]
Zimzeleno do listopadno, srednje veliko drvo koje naraste do 20 m visine. Ovo drvo dobro raste u stjenovitim područjima. Listovi su tamnozeleni, okrugli sa sivobijelom donjom stranom. Cvjetovi su žuti bez latica. Daje žućkasti do smeđi plod s 3 režnjeva.[1]
Status zaštite[uredi | uredi kôd]
Androstachys johnsonii se uvelike iskorištavao u područjima gdje se pojavljuje, a objavljeno je da je bio naveliko iskorištavan u Mozambiku 2005.; budući da se radi o sporo rastućem drvetu, oporavak jedinki koje su izgubljene bio je spor. Međutim, još uvijek je široko rasprostranjena i nije ugrožena, a navedena je u kategoriji najmanje zabrinjavajućih (LC) na Crvenom popisu južnoafričkih biljaka.[1]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]
Rasprostranjen je u južnim dijelovima Afrike, kroz Mozambik, Svaziland, Zimbabve, Malavi i Madagaskar, kao i Južnoafričku Republiku gdje se može naći u provinciji Limpopo, te planini Lebombo u Mpumalangi.[1]
Derivacija imena i povijesni aspekti[uredi | uredi kôd]
Androstachys na grčkom znači 's muškim cvjetovima u klasu', a specifičan epitet johnsonii dolazi od W.H. Johnsona, direktora poljoprivrede u Mozambiku 1875. Ovo stablo je prethodno bilo dio roda Euphorbia, porodice Euphorbiaceae, ali je 2003. ponovno klasificirano u Picrodendraceae.[1]
Ekologija[uredi | uredi kôd]
Androstachys johnsonii radije raste u kolonijama na stjenovitim obroncima. Uživa u dobro dreniranim tlima s vrućim i suhim uvjetima. Cvjetove na drveću oprašuje vjetar. Plodove jedu ptice, antilope i vjeverice, a zatim ih distribuiraju.[1]
Koristi[uredi | uredi kôd]
Ovo se drvo previše koristi zbog svog tvrdog, izdržljivog drva koje se koristi u različite svrhe kao što su podovi, konstrukcijski nosači za kuće, kao i za izgradnju mostova. Lišće brsti stoka; pčele skupljaju nektar s cvjetova, ali je objavljeno da je nektar iz cvjetova otrovan.[1]
Uzgoj Androstachys johnsonii[uredi | uredi kôd]
Ovo se drvo može uzgajati samo iz sjemena koje lako klija na tlu ispod odraslih stabala. Ovo je drvo koje sporo raste i trebaju mu godine da stablo dostigne svoju zrelu fazu. Drveće se lako uzgaja u vrtovima izvan svog prirodnog rasprostranjenja, iako sporo raste. Treba ih saditi na punom suncu do polusjene na dobro dreniranoj, toploj padini; vrsta može podnijeti umjeren mraz, ali treba je zaštititi od mraza i dok je mlada.[1]
Siinonimi[uredi | uredi kôd]
- Androstachys subpeltata (Sim) Phillips; Mem. Bot. Surv. S. Africa, No. 25 (Gen. S. Afr. Fl. Pl., ed. 2) 460 (1951)
- Weihea subpeltata Sim; Forest Fl. Port. E. Afr. 66 (1909)
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Androstachys |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Androstachys |