Prijeđi na sadržaj

Andski jezici

Izvor: Wikipedija
Andski jezici

Andski jezici, naziv brojnim jezičnim porodicama andskih Indijanaca na pacifičkoj obali i zaleđu Južne Amerike. Obuhvaća gotovo sve jezike domorodaca u područjima Anda i bližeg zaleđa, što su se govorili ili se još govore od Ekvadora do juga Juže Amerike.

Charles A. Zisa (1970) dijeli ju na uže poodice[1]

a. Simacuan,
b. Chonan,
c. Cahuapanan,
d. Quechu-maran,
e. Lecan,
f. Secan,
g. Cullan,
h. Catacan,
i. Xibito-Cholón
j. Zaparan.

Joseph A. Greenberg (1987) navodi porodice[2]

a. Quechua s 13 jezika: ancash, caraz, chinchaysuyu, cochabamba, ecuadorean (ekvadorski), huamachuco, huanuco, junin, junin-huanca (panao huánuco quechua), lamisto, santiagueño, wanka, yanacocha,
b. Južnoandsku
b1. s Yamana,
b2. Araucanian,
b3. Alakaluf,
b4. Patagon
b5. Gennaken),
c. Itucale-Sabela sa
c1. sabela,
c2. mayna
c3. itucale),
d. Aymaran, s 3 jezika: aymara, jaqaru, lupaca
e. Kahuapana-Zaparo sa
e1. Kahuapana s 3 jezika
e2. Zaparo), s 5 jezika.
f. Sjevernoandsku
f1. s Cholona,
f2. Sechura,
f3. Culli,
f4. Catacao
f5. Leco).

Aconipa, i vjerojatno neke druge nestale grupe treba pridodati. Velika andska porodica vodi se kao dio još šire porodice ('Phylum') Andean Equatorial.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]