Antun Petrić (filozof)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Antun Petrić (Komiža, 2. listopada 1829. – Komiža, 29. veljače 1908.), hrvatski filozof.

Otac mu je Ivan Petrić, majka Vica, rođena Marinković. Studira filozofiju u Grazu, gdje je i doktorirao. Od 1868. do 1871. bio je suplent na zadarskoj gimnaziji, gdje predaje filozofijsku propedautiku, geografiju i povijest, te hrvatski i talijanski jezik. Ubrzo je napustio gimnaziju, proganjan od austrijskih vlasti. Povukao se u rodnu Komižu na Visu, gdje je živio do kraja života.

Godine 1875. u Zadru tiska, na talijanskom jeziku, svoje glavno filozofsko djelo, La Definizione del Bello ("Definicija lijepog"). U nekoliko nastavaka, 1877.–1878., izašla je u Napuljskom listu Il Pitagora kritika profesora Cundarija. Petrić piše odgovor Cundariju, tiskan kao knjiga u Zadru 1885.. Objavio je i druge radove, tiskane u Zadru i Splitu.

Značajno međunarodno priznanje dobio je 1891., kada na II. međunarodnom znanstvenom kongresu u Parizu čita svoje glavno djelo. Uz njegovo, samo su još dva filozofska djela bila izabrana da na kongresu budu prezentirana.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Festini, Heda: Antun Petrić - filozof iz Komiže, Split: Književni krug, 1992.