Anurognathidae

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Anurognatidi)
Skoči na: orijentacija, traži
Anurognatidi
Restauracija vrste Anurognathus ammoni
Restauracija vrste Anurognathus ammoni
Status zaštite

Status zaštite: izumrli
Raspon fosila: Srednja jura-rana kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Sauropsida
Red: Pterosauria
Porodica: Anurognathidae
Nopcsa, 1928.
Tipična vrsta
Anurognathus ammoni
Döderlein, 1923.
Područje života

Anurognathidae (Anurognatidi) bili su skupina malenih pterosaura sa kratkim repom ili bez njega, koji su tijekom jure i kasne krede nastanjivali Europu, Aziju i moguće Sjevernu Ameriku. U tu porodicu spadaju četiri roda: Anurognathus iz kasnojurske Njemačke, Jeholopterus iz srednjo- i kasnojurske Kine, Dendrorhynchoides iz srednjojurske[1] i ranokredske Kine, te Batrachognathus iz kasnojurskog Kazahstana. Bennett (2007) je tvrdio da holotipni primjerak roda Mesadactylus, BYU 2024, zapravo pripada nekom anurognatidu.[2] Mesadactylus potiče iz kasnojurske formacije Morrison u SAD-u. U srednjojurskoj formaciji Bakhar Svita u Mongoliji također su pronađeni ostaci nekog neutvrđenog anurognatida.[3][4]

Naziv i filogenija[uredi VE | uredi]

Franz Nopcsa von Felső-Szilvás je 1928. dao nazive porodici Anurognathidae i potporodici Anurognathinae, sa rodom Anurognathus kao tipičnim rodom. Naziv Anurognathidae prvi je iskoristio Oskar Kuhn 1967. godine. I Alexander Kellner i David Unwin su 2003. definirali tu grupu kao čvorni kladus: posljednjeg zajedničkog pretka rodova Anurognathus i Batrachognathus i svih njegovih potomaka.

Filogenija porodice Anurognathidae nije sigurno utvrđena. Prema nekim analizama, poput Kellnerovih, svrstavaju ih na vrlo bazalno mjesto na evolutivnom stablu pterosaura. Međutim, oni imaju i neke zajedničke osobine sa naprednijom skupinom Pterodactyloidea, poput kratkih i sraslih repnih kostiju. Analiza Briana Andresa iz 2010. ukazala je na to da su Anurognathidae i Pterodactyloidea sestrinski taksoni. To bolje odgovara situaciji sa njihovim fosilnim ostacima, budući da rani anurognatidi nikada nisu otkriveni i da nedostaju ostaci koji bi pokrili prazninu od preko 60 milijuna godina.[5]

Osobine[uredi VE | uredi]

Za razliku od svih ostalih pterosaura, anurognatidi su imali kratku glavu sličnu žabljoj, sa zaobljenom njuškom i velikim otvorima na lubanji. Parna premaksilarna kost bila je spojena i sa oštro uspinjućim okoštanjem činila je prednji kraj nosnih otvora. Njihovi malobrojni zubi bili su maleni, špicasti i postavljeni okomito u čeljusti sa velikim razmakom među sobom. Anurognatidi su vjerovatno bili insektojedi. Na fosilu jednog Jeholopterusa pronađene su strukture slične koži.

Kao i svi primitivni pterosauri, anurognatidi su imali relativno kratke kosti zapešća. Raspon krila iznosio je najviše pola metra. Za usporedbu, dimofrodontidi su u usporedbi sa tijelom imali duža krila. Peti nožni prst bio je tanak, dug i mogao se postaviti okomito ostalim prstima. Rep im je bio kratak, srastao i kod Anurognathusa se sastojao od samo jedanaest pršljena.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Lü Junchang and David W.E. Hone (2012). "A New Chinese Anurognathid Pterosaur and the Evolution of Pterosaurian Tail Lengths". Acta Geologica Sinica 86 (6): 1317–1325.
  2. Bennett, S. C. (2007). "Reassessment of Utahdactylus from the Jurassic Morrison Formation of Utah". Journal of Vertebrate Paleontology 27(1): 257–260
  3. UNWIN, D. M. & BAKHURINA, N. N. (2000): Pterosaurs from Russia, Middle Asia and Mongolia. – In: M. J. BENTON, M. A. SHISHKIN, D. M. UNWIN & E. N. KUROCHKIN (Eds), The age of dinosaurs in Russia and Mongolia; Cambridge (Cambridge University Press), 420–433.
  4. Barrett, P.M., Butler, R.J., Edwards, N.P., & Milner, A.R. Pterosaur distribution in time and space: an atlas. p61-107. in Flugsaurier: Pterosaur papers in honour of Peter Wellnhofer. 2008. Hone, D.W.E., and Buffetaut, E. (eds). Zitteliana B, 28. 264pp.[1]
  5. Brian Andres; James M. Clark & Xu Xing (2010). "A new rhamphorhynchid pterosaur from the Upper Jurassic of Xinjiang, China, and the phylogenetic relationships of basal pterosaurs", Journal of Vertebrate Paleontology, Volume 30, Issue 1 January 2010 , pages 163 - 187