Arheometrija

Izvor: Wikipedija
Vrhovi koplja i strijela, arheometrijskim se istraživanjima utvrđuje način izrade, porijeklo te starost korištenih materijala

Arheometrija je znanstvena disciplina koja se u ispitivanju i objašnjenju arheoloških pronalazaka koristi metodama i tehnikama prirodnih i tehničkih znanosti (prije svega kemije, fizike, mineralogije, znanosti o materijalima, kao i bioloških znanosti, posebice molekularne biologije).

Metode kojima se arheometrija koristi su orijentirane na porijeklo objekata koji se ispituju i one koje se bave isključivo problematikom materijala.

U engleskom se govornom području za arheometriju koristi i pojam arheloške znanosti.

Arheometrija anorganskih materijala[uredi | uredi kôd]

Nalazi iz ove grupe predmeta ispituju se po pitanju geografskog porijekla, odnosno vremenskog razdoblja u kojem su isti korišteni te načina na koji su ovi materijali oblikovani i obrađivani.

Arheometalurgija[uredi | uredi kôd]

Ova se grana bavi problemom početka primjene pojedinih metala te problematikom porijekla ruda koje su korištene pri proizvodnji.

Keramički materijali[uredi | uredi kôd]

Ostaci keramike iskopane pri arheološkim istraživanjima mogu nam pomoću znanstvenih analitičkih metoda dati brojne podatke o porijeklu materijala korištenih kod izrade posuda ili drugih predmeta,te o načinu oblikovanja i uporabi istih,ali i eventualnim rutama trgovine odnosno razmijene ovih predmeta.

Organski materijali[uredi | uredi kôd]

Većinu organski nalaza kod arheoloških istraživanja čine kosti ljudi i životinja,te eventualni ostaci biljaka i sjemenja.

Tehnike datiranja[uredi | uredi kôd]

Određivanje materijala[uredi | uredi kôd]

  • XRF
  • XRD
  • Raman spektroskopija
  • ICP-MS
  • NAA
  • SEM
  • LIBS

Uloga kod lociranja potencijalnih nalazišta[uredi | uredi kôd]

Danas arheometrija ima i veliku ulogu kod lociranja potencijalnih arheoloških nalazišta. Prije svega se u te svrhe koriste satelitske ili avio snimke,a sve je veća i uloga georadarskih istraživanja.

Arheometrija u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

Kod nas zasada nema laboratorija za arheometriju. Oni koji provode istraživanja arheometrijskog tipa koriste se uslugama drugih institucija koje nisu specijalizirane za arheometrijska istraživanja.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Andreas Hauptmann, Volker Pingel (Hrsg.): Archäometrie. Methoden und Anwendungsbeispiele. Schweizerbart, Stuttgart 2008, ISBN 978-3-510-65232-7
  • G. A. Wagner: Einführung in die Archäometrie, Springer, Berlin 2007, ISBN 978-3-540-71936-6.
  • Riederer, J. Archaeometrie. Die naturwissenshaftliche Untersuchung kunst-und kulturgeschichtlicher Objekte,1984.
  • Riederer, J.;Brandt, A.: Die Anfänge der Archäometrie-Literatur im 18. und 19. Jahrhundert. Berliner Beiträge zur Archäometrie 3 (1978) 161. – 173.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]