Artičoka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Artičoka
Artichokes.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Cynara
Vrsta: C. cardunculus
Dvojno ime
Cynara cardunculus
L.
Područje života
Sinonimi
Cynara scolymus L.

Artičoka ili Gardun (Cynara cardunculus subsp. scolymus (Carolus Linnaeus Hegi.) je biljka iz porodice glavočika koja se uzgaja kod nas i u svijetu zbog prehrambenih razloga, kao i za uporabu u medicinske svrhe. Naraste od 0,8 - 2 m. Oko središnje stabljike (koja je u donjem dijelu često odrvenjela, posebno kod većih i starijih biljaka) naizmjenično rastu listovi dugi do 80 cm, perasto razdjeljeni. Listovi su srebrnozelene boje, na naličju dlakavi, pa čak i bodljikavi.

Naziv[uredi VE | uredi]

Plod garduna

Iako prevladava međunarodni naziv artičoka - koji dolazi iz arapskog ardi-shoki (ارضي شوكي) u hrvatskom jeziku je u upotrebi i domaći naziv: gardun, naročito u okolici Slanoga, gdje se ova biljka naveliko uzgaja. Gotovo da nema vrta ili polja koji svojim rubom nema zasađene gardune. Smatra se da ime gardun dolazi iz davnina, od riječi starih Rimljana (carduus) ili od latinskog naziva (cardunculus) kojima je izgovor slova K prešao u G.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Gardun je rasprostranjen u južnoj Europi i po cijelom Mediteranu, kao i na Kanarskim otocima. Ova područja se smatraju i njegova prapostojbina, a danas se uzgaja i u Australiji, Novom Zealandu, SAD-u, Središnjoj Americi, Južnoj Americi, na jugu Afrike itd. U Hrvatskoj se uzgaja većinom u Dalmaciji.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prehrambena vrijednost artičoke
Sadržaj Vrijednost Mjerna jedinica
energetska vrijednost 220 kJ
bjelančevina 2.89 g
masti 0.34 g
ugljikohidrata 11.95 g
vlakna 8.6 g
šećera 0.99 g
glukoze 0.24 g
fruktoze 0.02 g
željeza 0.61 mg
mangana 0.225 mg
kalcija 21 mg
magnezija 42 mg
fosfora 73 mg
kalija 276 mg
cinka 0.4 mg
vitC 7.4 mg
pantotenske kiseline 0.240 mg
vitamina B6 0.081 mg
folne kiseline 89 ug
tiamina 0.05 mg
riboflavina 0.089 mg
niacina 0.111 mg

Smatra se da gardun potječe iz područja južne Europe i Mediterana, iako mu je prava pradomovina nepoznata. Gardun se uzgaja još od vremena starih Grka, kada je bio uzgajan na Siciliji pod imenom kaktos. Rimljani su preuzeli tradiciju uzgajanja garduna od Grka. U islamskom svijetu, u području Magreba također se uzgajao gardun. Postoje dokazi da se gardun uzgajao oko Napulja u devetom stoljeću, a po legendi, u Francusku ju je uvela kraljica Katarina Medici ("na jednom vjenčanju je jela toliko da je mislila da će umrijeti, a uhvatio ju je i proljev. Rekli su da je to od jedenja previše garduna." - Pierre de L'Estoile, 19. lipnja 1576.)

Medicinska upotreba[uredi VE | uredi]

Sušeni listovi i dijelovi stabljike se upotrebljavaju za izradu čaja, koji se koristi u medicini za pospješivanje izlučivanja žuči. Cynarin, sastojak garduna se danas upotrebljava kao lijek u tu svrhu.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Artičoka
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Artičoka