Astralni mikrotubuli

Izvor: Wikipedija
Dijagram prikazuje organizaciju tipičnog mitoznog diobenog vretena u životinjskim stanicama. Kromosomi su priljubljeni uz kinetohorne mikrocjevčice (mikrotubuli) putem višeproteinskog kompleksa zvanog kinetohore. Polarne mikrocjevčice su u središnjem dijelu vretena i guraju polove vretena putem "motornih" proteina. Astralni mikrotubuli vezuju polove vretena za staničnu membranu. Polimeriziranje mikrocjevčica nastaje u središtu organiziranja mikrotubula.

Astralni mikrotubuli su mikrotubuli koji vezuju polove vretena odnosno dvaju poluvretena za staničnu membranu. Polimeriziranje mikrocjevčica nastaje u središtu organiziranja mikrotubula.

Jedna su od triju vrsta mikrotubula koji tvore diobeno vreteno, uz kinetohorne i polarne (nekinetohorne).[1] Astralni se pružaju iz centrosoma na polovima stanice, a vezani su za staničnu membranu. Smatra se da je uloga ovih mikrotubula prinos odvajanju centrosoma na stanične polove. Druga uloga jest osiguravanje određivanje položaja centrosoma u stanici u odnosu na ostatak stanice.[2]

Ova se vrsta mikrocjevčica razvija u aktinskom kosturu i ulazi su interakciju sa staničnim korteksom radi pomaganja usmjeravanja vretena. Organizirani su u zrakasti snop oko centrosoma. Stopa obrtaja ove populacije mikrocjevčica je viša nego ikoja druga populacija. Astralnim mikrocjevčicama u ovome pomažu dineini koji su specifični za ovu ulogu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pavičić, Ivan. Učinci radiofrekventnoga mikrovalnog zračenja na stanicu i strukture citoskeleta, Arh. Hig. Rada. Toksikol. 2004, 55, str. 324-325
  2. Vježba 8 - MitozaArhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2014. (Wayback Machine), PBF Zagreb, preuzeto 4. siječnja 2015., str. 151-152