Automatgevär m/42
| Automatgevär m/42 | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | Poluautomatska puška |
| Država podrijetla |  Švedska
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1942. – 1964. |
| U uporabi u | Vidi korisnici |
| Ratovi | 2. svjetski rat |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Erik Eklund |
| Projektirano | 1941. |
| Proizvođač | Bofors Carl Gustaf |
| Razdoblje proizvodnje | 1942. – 1962. |
| Proizvedeno komada | 30.000 komada |
| Svojstva | |
| Dužina | 1.214 mm |
| Masa | 4,71 kg (bez okvira i bajunete) |
| Streljivo | 6.5x55mm |
| Dužina cijevi | 622 mm |
| Kapacitet spremnika | 10 metaka |
Automatgevär m/42 (hrv. poluautomatska puška 42)[1] je švedska poluautomatska puška.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Pušku je dizajnirao Erik Eklund 1941. godine kao inženjer tvrtke AB C.J. Ljungmans Verkstäder iz Malmöa.[1] Sljedeće godine Carl Gustafs Stads Gevärsfaktori započinje s njenom masovnom proizvodnjom. U švedskoj vojsci je bila korištena u relativno maloj količini jer je status standardne puške imao Carl Gustaf M/96.
Tijekom 2. svjetskog rata u Švedskoj se nalazilo 50.000 norveških izbjeglica od čega je njih 13.000 bilo regrutirano i obučavano u tajnim kampovima u tzv. policijske trupe. Obuku su vršili upravo na Ag m/42 koje su ponijeli u domovinu nakon njemačkog poraza 1945.
Nakon što su otkriveni ozbiljni problemi na pušci (npr. s plinskom cijevi), zalihe Ljungmana su u razdoblju od 1953. do 1956. prepravljene na noviji Ag m/42B standard.[1] Modifikacija je uključivala novu plinsku cijev od nehrđajućeg čelika, okvir sa streljivom, bajunetu Mauserovog oblika ispod cijevi, opremu za čišćenje i dr. S druge strane, Norvežani nisu modificirali svoje puške koje su dobili još tijekom boravka u Švedskoj.
Ag m/42 je sredinom 1960-ih zamijenjen s automatskom puškom Ak 4 (derivatom njemačkog Heckler & Koch G3).
Carl Gustaf je tijekom 1950-ih prodao licencu i strojeve za proizvodnju Ljungmana egipatskoj vojnoj industriji Maadi. Tako je stvorena domaća puška Hakim, a po uzoru na Ag m/42 razvijena je i karabinska inačica Rašid.[1] Zanimljivo je da su se sve tri puške razlikovale po kalibru streljiva: 6.5x55mm (Ag m/42), 7.92×57mm (Hakim) i 7.62×39mm (Rašid).
Inačice[uredi | uredi kôd]
- Automatgevär m/42: osnovna inačica
- Automatgevär m/42B: poboljšana inačica.
Korisnici[uredi | uredi kôd]
Švedska: puška je korištena u manjoj količini u švedskoj vojsci jer je Carl Gustaf M/96 imao primat.[2]
Danska: Ljungmana je na temelju licence pokušala proizvesti tvrtka Madsen, međutim projekt je stao već na prototipnoj fazi.[1]
Egipat: domaća vojna industrija Maadi je na temelju licence proizvodila vlastite inačice Hakim i Rašid[1] s time da je Hakim bio standardna puška egipatske vojske sve do sredine 1960-ih kada ga je zamijenio AK-47.
Norveška: norveške policijske trupe su koristile Ag m/42 tijekom tajne obuke u Švedskoj i kasnije u domovini završetkom 2. svjetskog rata.[3]
