AK-47

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
AK-47 Kalašnjikov
AK-47 type II Part DM-ST-89-01131.jpg
Vrsta jurišna puška
Država podrijetla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Povijest uporabe
U službi 1949. - danas
Povijest proizvodnje
Projektant Mihail Kalašnjikov
Projektirano 1944.–1946.
Proizvođač IŠMAŠ
Svojstva
Dužina 870 mm ili 875 mm ili 645 mm
Masa 4,3 kg s praznim spremnikom
Streljivo 7,62 x39
Dužina cijevi 415 mm
Domet 700m

AK-47, službeno zvan samo "AK" (kratica od Aвтомат Калашникова, Avtomat Kalašnjikova, poznat i pod imenima Kalašnjikov i Kalaš) i popularnija varijanta "AKM" ili "Avtomat Kalašnjikova, modernizirani" automatsko je jurišno oružje korišteno u većini država Istočnoga bloka tijekom Hladnoga rata. Standardiziran 1947. godine, dizajnirao ga je Mihajl Kalašnjikov, a prvotni proizvođač bio je ruski IZH.[1] U usporedbi s većinom automatskih pušaka u II. svjetskom ratu, AK je kompaktan, gađa na pristojnu udaljenost, snažan je i sposoban za mijenjanje načina pucanja (automatski, poluautomatski, a postoji i opcija namještanja na način da je potrebno repetirati nakon svakoga metka). Jedan je od prvih pravih jurišnih pušaka, a u širokoj upotrebi je i danas, najpopularnija jurišna puška ikada. Proizvedeno je više modela AK-a od ijednog drugog borbenog oružja.[1] Brojne derivacije i obrasci pušaka u drugim zemljama se osnove na njoj, pogotovo popularno u siromašnijim zemljama gerilskih vojnika i gerilama Arapskih zemlja, bivšeg Sovjetskog bloka itd.

Povijest[uredi VE | uredi]

Karakteristike[uredi VE | uredi]

AK-47 je jednostavan i jeftin za proizvodnju i lak za čišćenje i održavanje, ali nije lahko pokvariva roba. Njegova robusnost i vatrena moć postale su legendarne.[7] Veliki plinski klip, značajni zazori između pokretnih dijelova, omogućili su pušci da podnese velike količine prljavštine i funkcionira bez zatajenja. Zadnji stepeni nišana su podesivi, svaki položaj obilježava stotine metara, prednji nišan je podesiv radi korekcije na terenu. Podešavanja usmjeravaju paljbu nekoliko centimetara iznad ili ispod tačke nišanjenja u dometu od približno 250 metara.

Kalibar [mm] 7,62 Metak 7.62x39 Dužina cijevi [mm] 415 Dužina užljebljenog dijela cijevi [mm] 378 Broj žljebova 4 Dužina nišanske linije [mm] 378 Dužina oružja [mm] 870 Kapacitet okvira 30 Brzina paljbe [metaka/min] 600 Masa sa praznim okvirom [g] 4300 Masa sa punim okvirom [g] 4876 Najveća nišanska daljina [m] 800 Početna brzina zrna [m/s] 700 Smrtonosni domet [m] 1500

Inačice AK[uredi VE | uredi]

Tip zatvarača Opaska
Tip 1A/B Izvorni zatvarač od prešanog čelika, AK-1B promijenjen za preklapajući kundak. Veliki otvor bio je probušen sa svake strane za pregibna sklopovlja.
Tip 2A/B Mehanički obrađeno lijevano željezo.
Tip 3A/B Zadnja inačica tokarenog zatvarača, napravljeno iz željeznih žica. Najjednostavniji primjer mehanički obrađenog zatvarača AK.
Tip 4A/B AKM zatvarač od prešanog čelika. Ovaj tip zatvarača je najviše korišten kod AK serije oružja.

Proizvodnja izvan Rusije[uredi VE | uredi]

Tablica prikazuje samo vojne inačice i sažetak je informacija koje su bile objavljene u knjizi Porter, The AK and AK-74 Kalashnikov Rifles and Their Variations.

Zemlja Inačice
Albanija
Automatiku Shqiptar model 56 (ASH-78 Tip-1), kineska kopija AK.
Automatiku Shqiptar tipi 1982 (ASH-82), kineska kopija AKS-47.
Automatiku Shqiptar model 56 (ASH-78 Tip-3), mogućnost ugradnje NSPU i raketnog bacača.
Dio pušaka je kineske proizvodnje i nosi serijske oznake Albanske nacionalne armije, a dio je sklopljen u Albaniji od kineskih dijelova.
Bugarska AKK (Type 3 AK), AKKS (Type 3 s preklapajućim kundakom)
AKKMS (AKMS) AKKN-47 (s postoljem za NPSU durbine za noć)
AKM1 (Type 3 plastična obrada)
AKMA1/AR-M1 (isto kao -M1, ali u kalibru 5,56 mm NATO)
AKS-47M1 (AKMS u 5,56 mm NATO), AKS-47MA1 (isto ako AKS-47M1, poluautomatska inačica)
AKS-47S (AKM1, kratka cijev, s DDR preklapajućim kundakom i laserskim nišanjenjem)
AKS-47UF (inačica M1 s kraćom cijevi, ruski preklapajući kundak), AR-SF (isto kao -47UF, ali u kalibru 5,56 mm NATO)
AKS-93SM6 (isto kao -47M1, bez podrške za bacač granata)
RKKS, AKT-47 (trenažno oružje u kalibru .22)
Finska VALMET Rk.60, Rk.62, Rk.76, Rk.70 (poluautomatska inačica za američko civilno tržište)
DDR MPi-K (AK), MPi-KS (AKS), MPi-KM (AKM), MPi-KMS-72 (AKMS), MPi-KMS-72K (inačica KMS-72 sa skraćenom cijevi);
Egipat AK, MISR 7,62 (AKM), Maadi
Mađarska AK-55, AKM-63, AMD-65, AK-63F (AMM/AKM), AK-63D (AMMSz/AKMS), SA-85M (poluautomatska inačica za američko civilno tržište), AMP-69 (namijenjena za policiju i specijalne postrojbe)
Irak Tabuk (M70B1 i M70AB2)
Tabuk snajperska puška (M70B1 s cijevi duljine 23,6 inča, optikom i drugačijom oplatom)
Indija India Ordnance Factory Board klon AK, poznat kao AK-7
Sjeverna Koreja Type 58A (Type 3 AK), Type 58B (preklapajući kundak od prešanog čelika, AKS-47), Type 68A (AKM) Type 68B (AKMS)
Kina Type 56 (AK), Type 56-1 (AKS), Type 56-2 (AKMS s polimerskim elementima umjesto drvenih, kundak se preklapa na desnu stranu)
Type 81, Type 81-1 (preklopni kundak na desnu stranu s modela 56-2)
Pakistan Kopija koje koje proizvode pakistanska plemena
Poljska kbk AK/pmK (AK), kbk AKS (AKS), kbk Ak PNG60, kbk AKM (AKM), kbK AKMS), kbk wz. 88 Tantal (AK-74 s posebnim preklapajućim kundakom), kbk wz. 96 Beryl
Rumunjska PM md.63 (AKM),PM md.65 (AKMS), PM md.90 (AKMS s istočnonjemačkim preklopnim kundakom na desnu stranu.), PM md.90 (razlika u odnosu na osnovni md. 90 je u skraćenoj cijevi; ovaj model se koristio u policiji i specijalnim postrojbama).
PM md. 80 (kopija istočnonjemačkog MPI-AKS-72K sa skraćenom cijevi, vizualno identičan seriji md. 65, kundak se preklapa kao kod originalnog AKS-47/AKMS ).
Svi modeli su za izvoz nosili kolektivna imena AIM (md. 63), AIMS (md. 65, md. 90 standardne duljine cijevi ).
Jugoslavija i Srbija M64 (AK dulja cijev), M64A (bacač granata)
M64B (M70 w/ preklapajući kundak), M70, M70A, M70AB2, M77

Licenciranje[uredi VE | uredi]

Rusija je u više navrata tvrdila kako većina proizvođača proizvodi AK bez valjane dozvole IZH-a.[2] IZH je pristupio patentnom uredu 1999. godine s ciljem da sve druge proizvođače AK dobiju status ilegalnih. No, približno milijun Kalašnjikova proizvede se ilegalnim putem godišnje.[3]

Pravni status[uredi VE | uredi]

Hrvatska[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj posjedovanje oružja je regulirano Zakonom o oružju, i u članku 11. zakona izričito je zabranjeno posjedovati sve vrste automatskog oružja. [4] Nakon Domovinskog rata mnogi primjerci AK, bilo privatni ili trofejni, nisu uručeni policijskim snagama tijekom amnestije koja je trajala sve do 2003. Poslije 2003. nije bilo moguće vratiti zabranjeno oružje, streljivo i eksplozivne naprave državnim organima bez novčane kazne [5]. U posljednje vrijeme AK korištene su za oružane pljačke banaka [6], trgovina, mjenjačnica, kladionica i benzinskih pumpi [7].

Kanada[uredi VE | uredi]

U Kanadi, AK i njegove inačice zabranjene su od 1. siječnja 1995. godine zakonom Prohibited Weapons Order, No. 13 [8] Ova odredba čini sve inačice AK-a ilegalnim za nabavu, prodaju i uvoz. No, osobama koje su posjedovale registrirani AK prije 1. siječnja 1995. dozvoljeno je posjedovanje AK i njegovih inačica.[9]

SAD[uredi VE | uredi]

Privatno vlasništvo automatskih AK-a strogo je regulirano Nacionalnim zakonom o oružjima (eng. National Firearms Act, NFA) iz 1934. godine. Zakon o kontroliranju oružja iz 1968. godine zabranio je uvoz oružja proizvedenoga izvan Sjedinjenih Američkih Država s namjerom prodaje civilima i njihovom posjedovanju istoga oružja, što je sasvim smanjilo uvoz AK-a.

Godine 1986. donesen je amandman na Zakon o zaštiti posjedovatelja oružja koji je zaustavio svu buduću prodaju automatskoga oružja za civilnu upotrebu. Automatsko oružje i dalje se proizvodi u SAD-u za potrebe vojske i snaga koje održavaju red i mir. No, automatske puške izrađene unutar SAD-a prije 1986. ili uvezene prije 1968. godine smiju biti razmjenjivane između civila ako je sve podložno federalnim i državnim zakonima. Nekoliko sovjetskih i kineskih pušaka uvezeno je u SAD tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća pri povratku iz Vijetnamskoga rata kao plijen veterana. Većina tih pušaka pravilno je registrirano tijekom provedbe već spomenutoga Nacionalnoga zakona o oružjima (''National Firearms Act) 1968. godine.

Australija[uredi VE | uredi]

U Australiji kupnja poluautomatskih pušaka zabranjena je od 1996. godine, i od tada sve inačice AK-a, uključujući i poluautomatske inačice, nisu dozvoljene. Nakon zabrane i na određene vrste pištolja 2003., ilegalnim je proglašeno posjedovanje, uvoz ili pokušaj kupnje Kalašnjikova. Jedini način za legalnu kupnju AK-a u Australiji je posjedovanje dozvole skupljača oružja, uklanjanje svih dijelova koji omogućuju pucanje ili trajno onemogućavanje oružja da ispali metak.

Europa[uredi VE | uredi]

Većina zapadnoeuropskih zemalja donijela je poveći broj zakona koji sprečavaju zakonito posjedovanje AK-a i njegovih inačica. U Velikoj Britaniji zakonom iz 1988. godine zabranjeno je posjedovanje poluautomatskih pušaka. Posjedovanje AK-a dozvoljeno je samo ako se dokaže da se puška mora repetirati nakon svakoga ispaljenoga metka. No, usprkos tom zakonu, AK se često vidi u rukama kriminalaca, te skupina irskih republikanaca i sjevernoirskih lojalista. Smatra se da je to oružje došlo na te prostore iz Libije tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća.

U Norveškoj je civilima zabranjeno posjedovanje bilo kojega automatskoga oružja osim u slučaju ako civil posjeduje posebnu dozvolu.[10] Slični zakoni provode se i u većini Europe. Automatska oružja su izrazito i strogo zabranjena u gotovo svim državama, uključujući i Rusiju.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: AK-47